Marko Ostojić mladi je ortoped koji se stručno usavršavao diljem Evrope, a posebno je zanimljiv njegov rad i edukacija u nogometnom gigantu Chelseu iz Londona. Ostojić se vratio u našu zemlju, a o svom poslu govorio je nedavno za Klix. Ugledni ortoped nam na početku govori kako se kod njega razvila ljubav prema ortopediji.
“Od studentskih dana privlačile su me hirurške struke, znao sam da ću završiti u toj oblasti medicine. Po habitusu, konstrukciji ličnosti, sam hkirurški tip. Volim stvari rješavati efikasno i kvalitetno, bez puno kompliciranja, što je odlika koja se cijeni u kirurškim strukama. Ortopedija je struka koja to zahtjeva. Za nju je potrebno kvalitetno znanje anatomije, dobro znanje medicine i čovjek treba imati jedan inženjersko-matematički splet kako bi se snalazio u 3D strukturama, osovinama te silama koje djeluju na ljudsko tijelo. Uvijek, u svemu što radim, idem u potpunosti srcem i mozgom do kraja. Kada sam se opredijelio za ortopediju, stvarno sam je htio kvalitetno i dobro izučiti”, kaže on.
Nakon studija Ostojić je iskustvo skupljao u Švicarskoj, specijalizirao ortopediju koja traje pet godina
“Ako želite stremiti prema izvrsnosti, morate ići u centre zbivanja kako biste informacije dobivali iz prve ruke. Kod nas se često događa da informacije dobivamo iz druge ili treće ruke. Zbog toga prođe predugo vremena, a s druge strane upitno je hoćete li dobiti potpune informacije. Zbog toga je nužno ići u srž zbivanja. A to su, u vremenu u kojem živimo, veliki centri u zapadnoj Europi i Sjevernoj Americi. Bio sam tri i pol mjeseca u Baselu, nakon toga u Španjolskoj, Sloveniji, Norveškoj, u centrima koji imaju golemu koncentraciju stručnih ljudi. To cjeloživotno učenje i ulaganje u znanje nije samo fraza. To je realnost bez koje nema napretka”, navodi dalje.
Kaže nam i kako je sama hirurška struka ostala ista.
“Morate imati manualnu spretnost, ali tu spretnost mora pratiti znanje obogaćeno najsuvremenijim spoznajama. Kada to imamo, dobivamo sinergiju znanja i manualnih sposobnosti koji rezultiraju najkvalitetnijim liječenjem koje je usmjereno dobrobiti pacijenta”, kaže Ostojić.
Zanimljiv je njegov odlaz u Chelsea, posebno kako je došlo do njega.
“U Europskom udruženju mladih ortopeda i traumatologa sam trenutačno potpredsjednik. Već na drugoj godini specijalizacije sam uvidio važnost povezivanja sa svojim kolegama iz drugih zemalja gdje je ortopedija, hajdemo to tako reći, na višim granama nego kod nas. To sam učinio iz dva razloga. Najprije da procijenim svoje znanje u usporedbi s njima, tj. gdje mogu napredovati, a drugo je da uspostavim kontakte koji će mi pomoći da dođem u priliku za dodatno učenje. Prije dvije godine sam se učlanio u organizaciju ESSKA što je Europsko udruženje za sportsku traumatologiju, ortopediju koljena i artroskopiju. Oni imaju različite natječaje za edukacije po svjetskim centrima, koje objavljuju više puta godišnje. Sportski sam rekreativac i svidjela mi se ideja da unaprijedim svoje znanje o sportskoj ortopediji. Već ranije sam završio poslijediplomski studij iz sportske medicine u organizaciji Svjetskog olimpijskog komiteta. S radošću sam se prijavio na natječaj kojega vi spominjete. Tu sam imao podršku svoje supruge koja je također liječnica, specijalizantica kirurške struke i koja me razumije. Nisam tada znao da je to tako kompetitivan natječaj jer se prijavilo čak 150 kolega, a primljena su samo dvojica”, prisjeća se on.
Ostojić je bio jedan od te dvojice.
“Kada sam na posljednjem kongresu u Madridu pričao s predsjednikom ESSKA-e, on mi je čestitao i rekao da sigurno imam dobar CV i kvalitetne znanstvene radove. To je profesor David Dejour, jedan od trenutno najpoznatijih ortopeda u Europi. Kada sam stigao u FC Chelsea, ortoped Paco Biosca, koji je šef medicinskog odjela u klubu, rekao je da ću učiti kako se tretiraju pacijenti od kojih svaki vrijedi kao jedna prosječna bolnica. Jer prosječna vrijednost ugovora tih pacijenata, koji su nogometne zvijezde, je 50 milijuna eura. Za toliko novca se može izgraditi suvremena bolnica”, izjavio je.
