Zanimljivosti

Bijeli golub ponovo (ne)leti 422: TRIDESET GODINA POSLIJE

banner

Mini serijal: Kad ideje (ni)su problem (3)

 Piše: Sead Hambiralović 

„U neka ljepša vremena Zvornik se radovao svojim godišnjicama. Bilo je to zgodno uvezano sa Danom borca (“onih“ boraca), a dan poslije, 5. jula, nakon što se ceremonisalo, grad bi se preselio na Zvorničko jezero, ponajviše na Divič, odakle se najzgodnije pratilo državno i evropsko prvenstvo u motonautici…(„Grad koji je prvi „otišao“, skandinavska “Bosanska pošta“ od prije dvadeset godina, S.H.). 

Prvi je etnički očišćen grad i opština sa najbrojnijim masovnim grobnicama.  Za neku normalizaciju života povratnika polagala se nada u Susrete dijaspore „Biti u svom gradu“- krenuli 2004., ali su se nakon tri godine ugasili- poranilo se.

TURIZAM KAO UVOD: Po svemu sudeći propao je i nedavni pokušaj „povezivanja“ komšijskih gradova Zvornika i Tuzle. Zamišljeno da krene  turistička „razmjena“- vikendima Zvorničani i prekodrinski Malozvorničani na slana jezera, a Tuzlaci na obale Drine, jezero pored Diviča, Kulu, Kušlat…

Pa još ambiciozniji turistički i mirovni „trokut“ Tuzla- Zvornik- Srebrenica. Biće da se uplela politika. Badava se probalo (i) sa intelektualne strane i jednim brojem neovisnih. Onda prijedlog za „prošireni“ sastanak na kome bi  „poziciju“ inicijatora svojim prisustvom „ojačala dva bivša gradonačelnika, Budimir Aćimović i Boško Milić, a sa desne obale Jovo Rogan.  

S početka ushićenje vezano za „Tri „ukazanja“ u Zvorniku“: sa skandinavskim Bijelim golubom koji su poklonili učenici jedne gimnazije iz Örebra, onda „ukazanje“ portreta Reufa Mušovića, člana ansambra Lole, urađenog na Skadarliji i skrivanog u Zvorniku 28 godina. Uzalud je zagovaran omaž i meni dato u amanet da predam familiji; treče je najinteresantnije i ko bi se najviše obradovao- odmah mogli planirati turistički aranžmani…

Doajen zvorničkog novinarstva Kjašif Smajlović je prva novinarska žrtva u Bosni i Hercegovini. Spletom niza okolnosti Sead Hambiralović je ostao živ da nastavi gdje je prijatelj stao. Prisustvovao je identifikaciji a nakon oproštajnih riječi položio 7 kamnečića iz Drine na humku svoga učitelja.
 Hambiralovićev umjetnički opus je skoro sav nestao a od novinarske dokumentacije sačuvano je nekoliko dragocjenih tekstova, kao i zadnji brojevi njegovih listova ”Birač” i ”Mali as”.
Zagovara se monografija ”Novinar u (ne)vremenu”, u kojoj bi se pored ovog teksta iz ”Bosanske pošte” uvrstili: A život ide nekim svojim tokom, Voda sa Đevanja, Ima vedrine sa Drine, Podrinjci projektuju za Norvežane…, te nekoliko iz norveških i švedskih novina.

ŠUTNJA OD STRANE VLASTI: „Prevedeno“ znači – NE i NE! A zašto- zna se. Ipak ranije bolje „prošao“ vezano kako se moglo oko obilježavanja stogodišnjice zvorničkog mosta. Ispoštovano elementarno- stigao odgovor od jednog ministarstva Vlade Srbije. Prije obrazloženje i moguće neka greška jer nije se slagalo sa „temom“ upućenog pisma iz Zvornika…(?!)

Haj probati sa tamošnjim prevoznikom trebao bi imati interesa za više putnika. S početka je „formula“ bila izgledna, ali odužilo. Pa ću dobiti informaciju da osnivaju vlastitu turističku organizaciju što je navodilo da će se isčupati iz ralja politike i okrenuti poslu. Avaj, uđosmo i u ljeto a do habera ništa! 

Niti iznenađen- niti razočaran- niti ljut što bezveze tračim vrijeme u (ne)mogućoj misiji. A ovo sjećanje na godišnjicu nekadašnjeg zajedničkog grada podvesti „pod uzgred budi rečeno“. Da, vrijeme čini svoje. A moje je bilo da pokušam. Odnekle je trebalo krenuti. Mada ovi i oni stratezi tjeraju  svoje, pa politika, pa vjera, pa centri moči. Reklo bi se da im dobro ide. Ali neće biti da je tako. Vrag je zaigrao mečke na sve strane i dolazi na naplatu sva nečinjena i skretanje od najvažnijeg.

 Sva ta natezanja sa majkinom Tuzlom i očevim Zvornikom moglo i pod „vjerovati ili ne“. A zašto toliko „stalo“ motivi se nalaze na kraju priče „Podjednako važni“ u novoj knjizi i na filmu- ukucati na Google: film Kazanbašča.  

 Prije rata moje ideje su listom prolazile u rodnom gradu. Zadnja zavrijedila naslovnu stranu nekada močnog „Oslobođenja“, novoosnovana dječija galerija „Haustor“ sa 22 sponzora, zajednički telefonski imenik gradova sa lijeve i desne obale Drine sa trocifrenim brojem sponzora… Nastavilo u Leirviku, pa u Bergenu, pa u Örebru. Prve dvije poratne godine i u Tuzli.

 KALENDAR: Jedino ne stigoh u EU gradu kulture i turizma Bergenu završiti regionalni božični kalendar. Preteklo svašta nešto i šta mi je sve „navaljeno“ u BIKS-u: da napišem priču za teatarsku predstavu Varfor gråter solen?!, pa petkom štampao „Nyhets brev“, pa dizajniranje prototipa dječijih štafelaja, pa „internacionalni dječiji kišobran, pa „Lys for fred“, pa razvoj projekta „Sopp for fred“…

 Kalendar je naručio lično močni Hari Herstad, fylkesrådman, u slobodnom prevodu premijer regije Hordaland. Ni „a“ što nisam uradio već zove da dođem na njegov 14. sprat i ponuda koja se ne odbija. Da sam prihvatio ne bi bilo ovolike priče. Pa sličnost sa Kaimijom i moglo naširoko o tome ko je bolje- gore u Bosni prošao.

 A ovi moji u TZ i ZV nikako da shvate da je u turizmu veoma bitna p r i č a. Neka malo „izuče“ Međugorje i sve će im se reči.

__________________________________________________________

Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje& GljivaMira; Prenose: portal BHDINFODESK, povremeno portal Oslobodjenje Moja BiH i šalje na preko 110 mail adresa. Fb kontakt: Gljiva Mira; mail: dabudebolje@gmail.com

Related posts

Na današnji dan: Bitka za Sarajevo trajala je više od šest sati

Švedska: Ne radite gotovo ništa a plata 2.000 eura?

Farma mlijeka u Kalesiji proizvodi struju iz organskog otpada

BHD Info Desk Administrator

Leave a Comment