BiH dijaspora

Upoznajte Bosanku koju je kraljica Elizabetha II uvrstila u Red Britanske imperije

banner

Kraljica Elizabetha II prošlog je mjeseca uručila priznanje Member of the Order of the British Empire Adisi Azapagić i Safetu Vukaliću za doprinos britanskom društvu. Profesorica Azapagić je bh. porijekla i istraživač je hemije na Univerzitetu Manchester.
Za portal Klix.ba govorila je o tome koliko joj znači ovo priznanje, o svom životu u Velikoj Britaniji, karijeri, ali i o svom rodnom gradu Tuzli.

“Uvijek je lijepo znati da je vaš rad cijenjen, tako da sam naravno bila obradovana ovim priznanjem. Smatram ga kao značajnu podršku i priznanje, ne samo za mene i moj rad, nego i za sav rad i trud mojih kolega i studenata na održivom razvoju u hemijskom inžinjerstvu”, kazala je na početku našeg razgovora Azapagić.

Ljubav prema inžinjerstvu

Azapagić, koja je rođena u Tuzli, kazala nam je da je još od gimnazijskih dana uvijek imala više sklonosti prema tehničkim disciplinama nego prema društvenim naukama, pa vjeruje kako joj je na izvjestan način bilo i “predodređeno” da studira inžinjerstvo.

“Ono što me je privuklo hemijskom inžinjerstvu, i što me još uvijek privlači, su mogućnosti koje hemijsko inžinjerstvo pruža da se poboljša kvalitet svakodnevnog života. U svakom aspektu modernog društva, hemijsko inžinjerstvo igra nezamjenjivu ulogu. Nažalost, prednosti koje je hemijsko inžinjerstvo donosilo kroz proizvode i djelatnosti su također vrlo često imale i negativan utjecaj na životnu okolinu. Uspostavljanje jednog zadovoljajućeg i održivog balansa između tih prednosti koje nam hemijsko inžinjerstvo pruža i zdrave životne okoline je uvijek bilo veliki izazov”, kazala je.

Kako pronaći načine da se najbolje nosimo s ovim izazovom je ono što je privuklo Adisu hemijskom inžinjerstvu.

“Hemijski inžinjeri rade na pretvaranju prirodnih resursa i materijala u svakodnevne proizvode. Mi, hemijski inžinjeri, primjenjujemo znanje i principe iz hemije, matematike, biologije, fizike, matematike i ostalih naučnih disciplina da bismo kreirali korisne materijale ili da bismo pretvorili sirove materijale u korisne proizvode. Hemijsko inžinjerstvo uključuje razne djelatnosti, od eksperimentalnog rada u laboratoriju do razvoja i primjene tehnologije za proizvodnju specifičnih proizvoda. Hrana i piće koje konzumiramo, energija koju koristimo, odjeća koju nosimo, sve što koristimo u našem svakodnevnom životu je manje-više proizvod rada hemijskih inžinjera i tehnologija koju hemijsko inžinjerstvo razvija”, objašnjava nam.

Rad na Univerzitetu u Manchesteru

U skladu s tom ljubavlju diplomirala je na Tehnološkom fakultetu, smjer Hemijski inžinjering. Na ovom fakultetu započela je svoju akademsku karijeru radeći kao asistentica, a onda je 1992. godine zahvaljujući stipendiji British Councila preselila u Veliku Britaniju.

“Otišla sam s namjerom da provedem nekoliko mjeseci na usavršavanju na Univerzitetu u Leedsu. U toku mog boravka u Leedsu ponuđeno mi je da produžim boravak i uradim doktorat ovdje u Engleskoj na Univerzitetu u Surreyu (Guildford). Nakon završenog doktorata ponuđen mi je i posao docenta na istom univerzitetu, što je bio i početak moje akademske karijere ovdje u Engleskoj. Sve te promjene koje su se u mom životu dešavale i mogućnosti koje su mi se otvarale u tim ranim godinama su u jakom kontrastu prema onome što se u tom istom periodu zbivalo kod nas u Bosni, tako da se tog perioda iz moje karijere ovdje u Engleskoj sjećam s pomiješanim osjećanjima”, priča nam Adisa o svom životu u Velikoj Britaniji.

