Amir Hadžić bivši fudbaler FK Sarajevo te omladinski reprezentativac naše domovine proteklog mjeseca u SAD-u je dobio veliko sportsko priznanje koje se u zapadnim zemljama daje izuzetno zaslužnim ljudima. Naime, Univerzitet Mount Mercy u Cedar Rapids, Savezna država Iowa, na kojem Amir radi kao fudbalski trener, sportski stadion na kojem on uči mlade fudbalere, u njegovu čast, preimenovali su u “Hadžić Field”!
Kako je došao do te nagrade i šta ona za njega predstavlja, za agenciju BHDINFODESK slavljenik je otvorio dušu:
“Nagrada koju sam dobio 28. septembra u vidu preimenovanja Univerzitetskog stadiona u “Hadžić Field” je velika stvar ovdje u Americi, naravno, meni je drago da je moj Univerzitet prepoznao godine teškog rada i odricanja koji su nam svima donijeli veliki uspjeh. Tokom ovih 25 godina, hiljade mladih sportista je prošlo kroz naš program uključujući desetke mladih igrača s naših prostora. Spomenuo bih neke: Alena Kudumovića, Harisa Hadžalića, Petra Trivu (nećaka Igora Tudora), Zlatka Tomića (rođaka Bukija Bišćevića), Dragu Ćeranića, Adnana Mahmutagića, Denisa Krdžalića (sina poznatog kopljaša Seada Krdžalića), Filipa Kovačevića (nećaka majstora fudbala Admira Smajića), Amera Kapetanovića, Nebojše Jevtovića, Nenada Simovića (nećaka poznatog golmana Zorana Simovića), Nikolu Petrovića, Adina Turanovića. Svi ovi mladi ljudi su postigli veliki uspjeh ovdje u Americi i širom svijeta i ja sam jako ponosan na njih. Bio bih najsretniji čovjek na svijetu ako sam imao bar 1% uticaja na sve njih da postanu ne samo bolji igrači na terenu, nego i bolji ljudi. Ja očigledno nisam radio sve ove godine da bih ostvario ovakvo priznanje; ja sam to radio za sve naše igrače koji su prošli kroz naš program. Divno je raditi nešto što voliš i biti respektovan i prepoznat na ovaj način. Pošto je “soccer” u Americi još “u povojima”, ova nagrada je isto tako i priznanje za naš sport koji svi mi toliko volimo.”
Naravno, nakon ovog velikog priznanja tvoja trenerska priča se ne zaustavlja, kakvi su dalji tvoji planovi?
“Dalji planovi su striktno vezani za naš tim i predstojeće državno prvenstvo, ako uspješno prođemo kroz COVID pandemiju ove jeseni. Imamo dobar i kvalitetan tim, sastavljen od igrača iz 17 različitih zemalja – tako da sve to treba uskladiti i uklopiti u jednu cjelinu. Uvijek mi je bilo žao da nisam posvetio više vremena klupskom nogometu, jer vjerujem da bi to bio neki sljedeći korak. Moji bivši saigrači su postigli veliki uspjeh na klupskom i reprezentacijskom nivou, uključujući Dadu Petkovića (selektor Švicarske), Harisa Jaganjca (koji je radio za Nizozemski Nogometni savez) i Dragana Talajića koji je ostvario veliki trenerski uspjeh širom svijeta. Također bih volio da FS BiH nastavi započeto aktivno traženje mladih igrača s našim korijenjem ovdje u Americi.”
Kao i mnogi uspješni bh. građani koji su na neki način došli do svog “američkog sna” sigurno svoje iskustvo želiš podijeliti s našim čitaocima.
“Ja sam rođen i živio sam u Sarajevu do decembra 1994. Prošao kroz sve selekcije FK Sarajeva i igrao za omladinsku reprezentaciju BiH kao pionir i junior. Poslije juniorskih dana i vojske, odmah poslije srednje škole, igrao sam za Famos, Unis, Igman iz Konjica, Bosnu iz Visokog i napokon Željezničar na početku i tokom rata. Nakon izlaska u Hrvatsku u decembru 1994, igrao sam osam mjeseci za NK Uljanik iz Pule (kasnije Pula 1864). U julu 1995, poslije intervjua u Zagrebu, dobio sam “papire” da idem u Ameriku, I došao sam u New York City u julu 1995. Pošto sam došao spreman iz Hrvatske lige, bio sam uključen u “MLS combine” s nadom da ću igrati za New England Revolution. To se nije ostvarilo iz mnogih razloga, tako da sam se onda okrenuo trenerskoj karijeri. Poslije pohađanja mnogih kurseva i dobivanja trenerskih licenci/diploma nastavio sam raditi u klupskim mlađim kategorijama, srednjoj školi i univerzitetu. Tokom dugogodišnje trenerske karijere, osvajanja mnogih trofeja i trenerskih nagrada, uključen sam u Iowa High School Coaches Association Hall of Fame 2015. godine. Ova nagrada je na neki način kruna svega i veliko priznanje mojih nadređenih koji su pratili moj 25-godišnji rad.”
Prekookenaska udaljenost i svakodnevna posvećenost poslu kojim se bavi nisu umanjili Amirove veze s rodnim gradom i državom Bosnom i Hercegovinom.
“U sportskom smislu moram reći da sam bio posebno počastvovan pozivom US Soceccer Educationa da treniram U19 tim bh. dijaspore zajedno s Nenadom Vidakovićem na kampu FS BIH “Otvorena vrata” u Denveru, Colorado, 2015. godine. To je bio izuzetan projekat nakon kojeg se mnogim našim mladim talentima iz Amerike otvorio put do mladih selekcija Bosne i Hercegovine. Nadam se da se na ovome naša saradnja neće završiti. S našom Bosnom sam još uvijek duboko povezan i nakon svih ovih godina. Ne idem nazad za Bosnu često koliko bih volio, ali pratim zbivanja i u stalnom sam kontaktu s nekim dobrim starim prijateljima. Zadnji put kad smo bili, moja kćerkica Hana je bila oduševljena svime, Sarajevom, hranom, obilaskom ulica gdje sam ja odrastao, a Hana je čula puno priča o tome – i sada povezala sve te priče u stvarnosti. Nadam se da će ova pandemija proći uskoro tako da se zaputim za Bosnu što prije mogu.”
Namik Alimajstorović / BHDINFODESK