Pogledi

POGLED IZ AMERIKE: OD MINI ŠENGENA PREKO OTVORENOG BALKANA DO SRPSKOG SVETA

Srbija i Hrvatska ne odustaju od miješanja u unutarnje stvari Bosne i Hercegovine i u tome ih ne sprečavaju već nerijetko potstiču EU, SAD, pa i Međunarodni predstavnik. Oktobarski izbori su prilika da im kažemo-  Iššš! 

Konstantno uplitanje Srbije i Hrvatske u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine navodi na razmišljanje da na granice sa Srbijom i Hrvatskom, ma koliko bile duge, treba postaviti  visoku žičanu ogradu, ozidati zid, jer to je jedini način da ih zaustavimo i onemogućimo u pokušajima da Bosnu i Hercegovinu rasture, podijele i učine teritorijem Velike Srbije, Velike Hrvatske…

I ne samo to. Nekim predstavnicima moćnih ekspanzionističkih država, EU, SAD, velikom broju stranaca koji dolaze u BiH pojedinačno ili grupno sa različitim namjerama, koje su sve samo ne dobronamjerne, trebalo bi zabraniti ulaz, vratiti ih sa granice i reći im da više ne dolaze, bez obzira iz koje zemlje dolaze. 

Srbija, kao i Hrvatska, moraju se prestati miješati u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine, okrenuti se u  svoje dvorište i svojim jaslama…

BiH ima dobre razloge da ne vjeruje ni Srbiji, ni Hrvatskoj, ali i nekim forumima i zemljama EU. 

Po svemu se vidi da Srbija i Hrvatska nisu odustale od svog strateškog plana da stvore Veliku Srbiju i Veliku Hrvatsku. Kako im to nije uspjelo agresijom izvršenom 90-ih pokušavaju to postići u uslovima relativnog mira političkim mešetarenjem, uslovljavanjem, blokadom državnih institucija BiH, lobiranjem, otvorenim prijetnjama i pokušajima teritorijalnog preustrojstva, regionalizacijom ili Danajskim “beneficijama” zloupotrebom Dejtonskog koncepta konstitutivnosti i legitimiteta, uz pomoć EU i SAD. Predstojeći Oktobarski izbori su nada svih nas koji volimo svoju zemlju Bosnu i Hercegovinu, i ne bi je ni pod kakvim uslovima zamijenili ni za bilo koju drugu, da će se formirati nova upravljačka struktura države koja će biti sposobna zaustaviti sve negativne procese u zemlji i van nje, svući luđačku Dejtonsku košulju, hrabro i odlučno zemlju povesti naprijed.

Nakon blokovske podjele na Istok i Zapad, u kojoj su nesvrstani predvođeni Jugoslavijom bili katalizator, kao rezultat globalizacije na Balkanu se prave nove blokovske podjele kojima se Bosna i Hercegovina umjesto priključenja EU i NATO pokušava gurnuti u smrtni zagrljaj Velike Srbije i Velike Hrvatske, ka Srpskom a po tom Ruskom i ko zna kojem zaluđenom fanatičnom svetu…

Pri tome se zaboravlja, ne želi se znati ni u Evropi ni u svijetu umreženom kroz UN-a, da su Srbija i Hrvatska i danas, 30 godina nakon agresije na BiH, rasadnici mržnje i sigurne kuće za ratne zločince i kriminalce, koji u najvećem broju nisu i neće odgovarati za počinjene zločine.

Politički ciljevi Srbije ali i Hrvatske su iznad ekonomskih, jer znaju da se  tako veliki zalogaj kojim teže mora skuplje platiti. A na to su spremni.

Nakon neuspjelog pokušaja sa Mini Šengenom, koji je bio projekat stvaranja Velike Srbije, i nakon zastoja u provođenju Berlinskog procesa koji je obuhvatio 6 država po evropskim standardima, zemljama Zapadnog Balkana, prije svega Bosni i Hercegovini, nudi se Otvoreni Balkan kao spasonosno rješenje, koji nije ništa drugo nego mišolovka u koju se lakomo i sa znatiželjom ulazi, ali iz nje teško ili nikako izlazi.  

