BiH dijaspora

Soraja Ćehić, set-dizajnerica: Lijepo je živjeti u Rimu i Parizu, ali Mostar je moje utočište

Saradnja s imenima iz svijeta mode kakva su John Galliano, Jürgen Teller, Adriana Lima, Kendall Jenner, Gwendolin Christie, Gigi Hadid, poslovna su svakodnevica naše današnje sagovornice

Soraja Ćehić rođena je i odrasla u umjetničkoj porodici – dijelom u Njemačkoj, a dijelom u Mostaru, koji je odigrao značajnu ulogu kako u njenom privatnom, tako i u profesionalnom životu. Nakon sticanja zvanja diplomirane inžinjerke arhitekture radila je kao dizajnerica enterijera, da bi se potom bacila se u modne vode. Tako je danas Soraja set-dizajnerica za popularne brendove kao što su Gucci, Prada, Armani, Chanel, Versace…

Odlazak u nešto novo

O svom odrastanju, ljubavi prema baletu, arhitekturi, Mostaru, iskustvima stečenim kroz rad u svijetu visoke mode za naš portal govori Soraja Ćehić.

Rođeni ste u Crnoj Gori, a potom ste živjeli u Njemačkoj i Mostaru, studirali na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu, radili u Rimu i Parizu… Na koji način su ove sredine uticale na ličnost kakva ste danas?

– Tek kad se postavi plakativno to pitanje i kad počnem malo dublje o tome da razmišljam, onda osvijestim činjenicu komplementarnosti svih tih uticaja na moj rad.

image
Soraja Ćehić/ Edvin Kalić

Vjerujem da su sve te sredine uticale na moj karakter danas – pogotovo bezbrižno djetinjstvo u Njemačkoj, zaštićeno od onog što se dešavalo na našim prostorima. Mama se trudila da me vodi u svaki muzej i na svaku značajniju izložbu originalnih djela umjetnika koji su ostavili trag u svjetskoj historiji umjetnosti.

Sarajevo je za mene grad u kome sam kao studentica osjetila veliki naboj mladih ljudi, studenata iz susjednih gradova, intelektualaca s velikim entuzijazmom za stvaranje i ostvarivanje, što se reflektovalo i na moj protok kreativne energije.

Na kraju studija sam se suočila sa činjenicom ostanka i životarenja ili pak neizvjesnog odlaska u nešto novo, koje nudi drugačiju perspektivu. Nisam se plašila izazova, jer sam znala da su mi, pored talenta, potrebne disciplina i kondicija vrhunskog sportiste, gdje ću svakodnevno i svakosatno preskakati određene prepreke. Tako je i bilo… Sada sam zadovoljna zbog svoje tadašnje odluke.

Pored svih gradova u kojima sam živjela, ipak je Mostar moje utočište, zacjeljivanje svakojakih rana – tu se napojim snagom, prirodnim i kulturološkim ljepotama, koje tek sada u potpunosti shvatam, nakon što sam obišla svijet.

image
Valentino Fall Winter kolekcija “Haute de Punk”/ Fotografiju ustupila: Soraja Ćehić 

 Dugo ste trenirali balet. Vjerujem da je imao veliki uticaj na Vaš život, ali i da je ostavio trag na ono što jeste danas. Postoji li dio Vas koji žali što balet ipak nije zauzeo prvo mjesto?

– Put tokom studiranja je jako naporan i vremenski zahtjevan do te mjere da sam morala da žrtvujem sve hobije koje sam do tada praktikovala kako bih se apsolutno posvetila tempu koji taj studiji nosi. I Arhitektonski fakultet i klasični balet imaju zajedničku stvar – moraš im se posvetiti svakodnevno, dakle odluka je morala pasti – ili jedno ili drugo.

