BiH dijaspora

Predstavljamo: Lejlu Budnjo dizajnericu interijera u Austriji

Uspješna dizajnerica interijera Lejla Budnjo rođena je u Tuzli gdje je završila osnovnu školu i Gimnaziju “Meša Selimović”. Nakon završetka srednje škole upisala je Ekonomski fakultet sa željom da ide u Beč, gdje je uskoro nastavila studij. U Austriju je stigla 2001. godine.

Lejlina želja da studira “nešto kreativno” ostvarila se nakon dvije godine studiranja na Ekonomskom fakultetu u Beču.

– Od malih nogu sam premještala namještaj po kući, oslikavala zidove u dječijoj sobi, u osnovnoj i srednjoj školi išla na takmičenja fotografije. Kada sam došla u Beč, radila sam kao babysitterica u jednoj divnoj porodici, gdje je otac bio arhitekt. On mi je otkrio New Design University u St. Pöltenu koji je udaljen 60 km od Beča, gdje sam završila fakultet i postala dizajnerica interijera, kaže Lejla za Moja BiH.

Nakon završenog studija, Lejla počinje raditi u jednoj tradicionalnoj i luksuznoj bečkoj firmi, Neue Wiener Werkstätte, a potom se odlučuje na vrlo hrabar potez – pokretanje vlastitog biznisa. Uređivanju interijera odlučila je dodati nešto novo i drugačije od onoga što se do tada moglo vidjeti u Austriji…

– Došla sam na ideju da, pored regularnog načina rada Interior Designa, uvedem i e-Interior Design, što znači da svojim kupcima nudim usluge preko elektronskih uređaja, emaila, Skypea, Vibera, WhatsAppa i sl. Ova ideja potekla je iz želje da pružim uslugu preuređivanja stana nekome u Bosni i Hercegovini ili u nekoj drugoj državi a da ne budem fizički prisutna tu, kaže Lejla.

Kako Lejla uređuje stanove i kuće možete pogledati na njenoj web stranici, a ako baš vama treba uređenje stana, na pravoj ste adresi!

Još od samog dolaska u Beč, Lejla se osjećala dobrodošlom. U firmi u kojoj je radila bila je jedina Bosanka, dok je danas ta pojava rijetka.

– O Bosni i Hercegovini su Austrijanci znali površne informacije: u BiH je bio rat i nalazimo se blizu mora u Hrvatskoj, u kojoj skoro svi ljetuju. Međutim, vremenom su naučili dosta, priča Budnjo.

Lejlin život se kretao u pozitivnom pravcu, ne samo na poslovnom planu nego i na privatnom. U Austriji se udala za Sarajliju, sa kojim ima dvojicu sinova blizanaca: Karima, koji je ime dobio po poznatom dizajneru Karimu Rashidu koji je ove godine posjetio naš glavni grad, i Tareka.

Iako su svoju domovinu napustili, i dalje žive kao pravi Bosanci i Hercegovci…

– Još se spretno i nenamjerno pridržavamo spontanog života karakterističnog za naš mentalitet. Recimo, i dalje je prisutno ono kada neplanirano pozovemo prijatelje da se družimo jer je takav dan i poželjeli smo razgovarati s njima. To je baš tipično naše: “Hej, šta radiš?” “Evo ništa.” “Hajd’ dođi da zajedno radimo ništa!”. Austrijanci to ne mogu i ne znaju, priča nam nasmiješena Lejla.

U njenom domu razgovara se isključivo na bosanskom jeziku, a sluša se i naša muzika…

– Najviše volimo slušati Dubiozu kolektiv, Edu Maajku, Frenkieja, a naravno i Amiru Medunjanin i Boška Jovića, govori Budnjo.

Svoje slobodno vrijeme u Austriji provode na manifestacijama Bosanskohercegovačke kulturne platforme (BHKP), čiji su osnivači, Kemal Smajić i Darko Marković, kućni prijatelji porodice Budnjo.

– BHKP organizuje razne manifestacije poput koncerata, predstava i izložbi. Njihov program je jako kvalitetan i mi posjećujemo svaki od ovih događaja. Tim putem srećemo veliki broj Bosanaca i Hercegovaca sa kojima gradimo odnose i tako održavamo kontakt sa Bosnom i Hercegovinom i u Austriji.

Nekoliko puta godišnje posjećuje svoje roditelje u Tuzli, mada se oni često zapute u Beč.

– Moji roditelji, zbog zagađenja zraka, zimi više dolaze u Beč nego mi u BiH. Ljeti je situacija obrnuta – u Tuzlu dođemo često zbog ljepote Panonskih jezera, ljetnih bašti i programa, ističe naša sagovornica.

Ipak, u Bosni i Hercegovini bi najviše voljela promijeniti jedno…

– Voljela bih da bude kao nekada, više ljubavi i empatije među ljudima jer je to ono što je u našim genima već stoljećima. Ovo novo stanje potisnute ljubavi i saosjećanja je neprirodno i mislim da se nismo baš snašli u ovakvoj nametnutoj ulozi, kaže Lejla.

Lejla je s nama prokomentarisala i trend odlaska mladih ljudi iz BiH, te kazala da svako treba da proba ono što želi i gdje želi jer svako bira svoj put, a naročito ako misli da će time poboljšati svoj život.

Na svoje porijeklo je, priča Lejla, ponosna, a ono što je za naš narod karakteristično je gostoprimstvo, srdačnost i “neka vrsta blesavosti i sreće”.

– Blagi smo kao narod, nenametljivi i uklopljivi u svakom segmentu života. Srdačni smo i onda kad nam baš ne ide, to je ono što nas izdvaja od ostalih, kaže naša sagovornica.

O ideji da se vrati u Bosnu i Hercegovinu, kaže sljedeće…

– Nikada se ne zna. Ja sam ovdje došla kao dijete koje je u nekoliko mjeseci odraslo. Naučila sam da se brinem o sebi, svojim računima, da kroz trud budem i nagrađena. Naučila sam se na red, sistem… navika je čudna stvar, kaže nam uz osmijeh Lejla.

Za kraj, Lejla je iznijela svoje mišljenje o ulozi Bosanaca i Hercegovaca koji žive u Beču, ali i u bilo kojem drugom gradu van svoje domovine…

– Uvjerena sam da je svaki Bosanac i Hercegovac, u neku ruku, ambasador BiH, koji treba da na svojstven način pozitivno prezentira našu zemlju i tako učestvuje u razvoju bh. društva.

BHDINFODESK

Related posts

Manifestacija: Rođendan Bosne u Beču

Urednik BiH Info Desk

Dvadesetogodišnji član SPD-a u Njemačkoj Anes Hasanbegović: BiH je zrela za crvenu revoluciju

Editor

Čestitka Željka Komšića dijaspori povodom Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine

Editor

Leave a Comment

Visit us on Facebook