Uloga, ciljevi i zadaci Berlinskog procesa

Bilo bi apsurdno govoriti o Otvorenom Balkanu (koji je prije svega projekat Srbije) ne pomenuti Berlinski proces koji već 8 godina egzistira pod patronatom EU, a odnosi se na iste zemlje i ima slične ako ne iste strateške ciljeve.

Berlinski proces je inicijativa EU pokrenuta u Berlinu 2014.g. u težnji da se bolje povežu zemlje Zapadnog Balkana. Učesnici  procesa su Albanija, BiH, Crna Gora, Kosovo, Sjeverna Makedonija, Srbija, a zainteresirane države koje daju podršku ovom procesu su Austrija, Francuska, Hrvatska, Italija, Njemačka, Poljska, UK. Berlinski proces je pokrenut kada je na neko neodređeno vrijeme obustavljen proces proširenja EU, što je ponukalo Njemačku da kroz Berlinski proces vrati region Zapadnog Balkana na put ka EU i zemljama Zapadnog Balkana omogući bolju regionalnu saradnju, brže rješavanje bilateralnih pitanja i rad na održivom ekonomskom rastu. 

Ciljevi Berlinskog procesa su bezbjednost, migracije, povezanost, dobrosusjedski odnosi i regionalna saradnja, izgradnju zajedničkog regionalnog tržišta, 22 velika infrastrukturna projekta uz korištenje fondova EU, što podrazumjeva slobodno kretanje ljudi, roba, usluga i kapitala, neometano putovanje kroz regiju samo sa ličnom kartom, te priznanje stručnih i fakultetskih diploma. Sve to pokazuje da Berlinski proces ima i da će dalje imati važnu ulogu za zemlje Zapadnog Balkana. Upravo zbog toga uloga Otvorenog Balkana u mnogome postaje upitna, jer ako zanemarimo političke ciljeve ne može se ne vidjeti da Otvoreni Balkan predstavlja dupliranje određenih programskih ciljeva, što kod nekih s pravom stvara nedoumice i konfuziju.

Po mišljenju nekih jedan od razloga što je Srbija pokrenula projekat Otvoreni Balkan je i u tome što je Hrvatska izrazila želju da bude most između Brisela i Zapadnog Balkana u procesu pridruženja zemalja Zapadnog Balkana EU i u tom cilju maja 2020.g. organizovala samit EU o Zapadnom Balkanu. 

Od Mini Šengena do Otvorenog Balkana

Otvorenom Balkanu prethodio je Mini Šengen, koji su na inicijativu Srbije 10.10.2019.g. pokrenuli Srbija, Albanija i Sjeverna Makedonija radi regionalne saradnje, kojoj je 29.7.2021.g. u Skoplju promijenjeno ime u “Open Balkan”. Tada je dogovoreno da od 1.1.2023.g. budu ukinute granične kontrole između Srbije, Sjeverne Makedonije i Albanije. Podsjećamo da su sve ove države članice CEFTA – Centralnoevropskog sporazuma o slobodnoj trgovini, koji pdržava EU.

A Mini Šengen je trebao da olakša brže kretanje ljudi, kapitala, roba i usluga i time poboljša životni standard građana. Trebao je da bude nešto kao CEFTA. Akcenat je stavljen na ekonomsku saradnju i zajednički nastup na tržištima.

S pravom se očekivalo da će Mini Šengen omogućiti ne samo neometan brži protok građana, roba, usluga, već povećati izvoz i razviti turistički potencijal. Ovoj inicijativi prvi se suprostavio premijer Kosova Aljbin Kurti iz bojazni da bi to region udaljilo od EU. Nepovjerenje su iskazale Crna Gora i BiH, jer su to ocijenili kao pokušaj stvaranja Velike Srbije, Velike Albanije, a tim slijedom (kako se kasnije ispostavilo) i Velike Hrvatske. 