U zadnjem momentu

Za master-tezu na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu projektujem i osmišljavam Baletski centar u sklopu Narodnog pozorišta Mostar – dakle, uokvirujem svojih pet godina studija, vraćajući se opet na umjetničku disciplinu koja me jako doticala. Uz to sam stalno pomagala mami u radu udruge Let.ba, koju je osnovala s ciljem promocije svih vrsta umjetnosti s težištem na balet. To je od samog početka do danas značilo skoro nemoguću misiju: s nehumano minimalnim kadrom ostvariti maksimalan rezultat. Najlakše je bilo pomagati u postavkama likovnih izložbi, a najteže u projektima vođenja mostarske djece na svjetska takmičenja u baletu, ili pak baletske koncerte.

image
Set sa glavne Gucci kampanje 2018. godine/ Fotografiju ustupila: Soraja Ćehić

Dakle, da odgovorim na pitanje – i da i ne. Iako sam se odlučila potpuno posvetiti fakultetu, s baletom nikad nisam prestala komunicirati, tako da nisam osjetila rastanak s tom, od mene veoma cijenjenom umjetnošću.

Vaši roditelji su umnogome uticali na umjetnički segment Vašeg života. Ipak, zbog čega Arhitektonski fakultet?

– Za arhitekturu sam se odlučila još pri odabiru Srednje građevinske škole u Mostaru. Evidentno je bilo da stalno pratim i mamu i tatu prilikom njihovog oblikovanja različitih materijala i da sam vrlo inovativna u ideji i spretna u realizaciji. Tada sam priželjkivala da ću poslije dugog puta školovanja da djelujem u području enterijerskog dizajna.

Arhitektonski fakultet u Sarajevu je specifičan po tome što je tzv. opšti smjer “nametnut“ svim studentima i ne pruža priliku da se opredijeliš za jednu oblast kojoj ćeš se najviše posvetiti. Takav sistem vam daje riznicu informacija o svim oblastima arhitekture, koje su međusobno, naravno, povezane, ali i vrlo različite. U mom slučaju baš ta raznolikost znanja mi je veoma koristila, jer se moj posao danas dotiče s gotovo svim oblastima stvaranja jedne arhitektonske intervencije.

image
Black Jee Haw/Fotografiju ustupila: Soraja Ćehić

Danas, u ovom poslu i načinu života vrijeme je sve, a rad do zadnjeg momenta i u zadnjem momentu je sveprisutan: desi se da pola sata prije početka snimanja zovete pojačanje jer nije gotovo ovo i ono, a pritom svi moraju zadržati staloženost, mir i fokusiranost, prijeko potrebne za kreativnost zbog koje ste tu. Dešava se da dizajner i dalje radi na kreaciji u trenutku kada show već počinje, istežući do kraja granicu da je “već kasno”, odlazi se u krajnost vlastitih mogućnosti za detalj koji će vjerovatno postojati samo dvije, tri sekunde na Instagramu. Tako da me je tempo na fakultetu u suštini odlično pripremio na takav život. 

Imali ste priliku, između ostalog, raditi i za Gucci i Armani. U koji stil se Vaš način rada više uklapa – pompezni Gucci ili minimalistički Armani? Šta Vam bolje “sjeda”?

– Gucci. Gucci radi najskuplje, najpompeznije, najekstravagantnije projekte, što za ishod ima da svaki odjel, ne samo moj, radi puno zahtjevnijim tempom, s puno većim izražajnim mogućnostima, nego što bismo imali priliku u bilo kojoj drugoj modnoj kući trenutno.

Nedostatak kadra

Njihovi radovi su često na tragu eksperimentalnog istraživanja, stvaranja novog, nesvakidašnjeg, neočekivanog, nekad šokantnog, ekstravagantnog i avangardnog. Moji radovi se kreću i balansiraju unutar tog okvira i prate slobodni istraživački duh neprekidnog procesa dodavanja i oduzimanja novih elemenata.

image
Simone Rocha/ Fotografiju ustupila: Soraja Ćehić 

Živjeli ste u Njemačkoj, Bosni i Hercegovini, Italiji, Francuskoj… gdje se najviše pronalazite?

