Skandinavska priča „naspram“ tuzlanske…
Piše: Sead Hambiralović
(Nastavak feljtona TRI KNJIGE I „ON“)
Utemeljena na norveškom otoku Stord, gradić Leirvik, gdje su arhitekti Colin Anspach&Arnold Holmedal kao sponzorski dar uradili idejni projekat GljiveMira. „Podebljano“ u Bergenu, EU gradu kulture i turizma, a zadnjih godina priča je sasvim zaokružena u Švedskoj: Örebro Internationella Barnens galleri “Fredssvampen”, “Barnens flagga”, “Fredssvampens dagar”, „Barnens Fredsgala“ i kruna- „Skola för barn ambassadörer för fred”.
Nevjerovatna je „sličnost“ sa Hasanom Kaimijom, narodnim tribunom, dobrotvorom i pjesnikom. Pisano šta je ponudjeno u Bergenu na 14. spratu Hordanadfylkeskommune. Za razliku od Kaimijinog učitelja iz Jedrena (po priči Derviša Sušića) vrijednog svakog poštovanja, naspram mene bio je močni Hari Herstad, filkesrådman, u slobodnom prevodu premijer norveške regije Hordaland. Nakratko začudio kada sam odbio ponudu, onda klimnuo da je preče da se GljivaMira gradi u Bosni…
Te 1996. mome se Zvorniku nije moglo prići. Kao utjeha ostala majkina Tuzla. Napisano, opisano, dokumentovano. Cijenim da su dovoljni protreklih osam nastavaka i polako da se svodi. I ni slučajno namjera da se neko ruši- druge je prirode ova „misija“. A molim „ne uzima usta“ i koristi za političke obračune!
Samo čudjenje. Niti posebno stalo oko nesudjenog „prijema“, ponešto i razumjeti. Prije da kao malo stariji Djaski u oči kažem što nije za šire. Pa do kraja šta veli davno spominjani frustrirani borac- taksista dok me vozio na aerodrom. Obaška šta sve Gradu mogu donijeti (i pride!)- ne ponovi 96/97., a 2000. ne racunam.
Privatno ima pravo da pamti onu večeru kada sam „izravnao“. Nadilazi naše bitnosti i zato sam navalio. Jer, kako god okrenem Tuzla je ipak najbolje „rješenje“. Ali Djasko „službeno“ neda „prići“, pa haj radi one polovine Grada koja ga baš ne miriše. Zadnje da „uparim“ sa Bešlom i neka bude finis moga „probanja“ da ipak ovdje Bijeli golub sleti.
KO TO NEĆE DA SE MIRI: Išlo na kraju prezadnjeg nastavka. Prošlog utorka odaslano konkretno- Poruka nekadašnjem i sadašnjem gradonačelniku Tuzle: Bilo bi lijepo do petka da javite pristajete li vezano za moju inicijativu. U medjuvremenu doznao da je oko ”izmirenja” pokušao i Sinan Alić. Nažalost, nije više medju nama- sigurno bi dao informaciju ko je zapeo. Pretpostavljam, potvrdjeno uz molbu da se ostane anonimno. Ovaj put pretiče važnije..!
Povlačim prijedlog oko ”ovjerivača” nakon odustajanja Maida Porobića od te uloge. Zato nema potrebe ni za prisustvo Omera Berbića. Na koncu ni za ”spektaklom”.
Oko detalja već sam naveo. Sada pojednostavljuje- jedan naspram drugog i moja malenkost. Sveukupno u tri minuta ono što Vam do sada niko nije rekao. Izmedju ostalog, otkriti dvije ”tajne” koje obojici (in)direktno golemo idu u prilog, posebno Gradu.
Šaljem kolumnu gdje se na kraju spominju Sarajevo, Zenica i Tuzla vezano za navijačke skupine. Ako bi Tuzla prva prelomila u mijenjanju ružnih naziva, sa svim onim što sam ispredlagao na početku feljtona, mogla postati lider i svetionik kako treba graditi neku bolju Bosnu i Hercegovinu.
Svako dobro!
Sead Hambiralović,
regionalni projekat u osnivanju
DaBudeBolje&GljivaMira
Leirvik, Bergen, Örebro, Tuzla, Zvornik
(Ne)očekivano je izostao odgovor(?!). Klasika oko elementarnog. Čudim se tolikim Djaskinim savjetnicima. A tek drugima kako ”savjetuju”- ni na vidiku da Bosni krene i mogla zasebna tema.
