Pogledi

POD TERETOM GENOCIDA: Vučićevo verbalno maskiranje iza leđa naroda koji ga bira

banner

Tunel mračne historije balkanskih država nastalih cijepanjem Jugoslavije osvijetlila je Rezolucija crnogorskog parlamenta kojom je u toj državi zabranjeno negiranje i poricanje genocida. A kada se u tami koja prekriva mulj naše zajedničke zaostavštine upali svjetlo ono mnogima zasmeta, obasja njihove zločinačke umove. 

Đavolje političke zvijezde našle su se tog četvrtka pod reflektorima rezolucije koja vraća nadu da jednog dana svi možemo biti moderna i normalna civilizacija. Da bi pobjegli ispod tih reflektora, političari i njihovi sljedbenici u negiranju srebreničkog genocida u Srebrenici ponovo su pokušali sakriti se iza srpskog naroda, prisilno mu stavljajući teret kolektivne odgovornosti. 

Aleksandar Vučić, kao trenutni vođa srpkog nacionalizma i drugih izama poveo je cjelokupnu priču, prigovarajući Crnoj Gori da je zabranom negiranja sudski dokazanih istina i pravdi, direktno naštetila srpskom narodu i Srbiji. To je isti onaj Vučić koji je pucao po Sarajevu i poručivao da će za jednog Srbina ubiti sto muslimana. 

Međutim, to baljezganje Aleksandra od Srbije je samo verbalno maskiranje iza leđa naroda koji ga bira. Istovremeno, Vučićeva reakcije da je Rezolucija čin protiv Srbije direktno pokazuje koliko se on boji posljednje presude haškog Mehanizma, svjestan da Srbija lako može biti osuđena kao saučesnik u srebreničkom genocidu. Jer, to što se u Crnoj Gori neće smjeti negirati genocid je stvar Crne Gore, a ne Srbije i njenog predsjednika. Ono drugo što Vučića boli je konačno shvatanje da moderna evropska civilizacija ima više utjecaja na Podgoricu od njega samog, a silni je novac potrošio da bi Crnu Goru osvojio. 

Rezolucija o srebreničkom genocidu i zabrani negiranja drugi je događaj po važnosti u posljednje tri decenije na bilateralnoj ravni Srbije i Crne Gore. Prvi je bio odvajanje Mila Đukanovića od Slobodana Miloševića, a ovaj s  Rezolucijom je posljednji čavao u sanduk snova o srpskom svetu na prostoru BiH i Crne Gore. 

Baš kako to reče Tea Gorjanc Prelević iz srbijanske Akcije za ljudska prava: “Crna Gora je ovim ozbiljnim potezima pokazala koliko se u moralnom pogledu „odlepila“ od Srbije i Republike Srpske i zbog čega s pravom prednjači na putu za članstvo u EU. Ima ta država mnogo problema u pogledu vladavine prava, mnogo nesnalaženja nove vlasti, ali je u četvrtak postignut veliki rezultat koji se broji”. 

Srbija i njeni politički priljepci na Balkanu očito je još dugo će ostati u moralnom mulju i sve duplje tonuti Miloševićevskom politikom oličenom u Aleksandru Vučiću. 

U tom mulju odavno je potonuo Milorad Dodik, koji u osudi presuđenog genocida vidi neprijatljske činove, dok crnogorski kvislinzi odanu beogradskom novcu najavljuju nove bune i pobune. 

Nije dugo trajalo slavlje srpskog nacionalizma nakon pobjede u Crnoj Gori. Uzaludno je bilo nasilno radovanje i SPC-a i njihovih litijskih sljedbenika. Crna Gora je odmakla daleko od svih exjugoslovenskih zemalja. Đukanović ih je strpljivo čekao i dočekao, pokazao civilizacijske manire i uputio na posljednji počinak srpske izdajnike moderne Crne Gore. 

Srbija i entitet RS će istovremeno da se bore sa unutrašnim sunovratom, očito još nespremne da se izbore s mračnom silom prošlosti. Prošlosti obilježene genocidom, silovanjem, etničkim čišćenjem i svim drugim zločinima počinjenim u ime stvaranja Velike Srbije. 

U toj borbi sakrivat će se iza osiromašenog i zaluđenog srpskog naroda, optužujući druge da tom narodu nameću kolektivnu krivicu iako niko srpski narod ne opterećuje takvim nečim. 

Vučiću i njegovim jatacima širom Balkana možda je krajnje vrijeme da političke diskurske pomjere za 360 stepeni. U suprotnom srpski narod ostat će izopćen od modernih tokova civilizacije. 

Negiranje genocida, ma koliko glasno, neće poništiti sudske presude, bijele nišane u Potočarima i preživjele žrtve, ali će konstantno biti sidro koje srpski narod vuče prema moralnom i civilizacijskom dnu.

I sa ove tačke gledišta jedino logično mi djeluje da se samo srpski narod može spasiti okova nacional-fašističke vlasti koja i u miru slijedi kontinuitet ratnih zločina i genocida. Jer, Srbijanci i bosanskohercegovački Srbi odveć žive siromaštvo popu nekih afričkih ratom opustošenih zemalja. 

Siromaštvo će biti sve gore, jaz sa ostalim narodima i nacijama na Balkanu sve dublji a od velikosprskog projekta ostat će stigmatizacija novoh pokoljenja Srbijanaca i bh. Srba. Jer, nastave li ploviti na aktuelnom političkom diskursu ostat će izopćena crna rupa Balkana i Evrope. 

Katarza je daleko, a samouništenje put kojim s kojeg povratka nema. Srbija je dala mnogo umnih ljudi, pa se pitam kako dopuštaju da ih već stoljeće budale vode i njima upravljaju. 

Genocid u Srebrenici je dokazan i neporeciv, sve drugo je sunovrat i tama srpskih vođa i njihovih kasapina!. 

Piše: Rasim Belko / Patria

Related posts

Procjena je da u BiH, cirkulira oko pet hiljada lažnih diploma

BHD Info Desk Administrator

BLACK OPERATION Specijalni rat tronošca Moskva – Beograd – Zagreb protiv BiH

Urednik BiH Info Desk

Memić za Patriju: Nakon 1955 dana mala lija je dolijala, a očekujemo Dalidu Burzić

Urednik BiH Info Desk

Leave a Comment