Open Balkan

Otvoreni Balkan – engl. Open Balkan (ranije Mini Šengen) je šengenska zona zamišljena kao priprema za članstvo u EU. Pokriva područje Albanije, Kosova, Sjeverne Makedonije i Srbije, na kojem živi 14 miliona stanovnika. Ideja je pokrenuta oktobra 2019. u Novom Sadu u cilju formiranja jedinstvenog tržišta, a nastavljena iste godine  11. Novembra u Ohridu i 12. Decembra u Draču. Na sastanku predsjednika Srbije i premijera Albanije i Sjeverne Makedonije održanom 29.7.2021.g. inicijativa Mini Šengen je promijenila ime u Otvoreni Balkan sa opredjelenjem da do 1.1.2023. g. budu uklonjene sve granične kontrole između ove tri zemlje. Težnja Otvorenog Balkana je okupiti i zemlje Grčku, Tursku, Mađarsku, Italiju…

Otvoreni Bankan je Sporazum o slobodnoj trgovini na Balkanu, kao i Berlinski proces, koji po nekima nije zaživio. Ideja se rodila 2016.godine u Srbiji s ciljem da se povežu usitnjena tržišta zemalja Zapadnog Balkana. Neke evropske diplomate, ali i države, nemaju dobro mišljenje o Otvorenom Balkanu, jer u njemu vide očit pokušaj Srbije da im se nametne i ugrozi njihov suverenitet.

Podršku Otvorenom Balkanu dale su SAD-e, ali pod uslovom da ostane ekonomski a ne politički projekat. Postoje mišljenja da su ideju Otvoreni Balkan pokrenule SAD, jer slabi moć EU, što odgovara interesima SAD. U svakom slučaju Otvoreni Balkan ne može biti alternativa Berlinskom procesu, jer nije po evropskim standardima. 

Postoje mišljenja da je Otvoreni Balkan gubljenje vremena i energije, ali i prikriveni veliko državni projekat kako Srbije tako i Albanije. U tome je razlog što neki međunarodni faktori ovom projektu daju podršku, a neki imaju rezervu ili suprostavljeno mišljenje. Jer kako vjerovati da Srbija može razviti dobre odnose sa Albanijom, a istovremeno zadržati isti odnos prema Kosovu, kakav do sada ima. Za Srbiju je Kosovo i dalje Autonomna pokrajina Kosovo i Metohija, mada je Kosovo do sada priznato od 98 zemalja.

Odnos Vučića sa Edi Ramom, podžan od nekih uticajnih država, neodoljivo potsjeća na odnos Dodik – Čović uz asistencije iz susjedstva, koje vode u smjeru Velike Srbije, Velike Hrvatske ali i Velike Albanije, koje bi kao hobotnice usisale i progutale BiH i Kosovo.

Uprkos stalnim pozivima, pa i pritiscima sa raznih strana,  BiH, Kosovo i Crna Gora odbijaju da se priključe Srbiji, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji.

U svakom slučaju Otvoreni Balkan je daleko više od privrede, jer on je politika…Ne može i ne smije se izgubiti iz vida spremnost Srbije da mijenja granice na Balkanu, što je više nego vidljivo kroz podršku separatizmu Milorada Dodika, ali i kroz ubrzano naoružavanje. Preko Otvoreng Balkana Srbija želi uspostaviti politički uticaj i ekonomsku dominaciju, mada predsjednik Vučić učestalo naglašava da želi mir i napredak cijelog regiona i što brži ulazak svih u EU, pa Otvoreni Balkan predstavlja kao pripremu država Zapadnog Balkana za EU. Pri tome posebno ističe da će u Otvorenom Balkanu ojačati kompanije i privrede članica, što će ih učiniti kurentnijim pri ulasku u EU. 

Ohridski i Beogradski samit Otvorenog Balkana

Na samitu održanom 7-8.6.2022.g. u Ohridu, kojem su prisustvovali i ambasadori EU i SAD, kreatori Otvorenog Balkana dogovorili su zajedničku borbu protiv ekonomske krize. Samitu su prisustvovali Oliver Varhelyi, komesar za proširenje EU i u svojstvu posmatrača premijer Crne Gore  Dritan Abazović i predsjedavajući Vijeća ministara BiH Zoran Tegeltija. Na samitu je istaknuto da je Otvoreni Balkan bitan za zajednički prostor i dobra ideja, koja će imati sve više pristalica. 