Za Bešlu imam razumijevanje. Godine pritisle i ne mora toliko zamjeriti oko ”lansiranja” unuka. Mala maca šta drugi rade- razlog jasan kao dan. I sa očeve i djedove strane. Pa i to da se u Briselu školovao za politiku. Oko prakse trebaće još ponešto ”vježbati” ako jednog dana misli izaći na “crtu”, takodje mladjahnom, banjalučkom gradonačelniku. Draško je sada u prednosti i skontao šta kod naroda ”pali”. Omerovo vaspitavanje je, izmedju ostalog, na fonu multietnične Tuzle, a pošto je kod nas i dalje sve ”otvoreno”, vrijeme će pokazati čiji ”džokeri” više vrijede.
OPOROŠTAJ OD NORVEŠKIH PRIJATELJA: Eh, kako zaboraviti zgodu u centru Leirvika kada mi neka bakica tutnula čokoladu. ”Prepoznala”, pratila u novinama i da je dobro jesti jer puno razmišljam. A oko korespodencije: ”svetinja” zahvaliti se na pismu i čim prije odgovoriti. Nekim davnim povodom odaslao norveškoj princezi Marthi, za par dana eto odgovora…
I koje poštovanje i podrška od IKK Stord, Sunnhordland avis, BIKS, Redd Barna, FN sambadet…A pošto je onomad donesena odluka da ”Še malo grem v Tuzlo” (i Slovenci su dio priče!), red je bio oprostiti se od prijatelja. Na novinskom fotosu dio atmosfere sa koktela u Kulturhuset na Stordu (slično proteklo u sali ofisa FN sambandet u Bergenu). Prvo je išla kratka filmska storija, lijep panoramski kadar Tuzle, prijem kod Bešle, sa premijere moje predstave Zašto sunce plače i program u dvorani Mejdan, sa 4 bijela goluba u zraku – porukom norveške djece izložbom ”Svjetlo za djecu u ratu”.
Prijatelja Oskara zamolio da na harmonici uvježba taktove ”Kad ja podjoh na Benbašu”. Na- na- nana -nanaa- naaanana…- brzo skontao i uhvatio note. Nisam mogao suzdržati suze kada su na kraju svijeta, pored Sjevernog mora, odjeknuli zvuci naše Bosne. I sve ”zaokružili”, dobri Norvežani- ustali i u horu otpjevali mi himnu…
Potom dolazi najglavnije: ispred svakog na stolu kamenčić sa Drinjače. Ponjeo iz Kladnja kada sam išao sa Mustafom Mulaosmanovićem Bagerom da obidjemo nj vikendicu. I kratki kurzivni tekst na papiriću: ”Draga rječice, teci, teci i ponesi pozdrave mome rodnom gradu…” (Uljeva u Zvorničko jezero; oko 13 km dalje je Hidroelektrana, a kilometar nizvodno je Gradska kapija i nastavlja grad, op. a.).
A žamor kada sam rekao šta je u flaši- rakija iz Tuzle. Još jedna za Bergen. ”Problem” što svi voze- probaće. Kamera je zabilježila kako spomenuti Hari Herstad (nije više medju živima, ni Odd Sande, ni Colin Anspach) pita šta ćemo sa ostatkom? Kada sam rekao da ponese kući, radosno uskliknuo koliko će se obradovati komšija ”prest” da je zajedno za vikend sliste…
P.S.
Završnica feljtona u dva naredna utorka. Naslovi: ”Čovjek je uvijek (i) na dobitku” i ”Tajna jednog USB-a”.
__
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje& GljivaMira; Prenose: portal BHDINFODESK, povremeno portal Oslobodjenje Moja BiH i šalje na preko 90 mail adresa. Fb kontakt: Gljiva Mira; mail: dabudebolje@gmail.com
Odluka o Bosni je ranije sa simpatijama primljena u Norveškoj. Jedan od najčešćih naslova u novinama: Tuzla želi prvu GljivuMira, ”Sunnhordland avis”, 29. novembar 1996. Na fotosu sa Anne Angeltveit, predsjednica dječije organizacije Redd Barna, regija Hordaland i arhitekata Colin Anspach. /Foto: S.H.
BHDINFODESK