Ništa ga nije pokolebalo, nastavio je dalje.
“Upravo sam o tome pričao s njim, ali sam dodao kako svakog pacijenta tako liječim jer se ljudski život ne može novčano procijeniti. Ja se trudim svakoga tako liječiti. On je odgovorio ‘Da, ali ovdje imaš i snažan pritisak javnosti’. Uz taj pritisak, u sportskoj medicini je još jedna stvar jako bitna, a to je pritisak vremena. Naime, razlika što će se netko dva dana ranije vratiti na trening ima vrijednost od 60.000 funti. Naime, značajnom dijelu igrača je oko 30.000 funti dnevna plaća. Tu postoji pritisak javnosti, odnosno menadžera, uprave kluba, navijača i samog igrača koji se želi što prije vratiti na travnjak”. kaže on.
Obuka je bila posebno zanimljiva, trajala je tri sedmice.
“Taj fellowship, odnosno edukacija u trajanju od tri tjedna, je bila iznimno zanimljiva. Vrijeme u klubu sam provodio s njihovim medicinskim timom koji je izvrstan. To je klub koji se sastoji od Akademije, prvog i ženskog tima. Ima četvero stalno zaposlenih liječnika, a gospodin Biosca, koji je ortoped, je šef cijelog medicinskog tima. Uz njega, tu je jedan liječnik koji se brine za muški tim, jedan za ženski i jedan za akademiju”, izjavio je.
U pitanju su tri liječnika sportske medicine i jedan ortoped. Uz to imaju 16 fiziotarapeuta i 10 masera. To je samo medicinski tim. Također, tu su nutricionisti, sportski znanstvenici, treneri, kondicijski treneri… Imaju psihologa koji nije zaposlen u klubu, ali je na stalnoj dispoziciji igračima.
Ostojić nam govori i kako je izgledao radni dan u velikom Chelsea.
“Od tri sedmice, pola vremena sam proveo u klubu radeći sportsku medicinu i tu sam dosta usavršio regenerativnu medicinu korištenjem plazme bogate trombocitima i matičnih stanica. Drugu polovicu vremena sam provodio u klinikama po Londonu, a gdje bi ortoped drugo bio nego u operacijskoj dvorani u bolnici, s praktično najprominentnijim engleskim ortopedima. Tako sam tri dana bio s ortopedom koji se smatra najboljim za koljeno u Britaniji, dva dana s kolegom koji je svjetski vrh u kirurgiji stopala, jedan dan za rame … A to su ljudi koji operiraju isključivo vrhunske sportaše i britansku društvenu kremu. To su stručnjaci koji su operirali najpoznatije svjetske sportaše; nogometaše, NBA zvijezde te poznate modele i glumce”, kaže on.
Pacijenti su bili velike zvijezde.
“Tamo sam većinom radio s igračima koji su tada bili u rehabilitacijskom procesu. Od zvijezda to su N’Golo Kanté, Christian Pulisic, Tammy Abraham i još neki. O ozbiljnosti i tipu ozljede ne smijem govoriti zbog profesionalne tajne. Ostale igrače sam upoznao gledajući njihove treninge i u neformalnom druženju u klupskim prostorijama. Kante je prije dvije godine proglašen za najboljeg igrača Premiershipa, što je ogroman uspjeh ako ste defanzivni vezni. Usput, vjerojatno jedna od najugodnijih i najskromnijih osoba koje sam upoznao”, govori nam.
Zanimalo nas je i šta je razlog da Chelsea ne stoji baš najbolje na tablici.
“Trenutno ne stoje baš najbolje, nije lako stalno igrati na najvišem nivou u vrlo jakom Premiershipu. Također, u Ligi prvaka su naišli na razigrani Bayern i izgubili. Iako, u pravu ste, klub kao Chelsea uvijek na početku sezone ima najviše ambicije. A kada već pitate za medicinski odjel, njegov se uspjeh ne mjeri prema broju golova i bodova. Nisu liječnici ti koji guraju loptu u mrežu, niti biraju prvu postavu i vode taktiku. Uspjeh medicinskog tima mjeri se po raspoloživosti igrača tijekom sezone. Ako imate 92 posto raspoloživost tijekom sezone, što je Chelsea imao tijekom prošle godine, onda ste izvrsni. Ako imate od 84 do 92 onda ste u sredini. Sve ispod toga je loše. Imate situacije na koje ni kakav način ne možete utjecati. Svi se sjećamo prijeloma noge Eduarda Da SIlve. To nitko ne može predvidjeti ili prevenirati, nije to pogreška medicinskog tima. S druge strane, imate ozljede poput istegnuća mišića ili ligamenata, upala tetiva, gdje najviše dolazi do izražaja stručnost medicinskog tima, koliko će brzo igrača vratiti na teren”, kazao je.