Samitu Otvoreni Balkan održanom 2.9.2022.g. u Beogradu prisustvovali su američki ambasador u Srbiji Kristofer Hill, premijer Crne Gore Dritan Abazović, ministar spoljnih poslova Turske Mevlut Čavušolu, ministar spoljnih poslova Mađarske Peter Sijarto i bez saglasnosti Predsjedništva BiH predsjedavajući Savjeta ministara BiH Zoran Tegeltija. Na samitu su potpisani memorandumi u oblasti prehrambene sigurnosti, energetike, kulture i civilne zaštite i odlučeno da se preko Brisela zatraži da se pored Srbije, Sjeverne Makedonije i Albanije Otvorenom Balkanu pridruže BiH, Crna Gora i Kosovo. Kao ključni korak Otvorenog Balkana predsjednik Srbije Vučić je predstavio izdavanje radnih dozvola koje će biti prekretnica za razvoj privrede i kako se nada spriječiti dalji odliv mozgova.

Prema Vučićevoj izjavi Otvoreni Balkan treba pomoći regiji Balkana “da govori jednim glasom”. Bila bi to želja mnogih, ali kako kad taj isti Vučić negira Srebrenički genocid, daje podršku Dodikovom separatizmu, nagrađuje zločince i proglašava ih herojima. A to nije niti može biti matrica za zajednički jezik Otvorenog Balkana. BiH voljom građana ne može nikad postati članica takve grupacije. 

Na samitu u Beogradu premijer Crne Gore Abazović izrazio je želju da i Crna Gora bude dio Otvorenog Balkana, a predsjedavajući Vijeća ministara BiH Zoran Tegeltija rekao “da se i BiH treba pridružiti, ali to sprečavaju samo dva čovjeka”. A ne kaže da je problem u profiliranju Srbije…prema Bosni i Hercegovini.

Izazovi za BiH

Na BiH se već neko vrijeme na više načina vrši pritisak da pristupi Otvorenom Balkanu i mame je različitim izazovima, kao miša u mišlovku. U tom smislu pred BiH je mnogo pitanja bez pravog odgovora. Prije svega nije li to dogradnja Sporazuma o paralelnim i specijalnim vezama Srbije i Rs, koji je u uslovima mira omogućio Srbiji da nesmetano uđe u BiH i postane gospodar, država u državi, i počne BiH tretirati kao budući “srpski svet”? Svi znamo da Drina već godinama nije čvrsta granica, a kada se završi autoput Beograd – Sarajevo i otvori još poneki most graničlni prelazi između Srbije i BiH (koji su i sada porozni i prohodni) neće ni trebati. I nisu to jedini razlozi što Bosna i Hercegovina ne želi pristupiti Otvorenom Balkanu.

Vinska vizija Otvorenog Balkana

Što trijezan misli, to pijan govori. Sajam vina, ovih dana održan u Beogradu, kao jedan od projektnih ciljeva Otvorenog  Balkana, kroz vinsku viziju Otvorenog Balkana samo nam je natuknuo da ni jedna daljina nije neprelazna, kad se popije vina. A u istom kontestu je i turizam koji se predstavlja i implementira preko Srbije kao most između Istoka i Zapada.

Nisu neralna očekivanja da će Otvoreni Balkan ukloniti birokratske administrativne granice, učiniti efikasnijim službe sigurnosti, prije svega policiju, potstaknuti povrat mozgova iz inostranstva novim projektima…a pokazao se korisnim u vrijeme pandemije Covid 19.

Za razliku od Otvorenog Balkana Berlinski proces je šireg formata i nema takvih aspiracija. Ipak, bilo bi nerazumno reći da ekonomske pogodnosti koje nudi Otvoreni Balkan nisu svima kojima se nudi primamljive i iz praktičnih razloga teško bi im bilo odoljeti, kada iza njih ne bi stajale političke zamke…

Šta je Otvoreni Balkan za BiH?