Trenutno radi kao profesor i istraživač na Univerzitetu u Manchesteru. Osim toga, član je Američkog instituta za hemijski inžinjering. Kaže nam kako je bilo zapravo potrebno uložiti mnogo truda i rada kako bi postigao ovakav uspjeh, pogotovo jer je svoju karijeru započela kao gostujući istraživač.

“Da se poslužim sportskom analogijom uvijek je teže ‘igrati’ na gostujućem terenu nego kod kuće, ali ukoliko vjerujete u sebe i uložite sav svoj trud i napor, rezultati će naravno uslijediti. U akademskoj struci, barem ovdje u Engleskoj, bez velikog truda i dugih radnih sati, vrlo je teško postići neki ozbiljniji uspjeh”, rekla je i dodala kako ne zna kako bi se karijera odvijala da je ostala u Tuzli.

Žene i inžinjerstvo

Prije 20 godina Azapagić je bila jedina žena na odjelu Hemijski inžinjering. Kolege su često znale reći da ne znaju “šta bi s njom”. No danas se, kaže nam, taj odnos uveliko promijenio nabolje.

“Međutim, promjene u tom pogledu još uvijek su nedovoljne i hemijsko inžinjerstvo je još uvijek uglavnom ‘muška’ struka u kojoj još uvijek pojedinci ne znaju ‘šta bi’ s inžinjerima poput mene. Nadam se da će se to ubrzo promijeniti, jer nova generacija inžinjera poput mojih studenata ima puno otvorenije i naprednije stavove”, kazala je.

Članica Kraljevske akademije

Od svih dostignuća koje je postigla najviše je ponosna na izbor u Kraljevsku akademiju za inžinjerstvo (The Royal Academy of Engineering), jer je to bilo njeno prvo veliko priznanje za njen doprinos inžinjerstvu.

“Mislim da za svakoga ko radi u inžinjerskoj struci ovdje u Velikoj Britaniji postati član Kraljevske akademije označava zasigurno vrhunac karijere, tako da sam na to dostignuće vrlo ponosna. I naravno, kao što sam već spomenula, veoma mi je drago da ne kraljica nagradila priznanjem “Member of the Order of the British Empire” za moj rad na održivom razvoju”, kazala je.

Azapagić trenutno radi na nekoliko projekata koji pokrivaju različite oblasti, od novih načina recikliranja prirodnih resursa do primjene kružne ekonomije u različitim industrijskim sektorima od upotrebe energije i materijala u lancu ishrane do hvatanja i upotrebe ugljika u industrijskim procesima.

“Ono što je zajedničko svim mojim projektima je da ja uvijek primjenjujem Analizu životnog ciklusa (Life Cycle Assessment) da odredim ekološke, ekonomske i društvene posljedice raznih proizvoda i ljudskih djelatnosti ‘od kolijevke do groba’. Naprimjer, ja određujem te posljedice uzimajući u obzir proizvodnju i upotrebu sirovina i energije u manufakturi proizvoda (kolijevka), preko upotrebe proizvoda, do njihovog konačnog odlaganja kao otpada (grob). Krajnji cilj je da se pronađu inžinjerska i društvena rješenja kako bi se mogle izbjeći neželjene posjedice raznih ljudskih djelatnosti”, rekla nam je na kraju razgovora profesorica Adisa Azapagić.

S.H.P./Klix.ba

Related posts

Bijeli golub ponovo (ne) leti 67/ 205: ZBILJA OMELA „NAGRADNU IGRU“

Urednik BiH Info Desk

Podržite projekat:“Our Tribute to Srebrenica, 2020. (Počast Srebrenici 2020.)”

Editor

Beč: Osnovan Savez bosanskohercegovačkih udruženja u Austriji – „Consilium Bosniacum“

Urednik BiH Info Desk

Leave a Comment