Govorio je o specijalnim metodama koje se koriste za oporavak sportaša. Smatra li se to nečim što je na granici dopustivog, kao što se govorilo za borce i korištenje sredstava koje ubrzavaju zacjeljivanje ozljeda…
“To ne spada u doping. WADA, odnosno Svjetska antidoping agencija, je ocijenila da je to prihvatljiva metoda liječenja. Regenerativna medicina je kada koristimo sposobnost organizma da sam sebe izliječi. Mi tu sposobnost malo ubrzamo određenim terapijskim modalitetima, aplicirajući stanice na samo mjesto ozljede. To se može činiti operacijskim i neoperacijskim metodama. Najpoznatiji neoperacijski modaliteti u ortopediji su PRP (Platelet Rich Plasma), plazma obogaćena trombocitima, gdje uzimamo krv od pacijenta, nju posebnim metodama tretiramo, te iz te krvi dobijemo plazmu u kojoj su otopljeni trombociti i faktori rasta koji potiču cijeljenje. To zatim ubrizgavamo izravno u tkivo gdje želimo potaknuti zacjeljenje. PRP metoda se u svijetu masovno koristi u posljednjih petnaest godina, a prije desetak godina ju je popularizirao Tiger Woods, dok ju je u Europi popularizirao Rafael Nadal. Za Nadala su jedno vrijeme svi govorili kako mu je gotova karijera, a on se poslije vratio na svjetski broj 1. Prije nekoliko godina su se počele koristiti i matične stanice zajedno s PRP-om. To predstavlja novi „boom“ u ortopediji i sve se više koriste. Iz početka sam bio skeptičan prema tome dok mi, prije malo manje od godinu, moj prijatelj, doc. Geert Pagenstert iz Basela, nije rekao da to radi. U neformalnom razgovoru, skupa s Peterom Verdonkom, doajenom regenerativne ortopedije iz Nizozemske, nagovorio me da počnem koristiti tu metodu, jer oni imaju izvrsne rezultate. Počevši s korištenjem matičnih stanica, bio sam iznenađen fantastičnom povratnom informacijom pacijenata o učinkovitosti, iskustva ljudi mi daju ocjene da se radi o sjajnoj metodi. Ta terapija je nova i tek se može govoriti o dugoročnim učincima i rezultatima. Lijepo je znati da mi u Mostaru koristimo najsuvremenije svjetske trendove u liječenju. Meni, kao ortopedu, glavnina posla je operativna – ugrađivanje endoproteza, rekonstrukcije ligamenata i slično, međutim, neoperativnim metodama se također može puno postići”, izjavio je.
Zanimao nas je i Mateo Kovačić…
“Mateo je naše gore list, porijeklom iz Kotor Varoši. On je simpatičan momak, profesionalac, jako fizički spreman. Igra izvrsno i ima dobar status u klubu. Vjerujem da ga čekaju velike stvari koje tek treba napraviti”, kaže.
Zanimalo nas je šta su konkretni benefiti trosedmične edukacije u Chelseau.
“Usavršio sam način implementacije regenerativne medicine. Vidio sam na koji se način može ubrzati i poboljšati oporavak sportaša. Samim time, kada se nauči tretirati sportaše, nauči se bolje tretirati i opću populaciju, rekreativce i ljude koji imaju bolesti zglobova, te stariju populaciju. Naučio sam kvalitetne metode kako voditi jedan sportski kolektiv i nadam da ću time pomoći našem Zrinjskom i ostalim klubovima iz svih sportova u Bosni i Hercegovini”, kaže on
Budućnost naravno vidi u ortopediji.
“Nadam se da vas nećemo morati posjećivati u nekoj svjetskoj klinici… U svakom slučaju, Sveučilišna klinička bolnica u Mostaru nam daje tehničke mogućnosti da implementiramo svoja znanja i da dajemo kvalitetnu zdravstvenu skrb ljudima u domeni ortopedije. Naravno da uvijek možemo biti bolji i trebaju nam biti uzori ustanove poput onih kakve su u zemljama zapadne Europe. SKB Mostar ima sjajan ljudski potencijal. Naše sestre na odjelu i u operacijskim dvoranama su najbolje na svijetu. Kolege liječnici su divni i stručni ljudi. Ne bih ih mijenjao ni za što. Mi zapravo imamo zavidnu razinu primjene medicine, a sada je stvar koliko će pojedinci ići i dodatno se educirati te u matičnoj kući implementirati ta nova znanja. Moram reći da je ortopedija u Mostaru prva klasa”, zaključio je.
Klix.ba