– Pronalazim se u svakoj na drugačiji način, u suštini sam primijetila da ne volim da ostajem u jednom mjestu predugo, pa čak ni u prelijepom Parizu u kojem sam se našla tokom karantina te me je čak i on počeo da guši kada nisam imala slobodu da putujem, da ga napuštam i da mu se ponovo radujem. Volim svaku od nabrojanih sredina iz drugih razloga i privilegiju da živim sve te raznolikosti smatram obogaćujućom u svakom smislu.

Kakva je potražnja za Vašom strukom u našoj državi, postoji li uopće? Jeste li imali priliku da radite kao set-dizajner u BiH?

– Prije nego sam otišla da se iskušam u svijetu, pokušala sam i u BiH da dobijem angažmane kao set-dizajner i to se svelo na volonterski rad, dakle, neplaćeni rad, što vjerujem da bi i sad bio slučaj jer mi jednostavno nemamo kadar za tu struku.

image
Rad do zadnjeg momenta i u zadnjem momentu je sveprisutan/ Fotografiju ustupila: Soraja Ćehić

Ali kada god se nađem na svom posjedu u Mostaru, stvaranje i stvaralaštvo nikad ne spavaju i uvijek se razvijaju. Mene veoma inspirišu Mostar i BiH – svaki put kad sam tu, zapisujem ideje koje sa svih strana naviru i vrlo sam pozitivno otvorena budućim projektima s talentima s ovih prostora.

S obzirom na to da ste radili sa poznatim imenima iz svijeta mode, koga biste ocijenili kao najpristupačnijeg za saradnju?

– Realizacija projekta od samog početka nosi naboj neizvjesnosti koja dodatno opterećuje prećutnu obavezu da idemo korak dalje u avangardno.

Sama ideja je odgovorno raspoređena na više sudionika realizacije: set-dizajn, lokacija, modeli, fotografi, produkcije, styling, šminka, frizura, i sl., čiji se zajednički rad sjedinjuje u krajnji rezultat nadanog i nenadanog napora svih tih intelekta.

image
Odlazi se u krajnost vlastitih mogućnosti za jedan detalj/ Fotografiju ustupila: Soraja Ćehić 

Saradnja s imenima iz svijeta mode kakva su John Galliano, Jürgen Teller, Adriana Lima, Kendall Jenner, Gwendolin Christie, Bella Hadid, Gigi Hadid i mnogi drugi su moja poslovna svakodnevica. Kada se nađem u društvu takvih ljudi, većinom je to uzajamna, intenzivna, kvalitativna stvaralačka energija koja podstiče i oplemenjuje.

Slavic chic

Kada govorimo o modelima/talentima, a što me jako iznenadilo je: što je poznatije/zvučnije ime u ovoj branši, to više ima kvalitetnu radnu etiku u smislu tačnosti, odgovornosti, brzine, ljubaznosti, involviranosti, profesionalnosti i sl., a što je anonimnija, to je veća „diva“.

image
Stella Maxwell/ Fotografiju ustupila: Soraja Ćehić 

Koliko Vaše bosanskohercegovačko porijeklo i Mostar utiču na Vaš stil rada danas?

– Mnogo. Mostar, Sarajevo, Bosna i Hercegovina su dio mene gdje god da krenem i s ponosom ih predstavljam, a moram reći da me nikad niko zbog toga nije tretirao kao građanku drugog reda. To što sam sa Balkana jeste privuklo pažnju, ali samo kao nešto sa čim se ne susreću i zato što je novo, intrigantno i egzotično. Pogotovo što je u posljednjih nekoliko godina taj neki „slavic chic“ doživio svojevrsno prepoznavanje u svijetu što u MOMAi, što u Vogueu, što u Gucciu itd. 8

Razgovarala: Ema Džananović/Moja BiH

Related posts

Kanada: Pismo crnogorskim čelnicima zbog negiranja genocida u Srebrenici od strane Leposavića

Editor

Ahmed Lindov član Vijeću općine Kvinesdal Norveška: 1. maj ovdje koriste da podsjete da su prava radnika najvažnija za svako društvo

CIK sumnja u izborni inženjering

Editor

Leave a Comment