Uzimajući u obzir složen tranzicijski postdejtonski period kroz koji već duže vrijeme prolazi naša država, moje iskustvo govori da naša zemlja generalno uživa pozitivan imidž u svijetu. Zato je, između ostalog, ne malo zaslužna i naša bh. diplomatija, koju ne treba potcjenjivati. Ovdje, naravno, ne gubim iz vida i naše sportiste, umjetnike, kulturne radnike, a posebno bosanskohercegovačku dijasporu koja sve ove godine s ponosom predstavlja našu domovinu širom svijeta.
Putujući Evropom, imao sam priliku upoznati brojne ambasadore i diplomatsko-konzularne predstavnike. Ipak, jedan se od njih po mnogo čemu izdvaja. Diplomatsku karijeru započeo je 1997. godine u bh. ambasadi u Stockholmu, dok je funkciju ambasadora Bosne i Hercegovine obavljao u Kraljevini Norveškoj i Islandu, a od 2018. godine obnaša funkciju ambasadora Bosne i Hercegovine u Kraljevini Danskoj, gdje nerezidentno pokriva Latviju i Litvaniju. Rođen je u Višegradu, diplomirao je na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu. Organizator je i voditelj mnogobrojnih humanitarnih, kulturnih i političkih manifestacija među bosanskohercegovačkom dijasporom u Skandinaviji. Od običnih ljudi često ćete čuti kako je gospodin Poljo susretljiv i uvijek dostupan našim građanima, a povrh svega, izuzetan predstavnik svoje domovine.
STAV: Za početak razgovora, možete li se ukratko osvrnuti na trenutne bilateralne odnose između Bosne i Hercegovine i Kraljevine Danske, te kakav ugled uživa Bosna i Hercegovina u zemljama Evropske unije koje pokrivate i kakav je njihov stav o proširenju Evropske unije, temi koja u posljednje vrijeme zaokuplja pažnju političke javnosti u našoj zemlji, ali i u regiji Zapadnog Balkana?
POLJO: Tradicionalno imamo vrlo dobre i prijateljske odnose s Danskom, s tendencijom unapređenja ovih odnosa na polju obrazovanja, kulture i ekonomije. Također, u pripremi je i nekoliko međudržavnih posjeta s obje strane koje bi se trebale realizirati u narednom periodu, što bi trebalo dodatno unaprijediti našu bilateralnu saradnju. Drugi dio Vašeg pitanja zaslužuje nešto duži odgovor. Odnos naših domaćina izrazito je blagonaklon prema Bosni i Hercegovini, koja, generalno, uživa pozitivan ugled. Taj ugled s vremena na vrijeme zna poljuljati politička kriza u zemlji. Moram reći da takva kriza danas nije nikakav izuzetak. Političke krize danas su postale evropska svakodnevica. Iako su one po svojoj definiciji različite, slične su jer znaju biti vrlo ozbiljne i duboko uznemiriti političku javnost i u zemljama domaćina. Imajući u vidu složenu dejtonsku strukturu vlasti, naši domaćini vrlo dobro poznaju prilike u našoj zemlji i bezrezervno podržavaju integracijski euroatlantski put BiH. Također, sve one podržavaju politiku proširenja Evropske unije.
Ovdje moram izdvojiti Dansku, koja ima nešto naglašeniji stav u pogledu temeljitog provođenja reformi i zadataka koje su pobrojane u izvještaju Evropske komisije, a koje stoje pred zemljama kandidatima kao preduvjet za otpočinjanje pregovora, a u našem slučaju odobrenja statusa kandidata. Ovakav stav Danska brani vrlo jasnim argumentima i moram priznati da je on opravdan s aspekta što bolje spremnosti zemalja kandidata da danom ulaska u EU mogu ravnopravno nositi i teret obaveza, ali koristiti sve benefite ove zajednice država. Moje je mišljenje da integracijski proces zemalja Zapadnog Balkana u EU nije zaustavljen, kako su neki tumačili posljednju odluku zvaničnika EU odgađanjem početka pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom. On je samo privremeno odgođen i, s vremenske distance, koliko inače ovaj proces traje, ne predstavlja razlog za bilo kakvu zabrinutost. Ovo temeljim na činjenici da EU vodi jednu konzistentnu vanjsku politiku utemeljenu na dugoročnim strategijama i prognozama i da kao takva ne trpi nikakve radikalne poteze koji bi mogle dovesti u pitanje spomenutu strategiju.
