Moj stav

Bijeli golub ponovo (ne)leti: „PAZI DA TE NE PREVARE!“

Kako ko i sve je pitanje izbora kada se mjere pređu. Neko za vratove (ili šta je pri ruci), neko na sud, neko u otrovnu polemiku, neko u knjigu. I deverat čim sam stigao u Bosnu. Još jedan od nas iz dijaspore petlja se gdje mu (ni)je mjesto. A nisam iznenađen u šta se upustio Fadil Sarajlić s knjigom Košmar jednog vremena/ Nedovršena priča- u najtežu „disciplinu“ ovih prostora- razotkrivanje korupcije. Nekadašnji je načelnik SUP-a Zvornik, potom pomoćnik direktora Sektora za opće, pravne i kadrovske poslove jedne od najjačih kompanija bivše zemlje, Energoinvestove Tvornice glinice „Birač“. Zadnjih godina u Sloveniji na poslovima zastupanja ulaganja kapitala u BiH.

O SISTEMSKOJ KORUPCIJI

O čemu se radi, evo dijela s poleđine korica: „Na jednom projektu stranog ulaganja, proveo sam specifičnu metodu suprotstavljanja sistemskoj korupciji, potpuno svjestan da je ni okrznuti ne mogu, a ne poraziti, da bi isturajući sebe, prikupio dokaze na koji način ozbiljna korupcija funkcioniše, kako su uvezane različite strukture vlasti i politike, s neizostavnim uključivanjem određenih interesnih grupa i profesija, koje svojim djelovanjem zaokružuju cjelinu koruptivnog sistema, držeći ostali dio stanovništva na potpunim marginama zbivanja i življenja…“

Tako veli Fadil Sarajlić, utvrdo u svojoj istini. Oni koje optužuje imaju svoju. A bh. stvarnost (i) slijepac vidi i u širem kontekstu nadovezuje se na moje ranije: „Ne svojom voljom, u tuđini zadani novi život, dvije skandinavske zemlje, ostrvo i dva grada, ratna trauma i povratak kao cilj i jedini smisao, ljudska drama koja nadilazi vrijeme, politiku i centre moći. Jedno novo iskustvo koje može koristiti struci što se bavi čovjekom i svakome ko nije izgubio vjeru u pravdu i nadu.“ Ukupno 524 strane „Bijelog cvijeta…“(srebrenički je došao kasnije, „prerađen“ s moga idejnog rješenja spomenika na Kazanbašči…) i Sarajlićevih 511. Objedinjeno 1.035 strana „ekspertiza“ o nama iz svih uglova. On OPTUŽUJE, a moj cilj je bio ispričati kako je bilo. I nije bez značaja- obojica dijaspora, a iz prvog etnički očišćenog grada i općine s najbrojnijim masovnim grobnicama u Bosni i Hercegovini.

Tako to neka malo drugačija dijaspora. Postoji (i) ona koja gleda svoja posla što ne treba zamjeriti, a već su upitne organizovane „ispostave“ po svijetu ovog i onog predznaka i najčešće preslikana (ova) Bosna.

Pisao o Semiru Osmanagiću, prošlog ljeta zaokružili p r i č u. Dok nije sve krenulo „službeno” došao sam u „izvidnicu“ i pretpostavio gdje će biti glavni problem. Napokon je sve došlo na svoje mjesto, pronašao još važnije pa (ne)bitno ima li ih ili nema (piramida). Već je Himzi Fazliću, biznismenu iz Örebra, teže sa svojima. Trgovački je to kraj i nadurava se. Asfaltirao put kroz Lješevo i metnuo žardinjere da selo „nauči“ na lijepo, pa otvorio Bosanski kulturni centar, pa iz kaprica (?!) prole godine najavio da ce izgraditi prvi javni WC u Visokom! Ranijih godina namijenio novac za moju GljivuMira. Postavili kamen temeljac, ali kada sam u općinskom rješenju za lokaciju ugledao da piše „industrijski objekat“(?!!) sve mi je bilo jasno i sa jos ponečim „kazalo“ da nije to za tamo.

Sljedeći primjer neka bude Mehmed Ademović. Vratio se iz Švedske i lijepo investirao u rodni kraj Glodi. Tamam kada je sve tip-top udesio, braća smislila da na Drinjači grade mini hidrocentralu poviše njegovog turističkog centra i tako sve razbrkaju.

Nedavno organizovani protesti, a Bekir Omerović javlja da je sada „zatišje“. Vjerovatno do neke sljedeće prilike da zagorča i obeshrabri. Pa kako je prošao Safet Husejnović, sa nekadašnjom adresom u Oslu, počev od davnog TV serijala Bosno, daleko odosmo do plantaže trešanja- pola sadnica mu Hercegovci podvalili!