Da li je Otvoreni Balkan zaokret u politici Srbije prema BiH sa dobrom namjerom ili nova revidirana okupaciona strategija prvobitno zamišljena kao mišolovka u formi Mini Šengena pa transformisana u transparentniji model Otvoreni Balkan? Po svemu sudeći Otvoreni Balkan je etno-nacionalni projekat sa jasnom pretenzijom da pokrije teritorije BiH, Kosova, Crne Gore, preko kojeg, van svake sumnje, Srbija želi da proširi svoj uticaj i bude još prisutnija u regionu, nego što je do sada bila. U BiH zato postoji nepovjerenje i oprez, jer bi to prije svega moglo dovesti do nepovratnog gubitka područja na kome je instalirana Rs…Kako vjerovati komšiji koji ti je do juče toliko zla nanio, koji neprestano i sa pohlepom zuri u tvoje dvorište, izdašno šakom i kapom pomaže tvoje otvorene neprijatelje i ubrzano se naoružava, a ti bi ga i sad na rane previo?

Prema Vučićevoj izjavi Otvoreni Balkan treba pomoći regiji Balkana “da govori jednim glasom”. Bila bi to želja mnogih, ali kako kad taj isti Vučić negira Srebrenički genocid, daje podršku Dodikovom separatizmu, nagrađuje zločince i proglašava ih herojima. A to nije niti može biti matrica za zajednički jezik Otvorenog Balkana. 

BiH mora sama bez pritiska odlučivati u koje će asocijacije ući, jer ne želi nikom biti meta za potkusurivanje, naročito pri sukobima širih razmjera, kakvi se zadnjih mjeseci odvijaju u Ukrajini.

Srbija do sada nije dala nikakve garancije da neće više činiti ono što je učinila 1992-1995, naprotiv štiti ratne zločince, proglašava ih herojima i daje im odlikovanja, negira Srebrenički genocid, odbija svaki razgovor o ratnim reparacijama…pravi lažne optužnice protiv branica BiH i čini sve da izjednači odgovornost za događaje 90-ih.

Regionalna saradnja i kooperacija može svima biti korisna, ali u uslovima u kojima zadnjih 30 godina živi BiH, izložena stalnom uplitanju Srbije i Hrvatske u unutrašnja pitanja, uz otvorene prijetnje secesijom, za BiH mogu biti prihvatljive samo regionalne organizacije po standardima EU, a Otvoreni Balkan to nije.

Na osnovu iskustva iz 90-ih BiH mora biti oprezna i dobro razmisliti ako ide u bilo kakve sporazume sa Srbijom i Hrvatskom. Prije sporazuma treba zatražiti od Srbije da službeno potvrdi da priznaje da je počinila agresiju, da je odgovorna za gonocid i pričinjenu štetu, da se kaje i da će to pokazati kroz buduće odnose. Do tada joj se ne može vjerovati ma šta govori, ma šta obećava. A što se tiče Hrvatske, ne treba zaboraviti da Bošnjaci u Hrvatskoj, mada predstavljaju najbrojniju manjinu i imaju ogroman doprinos u Otadžbinskom ratu, za razliku od drugih malobrojnijih, nemaju ni jednog poslanika u Saboru Hrvatske. 

U teškom stanju BiH svijetla tačka ja zahtjev predsjednika Slovenije Borisa Pahora da se Bosni i Hercegovini do kraja godine bezuslovno dodijeli kandidatski status za pristup EU, što bi je zaštitilo od mnogih mogućih nedaća.

Hvala predsjedniku Slovenije, koji je jedan od rijetkih koji Bosni i Hercegovini daje bezuslovnu podršku. 

Politička pozadina Otvorenog Balkana

Kroz Otvoreni Balkan se promoviše ekonomija, a iza stoji politika, što se ne može ne vidjeti. U osnovi ovog projekta su političke namjere, koje se mogu definisati kao “srpski svet”. A model srpskog sveta je jasno vidljiv u apartheidu Rs. I dok postoji sumnja na takvo nešto, BiH nema šta tražiti u Otvorenom Balkanu, ma koliko imao ekonomsko opravdanje. Po mišljenju ekonomistice Svetlane Cenić ideju o Otvorenom Balkanu treba ujediniti sa Berlinskim procesom, obzirom da podrazumijeva regionalno tržište ne samo Srbije, Albanije, Sjeverne Makedonije, već BiH, Kosova i Crne Gore. 