STAV: Da li mislite da je naša diplomatija danas sposobna braniti imidž Bosne i Hercegovine i odgovoriti izazovima pred kojima se nerijetko nađe naša domovina u svijetu s obzirom na to da imamo priliku čuti neutemeljene izjave stranih zvaničnika o Bosni i Hercegovini kao državi u kojoj postoji prijetnja za mir, tj. o postojanju nekakvih opasnih pojedinaca koji bi mogli ugroziti mir u samoj državi, ali i šire?
POLJO: Uzimajući u obzir složen tranzicijski postdejtonski period kroz koji već duže vrijeme prolazi naša država, moje iskustvo govori da naša zemlja generalno uživa pozitivan imidž u svijetu. Zato je, između ostalog, ne malo zaslužna i naša bh. diplomatija, koju ne treba potcjenjivati. Nije moguće uvijek preduprijediti izjave nekih zvaničnika, poput najnovije izjave predsjednika Macrona. Teško je u ovom trenutku procijeniti za čiji račun i u koju je svrhu ona na ovaj način plasirana. Jednostavno, niste se u prilici uvijek blagovremeno naći na pravom mjestu i u pravo vrijeme. No, naša diplomatija uvijek ima prostora, za nuždu, i post festum da djeluje. Posebno zato što našu državu krase mnoge univerzalne vrijednosti koje su i danas karakteristika našeg društva. Ovdje, naravno, ne gubim iz vida i naše sportiste, umjetnike, kulturne radnike, a posebno bosanskohercegovačku dijasporu, koja sve ove godine s ponosom predstavlja našu domovinu širom svijeta.
STAV: Govorite o uspjesima naše diplomatije, a svima nam je poznato da je ona opterećena međunacionalnim odnosima u zemlji i paralelnim centrima moći koji ne kriju da imaju i druge vanjskopolitičke ciljeve u odnosu prema Bosni i Hercegovini?
POLJO: Želim istaći da je za sve ovo vrijeme naša diplomatija stvorila ne mali broj karijernih diplomata koji vrlo dobro znaju i rade profesionalno svoj posao. To je zanat koji podrazumijeva permanentno usavršavanje i edukaciju. Jedan od vidova uspješne edukacije jeste osnivanje diplomatske akademije ili centra za obuku kadrova u MVP BiH, što u ovom trenutku, nažalost, nedostaje našem Ministarstvu vanjskih poslova. Osim akademije, potrebno je paralelno voditi ozbiljnu kadrovsku politiku te otvoriti vrata obrazovanim mladim kadrovima da preuzimaju znanja, ali i sutra preuzmu teret odgovornosti vanjske politike Bosne i Hercegovine. S druge strane, nigdje u svijetu nije poznata, a niti priznata etnonacionalna diplomatija. Postoji samo jedna, a to je državna diplomatija koju priznaju sve zemlje primateljice. U našem slučaju, ona se bazira na jednom dokumentu koje je usvojilo Predsjedništvo BiH, a koji nosi naziv Strategija vanjske politike Bosne i Hercegovine 2018.-2023.
STAV: Spomenuli ste bosanskohercegovačku dijasporu. Možete li nam reći kolika je brojnost bosanskohercegovačke dijaspore u Danskoj, te da li su većina danas državljani Kraljevine Danske, odnosno da li imaju pravo da po danskom zakonu zadrže državljanstvo BiH?
POLJO: U Kraljevini Danskoj živi oko 23.000 bh. iseljenika i njihovih potomaka, uključujući i one koji su u Dansku stigli ranih sedamdesetih godina prošlog stoljeća, te osobe koje su stigle tokom rata u BiH i kasnije na osnovu zahtjeva za spajanje porodica. Prema nezvaničnim podacima, oko dvije trećine naših državljana posjeduje i državljanstvo Danske. Ovaj broj je naglo porastao otkako je Danska od prije nekoliko godina zakonom ozvaničila mogućnost da doseljenici, nakon što steknu uvjete, mogu aplicirati za dansko državljanstvo a da se pri tome ne moraju odricati svog matičnog državljanstva.