A ovo već treba ispitati. Poodavno je bilo- vidim mlađeg čovjeka kako ushićeno sređuje neveliki kupljeni plac pored „Limenke“ u centru Tuzle. Stigao iz Holandije, a sa zvorničkog je kraja. Reče 200 hiljada maraka platio (?!), otvorit će slastičarnu- do Panonike stotinjak metara. Nešto mi bilo čudno kako je dobio „papire“ jer teško da će tu zbog slijeganja tla biti ozbiljnije gradnje. Prođoše godine, a od slastičarne ništa. Ovo ako dođe do njega, neka se javi i doznamo šta je istina.

AH, TA DIJASPORA

U naslovu je ono što me se direktno tiče i što me je zaboljelo, mnogo zaboljelo. A to neka bude samo moje što me svaki put „štrecne“ kada Tuzlom šetam jer moram ponešto i poneke „zaobilaziti“ da se ne podsjećam, išlo u pretprošloj objavi. „Znakovito“ se izdogađalo ’96, ’97, 2000. i 2003. (A sve vezano za Zvornik, očekivano). Ovdje prvi put čuo za IMT i često odzvanja diskretno upozorenje tadašnjeg gradonačelnika Selima Bešlagića: „Pazi da te ne prevare..!“ (Na fotosu u prvom redu sa suprugom, do mene prof. dr. Azra Jaganjac, ambasador Zelene hemije i Zelenog inžinjerstva, sa studentima došla na promociju projekta Gljiva Mira), bilo i predstavnika stranih institucija. Ispalo predivno, brojne čestitke, ali zasjeni to upozorenje. O, Nebesa, zar neko da me vara- bilo je najvažnije da na kutiji proizvoda okićenog međunarodnom nagradom- ne da stoje moji Norvežani ili Šveđani, ponudili se i Italijani- već MADE IN BOSNIA AND HERCEGOVINA. I stajalo u desnom donjem uglu. I svaki put gorka pilula kada mi neko javi da je štafelaj viđen u Londonu, New Yorku, Parizu, New Delhiju…, dok su se naši maheri u sjenama vjerovatno češkali i smješkali i- ispade Selim bi u pravu.

Prevaru teško odbolovao i nekoliko puta odbijao prijateljske savjete jer- nisam dolazio u Bosnu da se ganjam po sudovima! A tek šta reći zašto nema osmijeha na licu renomiranog umjetnika Ismara Mujezinovića. I poduže, zašto se kao SIN slavnog slikara povukao. „Nije moje da odlučujem u kojem pravcu idu BiH i Tuzla? Očito da neko ima plan da budemo “debela” provincija…“, kaže u zadnjoj prepisci. Na žalost, potvrdilo. Ovih dana primijetio da u Hotelu Tuzla nema njegova moćne slike Crveni paradajz. Sklonjena u magacin (?!), ne „uklapa“ se uz seminarske panoe i druge prezentacije. Ili će biti što je slika malo „bezobrazna“(?), pa nekima zasmetala. A onaj gori, najgore vrste bezobrazluk posvud oko nas niko ne primjećuje..!

Dalje ne treba. Neka ide naravoučenije od spomenutog Husejnovića, jednog od „prvaka“ skandinavske dijaspore. Rezignirano odmahuje kada smo se sreli prošle godine: “U datom trenutku pogrešno uložio svu svoju energiju…“

Tako obično prolazi dijaspora kada pretekne srca za domovinom. A zbog „tajminga“ odlučio da ne pustim cijeli tekst. Pa i ključno (ranije najavljivano) šta je rekao tuzlanski taksista za jednog visokopozicioniranog iz vlasti. A godilo što sam čuo da prof. dr. Mirsad Hadžikadić iz Amerike „nije došao s parama“. Stara priča- ili će s pravima zakolutati ili bolje neka se okani ćorava posla. To bi mogla biti posljednja šansa i- nada.

(Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje&GljivaMira, a paralelno prenosi portal BIH DIJASPORA INFODESK).

Sead Hambiralović

Related posts

ISPRAĆAJ VOJNIKA U JNA:Sjećanje na bibliotekarku Angelinu Košćak, njenog muža Josipa i njihovog sina Mladena

ZA INCKA Majke Srebrenice zaslužuju više od divljenja, to je ZAKON

BHD Info Desk Administrator

Entitet RS proglasio vanredno stanje!

Urednik BiH Info Desk

Leave a Comment