Mejrema Velić, profesorica vjeronauke, zaposlena je u nastavnom procesu u OŠ/Beču, u Austriji. Profesorica Velić u glavnom gradu Austrije živi više od 20 godina.
Korona nas je podsjetila na jednu neminovnost
– Vijest o korona virusu se mjesec-dva lagano provlačila kroz priču među prijateljima, nešto rjeđe na poslu. Sve te priče i vijesti koje su do mene dopirale imale su svoju evolutivnu putanju, s vremenom dobijajući na ozbiljnosti shodno sve složenijoj situaciji. Ali nikada se nije razvilo do nivoa paničnog straha ili nečeg sličnog. U početku se korona činila kao još jedna u nizu nesreća kojima smo svjedočili a koje su, s vremena na vrijeme, i ciklično pogađale svijet, ovaj dunjaluk ogrezao u materijalizmu i materijalističko poimanje života i odnosa među ljudima. Korona je na trenutak podsjetila na čovjekovu smrtnost, koju su neki (ne)svjesno smetnuli s uma kao neminovnost od Boga nam datu – kaže profesorica Velić.
U početku su te smrti prouzrokovane Covidom-19 izgledale apstraktne jer su bile daleke, prvotno u Kini, potom ne tako fizički daleko u Italiji, ali je svijest još uvijek odbijala pomisao na tu strašnu bolest koja se neumitno približavala. Ipak, kao i većina drugih Bosanaca i Hercegovaca, kako u domovini tako i dijaspori, vrlo brzo sam i ja prihvatila realnost i prilagodila se mjerama i preporukama nadležnih, prilagodivši svoj život trenutnim okolnostima, pritom pokušavajući i iz ove situacije izvući nešto dobro i pozitivno, kroz rad i online druženje, čitanje i razmišljanje o stvarima koje u “normalnim okolnostima” teško dolaze do izražaja. Odnedavno smo počeli s ponovnim odlascima na posao, zasad s ograničenim radnim vremenom i zadacima. Redovan i uobičajen vid nastave je prekinut 16. marta, da bismo ubrzo nastavili s online nastavom, kako je to sada već uobičajeno manje-više svugdje u svijetu, zahvaljujući mogućnostima koje nam pružaju savremena sredstva komunikacije u vidu raznoraznih softverskih programa i platformi za održavanje online nastave. Kao i svi uposlenici u našoj školi, integrirana sam i u dodatna dežurstva. Zadovoljna i s ljubavlju obavljam sve spomenute preuzete radne zadadatke.
Smirene duše
Pandemija me gotovo ni u kom smislu nije spriječila da svoj život i posao kreiram i u izolaciji, a na svoje i zadovoljstvo Svemogućeg Stvoritelja. Sve one vrijednosti i interesiranja koja su me ranije činile ispunjenom, zadovoljnom i sretnom, i dalje su tu. Strpljenje i razboritost nisu me napustili, a malodušnost obuzela čak ni u emotivno teškim trenucima kada silno poželim svoju djecu i unučad koji su tako blizu, a opet toliko daleko; nedostaju nam zagrljaji, poljupci i fizička blizina koja je neostvariva i putem najboljih, najkvalitetnijih i najskupocjenijih kamera, programa, kompjutera…
Moje misli su uvijek, a sada pojačano usmjerene i okrenute Bogu Jedinome, s dovama i molbom da svim ljudima olakša, bolesne pomogne i spasi, zdrave sačuva i voljene i željene spoji što je prije moguće, amin! Voljela bih da mogu stanje svoje smirene duše preslikati na mnoge druge, i voljela bih da mogu na dlanu, kao na bogatoj sofri, ponuditi zadovoljstvo svoga srca kako bi nezadovoljni prepisali recept. Dakle, ključ moje razboritosti je u uvjerenju i povjerenju Stvoritelja i Stvoritelju, koji nam ovom pandemijom šalje poruku, svim ljudima, cijelom čovječanstvu. Čvrsto vjerujem u to, ali moja uvjerenost da će ljudi poruku pravilno razumjeti i prihvatiti, nažalost, nije tako čvrsta. Ipak, vjerujem i nadam se najboljem, zaključuje profesorica Velić.
Haris Halilović