U ideji Otvoreni Balkan Srbija, Albanija i Sjeverna Makedonija očito su našle zajednički sadržalac, iz kojeg proizilazi da se ukidanjem graničnih kontrola formira model po kojem svi Srbi a po toj analogiji i Albanci žive u istoj državi.. 

EU i SAD podržavaju svaki vid približavanja balkanskih država, jer je bolji od sukobljavanja, zato daju podršku i Otvorenom Balkanu, stavljajući time u drugi plan Berlinski proces, što predstavlja rasipanje energije i nazadak. Pri tome se gubi iz vida da je ovaj dio Balkana već integrisan kroz CEFTA (2006) i Berlinski proces (2014) i zanemaruje činjenica da su Berlinski proces i CEFTA pod patronatom EU, što nije slučaj sa Otvorenim Balkanom. 

Na osnovu ideje predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića da Hrvatska, Srbija i Turska raspravljaju o BiH, (naravno ne samo o zajedničkim već i unutrašnjim pitanjima BiH, uz koju se odmah zalijepio i Dodik) stvorena je trilaterala Srbija-Turska – BiH, koja se već s početka usmjerila na  gradnju auto-puta Beograd – Sarajevo, koji bi trebao biti most prijateljstva i saradnje.  

Otvoreni Balkan je šansa Srbiji da se još više pripije uz tkivo Bosne i Hercegovine, vrati što je zadnjih godina izgubila Crnoj Gori, nakon gubitka Kosova i dalje na neki način ostane na Kosovu, a uz sve to poroširi horizonte u srpski svet.

Obzirom na sve čvršće veze Srbije i Rusije Otvoreni Balkan je ne samo izazov za zemlje Balkana već i platforma Rusiji da se sigurnije ustoliči na Balkanu…i ruski svet približi i pridruži srpskom svetu.

Srbija mora vratiti izgubljeno povjerenje

Nakon Mini Šengena uz Berlinski proces možda bi i Open Balkan bio prihvatljiv i poželjan projekat ne samo sa  zemlje Zapadnog Balkana već i mnogo šire da uz sve skepse i nedoumice zasnovane na događajima 90-ih nije vaskrsnuo “srpski” a do njega ili uz njega i “ruski svet”. 

Bez obzira koliko bile primaljive i prihvatljive pogodnosti na ekonomskom planu koje najavljuje Otvoreni Balkan, one ne mogu biti poželjne dok Srbija ne vrati povjerenje koje je izgubila tokom agresije na BiH 1992-1995. i tokom implementacije Dejtonskog mirovnog ugovora podrivanjem temelja Bosne i Hercegovine i konstantnom podrškom separatizmu Rs. A povjerenje Srbija ne može vratiti dok ne odustane od teritorijlnih pretenzija, ne odrekne se Dodika i prestane davati podršku stranci SNSD-a i njenom separatizmu, dok ne prestane negirati Srebrenički genocid, počinioce zločina proklamovati u heroje, dodjeljivati im ordenje i priznanja i po njihovim imenima davati nazive ulicama, školama, bolnicama i drugim javnim ustanovama. Tek nakon toga regionalizacija Balkana biće primamljiva i rado prihvaćena od svih zemalja Balkana, ali i mnogo šire. Sve do tada put od Mini Šengena preko Otvorenog Balkana do Srpskog sveta ne može biti sladak zalogaj za zemlje Zapadnog Balkana, posebno Bosnu i Hercegovinu, već otvorena  prijetnja jedinstvu,  suverenitetu i teritorijalnom integritetu ne samo Bosne i Hercegovine već i mnogo šire.

Burlington, 12.9.2022                        Zijad Bećirević

Related posts

State department: Velike poteškoće za ulaganje u BiH iz inostranstva

Urednik BiH Info Desk

Ekološki zločini Jermenije protiv Republike Azerbejdžan

Urednik BiH Info Desk

Dodik dobio po prstima iz EU, zato je malo “podvio rep”

Editor

Leave a Comment