„Sve je rečeno.
Napisano.
Opisano.
Snimljeno.
P R E S U Đ E N O…“
I, kako dalje?
Navesti citat iz „Oslobodjenja“, 6.7. 2020: „Volio bih da možemo sakupiti, recimo, srednjoškolce ili studente iz zemalja bivše Jugoslavije da vode razgovor o tome kako oni žele da grade svoju budućnost, imajući u vidu sve lekcije koje nas Srebrenica uči“, direktor Memorijalnog centra Srebrenica, Emir Suljagić.
Kao vapaj da treba pokušati drugačije. Sa mladima i moglo „nasloniti“ na programe realizovane u Skandinaviji, zaokruženo sa „Školom za dječije ambasadore mira“. Pa i oko Bijelog goluba, dječijih zastava i mostova medju ljudima i narodima.
Prošle godine pisao o najavi renoviranja mosta u Zvorniku. Koja ispuštena prilika da se poentira i desi čudo- ne htjedoše prekodrinski (?!!). Istina, rutinski se privode poslovi, ali i pitanje hoće li ikada nova farba prekriti ono šta se desilo 92. u oslobodjenom/okupiranom drevnom bosanskom gradu, prvom etnički očišćenom i opštini sa najbrojnijim masovnim grobnicama.(Kolumna Bijeli golub ponovo (ne)leti 26/205: NIŠTA OD ZVORNIČKOG „MEĐUGORJA“ na Google i portalu BHDINFODESK)
”…Zato treba graditi kako treba
iskreni stisak ruke temelj da bude
a onda nema te sile,
najhladnijeg vjetra niti zime
koji most će da sruše…”
P.S.
Na početku i kraju stihovi iz knjiga Bijeli cvijet iznad puta i Novo sunce, S.H. Fotos sa sjenama mosta u Drini uradjen je prije jedne decenije. Nije rijeka ništa kriva, njeno je da teče- do ljudi je.
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje&GljivaMira paralelno prenose Fb- grupa BIH DIJASPORA INFODESK, portal BHDINFODESK i šalje na više mejl adresa.
Piše: Sead Hambiralović
