BiH dijaspora

Mlada studentica hemije sa Sorbone Mona Muhidinović odlučila je istraživački rad raditi na SSST-u

Gošća Univerziteta Sarajevo School of Science and Technology (SSST), tačnije njegovog Medicinskog fakulteta je Mona Muhidinović, dvadesetogodišnja Sarajka, koja je školovanje nastavila na Univerzitetu Sorbona, u Parizu. Bavila se glumom, manekenstvom, plivanjem, ali je hemija ipak njena prva ljubav. Prirodne nauke su je počele zanimati još u osnovnoj školi, ali ljubav prema hemiji se rodila početkom srednje škole.

Nove tehnike

– Svi smo mi hemičari, čak i oni koji ne studiraju hemiju. Sve oko nas je hemija, kada kuhamo, čistimo, stolica na kojoj sjedimo, boja naše majice, krema koju stavljamo na lice… Ja studiram hemiju, jer je istinski volim i znam da mi nikada neće dosaditi. Hemičari su zapravo i umjetnici. Naš zadatak je da budemo maštoviti i, zahvaljujući maštovitom umu naučnika, hemija napreduje iz dana u dan, govori nam Muhidinović.

Uvijek je željela studirati na Sorboni, s obzirom da je to prestižni univerzitet, a ono što je u Parizu dočekalo je, kaže, daleko bolje od onoga što je zamišljala.

– Moji snovi su postali realnost. Francuska je zemlja koja me je oduvijek privlačila, a kada živite u, kako ga neki nazivaju, gradu ljubavi i svjetlosti, svaki momenat je kao u filmu. Kada, pored toga, imate priliku i da studirate u Parizu imate mogućnost da grad upoznate iz druge perspektive.

Mona se može pohvaliti i time što je jedina djevojka iz BiH koja je u svojoj generaciji primljena na Univerzitet Sorbona, a njen raspored u Parizu je popunjen što joj ostavlja malo vremena za nju. Međutim, smatra kako je sve pitanje prioriteta.

– Najbitnije mi je da svaki dan radim ono što volim, tada sam najzadovoljnija i nije mi teško ustajati rano svako jutro i ostajati po deset sati na fakultetu koji zahtijeva mnogo truda i odricanja.

U Parizu namjerava nastaviti i master-studij. Francuska je, kaže, zemlja koja mnogo sredstava ulaže u istraživanje, ali i u kozmetiku. Sebe vidi u nekoj od svjetskih kompanija, kao šefa projekata u istraživanju novih tehnologija kada je u pitanju kozmetika. Na SSST-u je dočekala dekanesa Sarajevo Medical School dr. Semira Galijašević, a ovdje Mona radi svoj istraživački rad.

– Nakon razgovora sa profesoricom Galijašević, znala sam da na ovom univerzitetu mogu mnogo toga naučiti od profesorice koja mi je ujedno i mentor, ali i dalje napredovati, ističe Mona.

Tema njenog istraživačkog rada je Mehanizam reakcija razgrađivanja hemoglobina u uslovima oksidacije stresa.

– Razaranje hemoproteinskog hema je izuzetno toksično za različite organe i ćelije, što dovodi do ozbiljnih patoloških posljedica. Celularna toksičnost je uglavnom posljedica generisanja slobodnog željeza, koje ima sposobnost da učestvuje u proizvodnji slobodnih radikala. Slobodni radikali dalje posreduju u nizu biohemijskih reakcija, što rezultira brojnim patološkim stanjima kao što su inflamacija, ateroskleroza, akutni vaskulitis, reumatoidni artritis, rak. Reakcijski mehanizam autooksidacije i oksidacije hemoglobina iz eritrocita u stanju oksidativnog stresa je veoma kompleksan i još u potpunosti nije poznat. U toku istraživanja sam imala priliku da se upoznam i sa novim laboratorijskim tehnikama, analiziranjem najnovije literature iz ove oblasti i analizom dobivenih podataka, objašnjava mlada naučnica.

Dodaje da bi se, s obzirom na značaj istraživanja, rado nastavila baviti ovom oblašću.

Obećanje studentima

Na Univerzitetu SSST, kako kaže, najviše ju je dojmila pozitivna energija koja vlada među studentima, ali i uposlenicima. Laboratorije su opremljene po evropskim standardima, a moto ovog univerziteta je “Ex solo ad solem”, što znači “od zemlje od sunca”, čime SSST obećava svojim studentima da će biti prihvaćeni odakle god dolaze. Također, SSST od naredne akademske godine uvodi i program farmacije.

U Bosni i Hercegovini već odavno postoje stručnjaci u polju hemije, kao što ima i još talentovane djece, ističe Mona.

– Nažalost, Bosna i Hercegovina ne odvaja budžet za prirodne nauke. Zbog toga je jako teško prikupiti sredstva da bi se napravio ikakav uticaj na razvoj hemije. Bila bih najsretnija kada bih mogla učestvovati u razvoju ove predivne nauke, ali jedna osoba ne moze sama učiniti mnogo. Voljela bih da investitori ulažu u izgradnju laboratorija i tvornica, gdje bi stručnjaci i nove mlade nade mogle da napreduju, smatra Mona.

U BiH se, priča Mona, ne bi voljela vratiti dok ne završim ono što želi i dok ne izgradi sebe kao osobu.

– Ako bih se već vratila u BiH, onda bi to trebalo da bude sa nekim velikim projektom, za kraj ističe naša sagovornica.

Piše: Ema Džananović/MojaBiH

 

 

 

Related posts

Mostarka Milena: Dolazak u Njemačku je bio sve samo ne lak

BHD Info Desk Administrator

Enver Đuliman: Norveški studenti su plakali dok su istraživali genocid u Srebrenici

Editor

Beč/ Narednog vikenda domaćin tematske konferencije “Zašto je potrebno ulagati u BiH”

Leave a Comment