Pogledi

OD PRIZNANJA DO PLAMENA: PARADOKS SPALJIVANJA ANDREJA NIKOLAIDISA

banner

Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista

U srcu Herceg Novog, grada poznatog po svojoj bogatoj kulturnoj i istorijskoj baštini, dogodio se paradoks koji izaziva duboke dileme o granicama satire i slobode izražavanja. Spaljivanje lutke Andreja Nikolaidisa, uglednog crnogorskog pisca i dobitnika brojnih priznanja, na završnoj noći 55. Praznika mimoze, postavlja ozbiljna pitanja o suštini kulturnih i karnevalskih tradicija. Dok karnevali širom svijeta služe kao predah za društvene tenzije kroz humor i satiru, ovaj čin prelazi u domen koji provocira ne samo lokalnu, već i širu javnost. U kontekstu Nikolaidisovog nedavnog međunarodnog priznanja, ovaj događaj dobija dodatnu težinu, postavljajući pitanje: Da li je spaljivanje njegove lutke samo nevina karnevalska šala ili znak dubljeg primitivizma i netolerancije prema intelektualnoj različitosti?

Kroz istoriju, postoji nekoliko tragičnih slučajeva kada su pisci bili direktno progonjeni ili čak pogubljeni zbog svojih djela i ideja. Jedan od najpoznatijih slučajeva je Đordana Bruna, italijanskog filozofa, matematičara i monaha koji je spaljen na lomači 1600. godine zbog svojih ideja koje su izazivale kontroverze u to vrijeme, uključujući beskonačnost svemira i brojnih svetova. Drugi primjer je Miguel Servet, španski teolog i fizičar, koji je spaljen na lomači 1553. godine zbog svojih religioznih gledišta koja su bila u suprotnosti sa tadašnjim hrišćanskim doktrinama. Ovi slučajevi naglašavaju opasnosti koje intelektualci i pisci mogu da dožive kada se njihove ideje smatraju prijetećim za vladajuće ideologije ili religijska učenja.

Spaljivanje lutke Andreja Nikolaidisa na karnevalu u Herceg Novom može se tumačiti kao simbol dubljih društvenih podjela unutar Crne Gore, daleko od obične satire ili umjetničkog performansa. Ovaj čin odražava zlokobnu poruku protiv intelektualnog disensa, kritičara vjerskih i crkvenih dogmi, posebno onih povezanih sa militantnim stavovima Srpske pravoslavne crkve i srpsko-ruskog uticaja. Daleko od promocije slobode izražavanja, ovakvi akti ukazuju na opasnu tendenciju korišćenja kulture i tradicije kao oruđa za suzbijanje i zastrašivanje neistomišljenika, duboko ukorijenjenu u nacional-šovinističkim ideologijama. 

Pisac danas predstavlja ne samo glas intelektualne misli i slobode, već i svetionik u borbi protiv društveno-političkih paradoksa i anomalija. Kao što je Džordž Orvel rekao, „U vremenima univerzalne obmane, govoriti istinu postaje revolucionaran čin.“ Ove riječi odjekuju kroz vrijeme, podsjećajući nas na moć i odgovornost pisca da osvjetljava mračne uglove društva i bori se za pravdu i istinu. U kontekstu Crne Gore, đe se društvene i političke anomalije šire kao kancer, uloga pisca postaje još važnija, kao glasa koji se ne smije ućutkati.

Spaljivanje lutke Andreja Nikolaidisa u Herceg Novom postavlja pitanje kako će se ovaj čin percepirati u očima Evrope i šta poruka takvog događaja šalje ne samo regionu Zapadnog Balkana već i široj evropskoj zajednici. Ovo djelo nadilazi lokalne granice i pokreće važnu debatu o slobodi izražavanja, toleranciji i pluralizmu mišljenja. Volter, simbol borbe za slobodu govora, rekao je: „Ne slažem se s onim što kažeš, ali ću do smrti braniti tvoje pravo da to kažeš.“ Ove riječi podsjećaju na temeljne vrijednosti na kojima počiva moderna demokratija, a događaji poput ovog u Herceg Novom izazivaju zabrinutost povodom njihovog poštovanja i očuvanja.