STAV: Smatrate li da se bosanskohercegovačka dijaspora uspješno integrirala u dansko društvo, te postoji li opasnost od asimilacije?
POLJO: I jedno i drugo. Naša dijaspora primjer je dobre integracije širom Evrope, pa i u Danskoj. Mnogo je primjera koji ovo mogu potvrditi. Prva i druga generacija su se, po mom mišljenju, uspješno oduprle asimilaciji. Međutim, postoji realna opasnost da naredne generacije u tome budu manje uspješne. Da bi se ovaj proces donekle usporio, potrebni su značajni napori u intenziviranju interaktivnog odnosa između Države i dijaspore. Svjedoci smo da dijaspora redovno prebacuje krivicu na državu, da ona ne čini dovoljno. I obratno, država smatra da je dijaspora nezainteresirana za društvene promjene u zemlji s obzirom na to da je odziv bh. dijaspore na izborima nedopustivo mali. U pravu su i jedni i drugi. Prijeko su potrebni novi napori i konkretne strategije saradnje na spomenutoj relaciji.
STAV: Smatrate li da je očuvanje bosanskog jezika jedan od temelja kojim možemo spriječiti asimilaciju, te da li u Danskoj postoje škole bosanskog jezika pri određenim udruženjima, odnosno da li djeca imaju mogućnost da u školi pohađaju bosanski jezik?
POLJO: Maternji jezik jedan je od najvažnijih stubova identiteta svakog naroda i nacije, pa tako i osnovna prepreka asimilaciji. Postoji određeni broj dopunskih škola koje su organizirane pri bh. organizacijama u Danskoj, što je svakako za pohvalu. Ali ima još jako puno prostora da se ova aktivnost podigne na viši nivo. Ohrabruje činjenica da se u ovaj projekt posljednjih godina uključio Institut za jezik iz Sarajeva i Ministarstvo civilnih poslova, zbog čega opravdano očekujemo da će nastava na maternjem jeziku biti organizirana još bolje. Naše ambasade bezrezervno pružaju svu potrebnu pomoć i podršku ovim aktivnostima.
STAV: Na koji se način možemo boriti protiv asimilacije, te koliki značaj imaju organizacije kulturnih događaja, proslave Dana državnosti i nezavisnosti u dijaspori, te implementacija drugih kvalitetnih kulturnih programa?
POLJO: Protiv asimilacije se bori na više frontova, ne samo proslavama državnih praznika. Ipak, želim odati posebno priznanje našim organizacijama koje sve ove godine redovno obilježavaju najvažnije datume u novijoj historiji Bosne i Hercegovine. Ove aktivnosti treba podržati i u budućnosti, s fokusom da se one obilježavaju s više kulturnih sadržaja koji će biti prilagođeni za domaćine zemlje primateljice, jer na taj način unapređujemo saradnju i prijateljske odnose između naših dviju zemalja.
STAV: Budući da dugi niz godina živite i radite u Skandinaviji, možete li nam reći koliko je kvalitetno organizirana dijaspora, postoje li udruženja koja njeguju kulturu i tradiciju svoje zemlje?
POLJO: Naša dijaspora vrlo je dobro organizirana na Skandinaviji. Ulažu napore da kroz različite manifestacije sačuvaju od zaborava svoju tradiciju, kulturu i jezik. Ipak, moram istaći da je došlo vrijeme da se strateški razmišlja kakve će biti posljedice ovog vida organizacije za 20 ili 50 godina. Nove generacije rođene u ovim zemljama teško da će moći u cijelosti biti zadovoljne ponudom, sadržajem i načinom organiziranja koji je nama do sada poznat. Nažalost, vrijeme nam ne ide u prilog i trebat će vrlo brzo tražiti nova rješenja.
Razgovarao: Adis TANOVIĆ
