Djelovanje međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, a posebno ono usmjereno na jačanje države i sistema prekrio je zaborav, a zamijenilo plemensko nadmudrivanje i ucjenjivanje.
Priznao to neko ili ne, Milorad Dodik, potpomognut Rusijom trenutno je uprednosti u odnosu na anestezirani OHR, ali i pasivnu EU te u jednom trenutku distancirane Sjedinjene Američke Države.
Istina, u tome su mu uveliko pomogli pogubljena SDA i HDZ Dragana Čovića, koji je politički kurs „zapad“ zamijenio „istokom“. Međutim, politički mutanti u BiH nisu najzaslužniji za svoj uspjeh, koji je od države napravio sistemsku anarhiju. Najčvršći oslonac antidržavnik Dodik i koalicioni mu saveznici, imali su u Uredu visokog predstavnika (OHR) i samom visokom predstavniku Valentinu Inzku.
Vratimo li se kroz proteklih 11 godina unazad, shvatit ćemo da Inzko nije radio ništa, a da ga je Dodik konstantno napadao s različitih pozicija, kako bi prikrio to ništa. Da, ovo je po ustroju demokratska država i ne bi trebala da se poštapa na OHR i moć međunarodne zajednice. Ne bi trebala, ali se ipak poštapa. Manje na OHR, više na nekim drugim mjestima.
Visoki Valentin Inzko na službu u BiH došao je 13. marta 2009. godine i od tada je jedino zadržao fizičku visinu. Što se tiče onog „High Representative“ ono se vrlo brzo istopilo i u različite vrste domaćih pića utopilo. Institucija OHR postala je identična opozicionim strankama u oba bh. entiteta – mašinerija za ispaljivanje saopćenja. Posljednji konkretni potezi tog i takvog VISOKOG zabilježeni su davne 2009. godine. Da vas udari dijete rođeno te godine, dobro biste osjetili taj vremenski protok.
Od te 2009. i inicijacije Inzka Bosna i Hercegovina potpuno je stala na evropskom putu, debelo zapela na putu k NATO-u, a stotine hiljada Bosanaca i Hercegovaca otisnulo se trasom „trbuhom za kruhom“. Država i narod tonuli su u ambis.
U ambisu podjela, neuređenosti, netrpeljivosti smo i danas. Cijene visoke, plate ispod praga, na vlasti bogata bagra, a od života ostao samo san za bijegom.
Direktna posljedica politike „neka se domaći dogovore“. A kada se ne dogovore a to silama izvan BiH ne odgovara, upadnu stranci, stegnu ih na nezgodnom mjestu i oni se dogovore. U kafani ili na kolačima nekog agitpropa evopskih interesa u BiH. I zato je opravdano pitanje u čijem se to interesu naši politički mutanti tako brzo dogovore. Posebno kada znamo da se u interesu naroda i građana još niti jednom dogovorili nisu. Ova država nikada u svojoj historiji nije dobro prošla kada je o njenoj sudbini brinula Evropa. Osvrnemo li se samo na agresiju 90ih uvidjet ćemo da oslonac u Evropi kao zajednici nije pronađen, te da je svega nekoliko zemalja podržalo nezavisnu BiH.
Ostali su joj uveli embargo da se braniti ne može. S druge strane, iako prilično kasno, za Srebrenicu i Žepu prekasno, SAD su bile pokretač mira. Možda bolje rečeno, zaustavile su rat.
Iz svega je proizašao dejtonski mir, Ustav i OHR. Mir još na staklenim nogama, Ustav kao zapis na papiru i OHR od kojeg već 11 godina nikakve fajde nema. Zbog potpunog mrtvila koje više od deceniju vlada u djelovanju OHR šokantno zvuči zabrinutost za živote uposlenika kuće visokog predstavnika. Posebno čudi priča da su se prepali zbog Dodikovog guslanja. Zapravo smiješno zvuči da se OHR, iza kojeg stoje najjače sile svijeta, boji Milorada Dodika.
Ovaj put čak više vjerujem Dodiku, koji kaže: “Četrnaest godina ponavljam stav o OHR i zanimljivo je da se nakon 14 godina neko osjeti ugroženim. Priča je toliko neozbiljna da se tu ne može mnogo šta ozbiljno reći“.
Jer, ko se još boji mrtvaca, a OHR zasigurno je mrtvac i samo još može uplašiti političku nedonoščad. Za sve druge je daleka prošlost. Zbog toga bi SAD, Velika Britanija i Njemačka trebali otvoriti jedan novi špil karata, u kojem bi bila sadržana bolja budućnost Bosne i Hercegovine i svih nas u njoj. Nikako Dejton 2, ne, jer Dejton 2 bi bio nastavak političke agonije zasnovane na
Ustavu krhkog mirovnog sporazuma. Ovoj državi nova dejtonska epizoda nije potrebna.
Potrebna joj je nadogradnja i uspostavljanje funkcionalnog i demokratskog političkog sistema, zasnovanog na ujedinjenoj izvršnoj, sudskoj i zakonodavnoj vlasti, uz ovlaštenja nižim nivoima za onu politiku koja je isključivo vezana za unutrašnje tokove i lokalni nivo. Vrijeme je za zbogom arhaično-anarhijskoj dejtonskoj BiH!
Piše: Rasim Belko/Patria
