“Sasvim smo blizu.
Nisam često dolazio. Zbog posebnosti svake, a ona je rijetko na putu i usput – valjalo je ovdje maksuz doći! Dolazio sam.
Radi ”Gubera”, da posjetim neke svoje.
Radi one izložbe davne.
Radi ”Domavije” i novinarskog skupa.
Radi gurtni u ”Ferosu”.
I još nekoliko puta onako.
Drag mi je bio ovaj kraj
zbog posebnosti svake,
volio sam ovdje doći,
samo ne kao sad…
Pet dugih godina spremao sam se za ovaj Dan, ali pogled ne mogu stići. Teško je obujmiti razmjeru nepreboli – hiljade bijelih nišana uspravljeno, celofanom prekriveno petsto pristiglih tabuta. Kiša sipi. Dobro je što je tako. Danas ne bi valjalo da sija sunce. Petsto novih kabura čeka, a broj još nije ni blizu sveden…“ (roman Bijeli cvijet iznad puta, S.H.)
P.S.
Emocija od prije jedne decenije kada sam prvi put ”otišao”. Moj „bijeli cvijet“ u fontani spomenika na prvoj masovnoj grobnici u BiH (Kazanbašča, predgradje Zvornika) po svemu sudeći bio je povod da se uradi (i) srebrenički. Svoji smo, a da se vodilo računa o elementarnom, mogla izbjeći nepotrebna višegodišnja ”sjena”.
Kao neka satisfakcija dobra vijest da je Memorijalni centar Srebrenica usvojio novi logotip, koji je osmislio kreativi tim agencije ”Fabrika”. Odaslao čestitku i otvaraju brojne mogućnosti oko saradnje.
____________
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje&GljivaMira paralelno prenose Fb- grupa BIH DIJASPORA INFODESK, portal BHDINFODESK i šalje na više mejl adresa.
Piše: Sead Hambiralović