Kritička riječ mora se čuti, bez obzira da li se slažemo s Nikolaidisom ili ne. Njegov lični stav zaslužuje poštovanje. Odgovoriti piscu idejama zahteva znanje, hrabrost i intelekt, dok spaljivanje lutke pokazuje manjak istih i sigurni put u primitivizam. Ovo dešavanje odražava duboke društvene podjele i pokazuje koliko je teško suočiti se sa kritičkim mišljenjem na zdrav i konstruktivan način. Spaljivanje lutke Andreja Nikolaidisa, umjesto da se suočimo sa njegovim idejama, ukazuje na problem koji nadilazi pojedinačne nesuglasice ili kontroverze koje njegovo pisanje može izazvati. Radi se o simptomu šireg i dubljeg problema koji tišti naše društvo – nezrelosti u javnom diskursu i nedostatku volje, ili možda sposobnosti, da se angažujemo u civilizovanoj debati. Umjetnost i književnost su oduvijek bili sredstva kroz koja se izražavaju različita mišljenja i svjetonazori, a pisci poput Nikolaidisa koji se ne boje istraživati kontroverzne teme neophodni su za zdravlje bilo koje kulture. Kada se kao odgovor na složene ideje i kritike koriste metode koje su inherentno nasilne i destruktivne, kao što je spaljivanje simboličnih figura, to je znak da je dijalog postao žrtva autoritarizma misli. Ovakav čin nije samo napad na Nikolaidisa kao pojedinca, već napad na temelje slobodnog izražavanja i otvorenog dijaloga koji su kamen temeljac demokratskog društva. Suočavanje sa idejama kroz spaljivanje lutaka ili bilo koju drugu formu simboličnog nasilja nije samo pokazatelj intelektualne lijenosti, već i straha od suprotstavljanja argumentima. Ovakvi činovi odražavaju nesigurnost u sopstvene stavove i ideje i zasigurno vode ka daljnjoj polarizaciji društva. Umjesto da se ideje ocjenjuju na temelju zasluga, prihvaća se logika isključivanja i demonizacije drugog i drugačijeg.

Napredak se ne postiže gušenjem slobode mišljenja, već njenim ohrabrivanjem. Društvo koje ne može konstruktivno da se suoči sa kritikom osuđeno je na stagnaciju. Potrebno je stvoriti atmosferu u kojoj se različita mišljenja ne samo tolerišu, već i poštuju. To zahtijeva od svih nas da razvijamo kritičko mišljenje, da budemo otvoreni za dijalog i da se učimo kako argumentovano i sa poštovanjem odgovoriti na izazove. Spaljivanje lutke Andreja Nikolaidisa je više od izolovanog incidenta; to je poziv na buđenje za sve nas. Ovaj čin podstiče nas da razmislimo o vrijednostima koje biramo da njegujemo kao društvo i o tome kako želimo da se nosimo sa problemima koje naše različitosti donose. U konačnici, naša snaga leži u našoj sposobnosti da se angažujemo u intelektualnom dijalogu, da gradimo mostove umjesto da palimo vatre, i da zajedno težimo boljem razumijevanju i većoj harmoniji.

Na kraju, Andrej Nikolaidis i njegova sudbina u kontekstu spaljivanja lutke u Herceg Novom neodoljivo podsjećaju na distopijski svijet Reja Bradberija opisan u  “Farenhajt-u 451.“ U ovom klasičnom romanu, Bradberi istražuje teme cenzure, gubitka individualnosti i degradacije društvenih vrijednosti a roman je proistekao upravo iz priča poput: Lomače, Svijetlog feniksa, Prognanika, Pješaka. Slično, Nikolaidisovo iskustvo odražava borbu protiv intelektualne represije i naglašava važnost očuvanja slobode izražavanja. Priča o spaljivanju njegove lutke prevazilazi lokalne granice, postaje univerzalni simbol otpora protiv pokušaja gušenja kritičke misli, podsjećajući nas na vječnu borbu između svjetlosti znanja i tame (inkvizicije) neznanja.

BHDINFODESK

Related posts

FAKENEWS: Lažne vijesti o koronavirusu

Urednik BiH Info Desk

Danas Fahrudin Radončić podnosi ostavku na mjesto ministra sigurnosti BiH?

Urednik BiH Info Desk

Otvoreno pismo Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije Aleksi Bečiću, Zdravku Krivokapiću i Dritanu Abazoviću

Editor

Leave a Comment