Kultura

DAN KOPRIVE SPOJ TRADICIJE I PRIRODNIH VRIJEDNOSTI NA LOVĆENU

banner

Piše: Božidar PRORČIĆ, književnik i publicista

Lovćen, sveta planina, bio je u nedjelju, 9. juna 2024. godine, epicentar okupljanja ljubitelja prirode, ekologa, turista i brojnih građana koji su željeli da uživaju u blagodetima koprive. U okviru Nacionalnog parka Lovćen, manifestacija Dan koprive pružila je savršenu priliku za sve posjetioce da istraže, nauče i uživaju u prirodnim bogatstvima ove nevjerovatne biljke. Kako su sunčevi zraci obasjavali vrhove Lovćena, posjetioci su se okupljali na Ivanovim koritima, srdačno dočekani od strane predstavnika parka.  Rano ovog jutra stigao sam kod Centra za posjetioce Nacionalnog parka Lovćen. Moje kolege, zadužene za pripremu čorbe i pite od koprive, već su uveliko započele sa spremanjem. Zrak jutra bio je svjež, ispunjen mirisima prirode koji su se miješali sa aromama začina i kuvanih kopriva. Televizija Crne Gore, sa dr. Miomirom Marošem, strpljivo je čekala da u ranim jutarnjim zracima, okupanim rosom, zabilježe čarobne kadrove ovih priprema. Svjetlost sunca, koja se probijala kroz krošnje bukava, stvarala je savršen ambijent za snimanje, dok su kapljice rose na listovima koprive blistale poput dragulja. Atmosfera je bila ispunjena iščekivanjem i uzbuđenjem, dok su se svi pripremali za poseban gastronomski događaj.

Polako su pristizali učenici osnovne škole “Lovćenski partizanski odred“ i “Njegoš“ sa Cetinja, u pratnji svojih prosvjetnih radnika Milke Vušurović-Mojašević i direktorice Adrijane Aleksić kao i osnovne škole “Njegoš“ iz kotora. Vesela graja i uzbuđeni razgovori mališana ispunjavali su prostor ispred Centra za posjetioce Nacionalnog parka Lovćen. U prvom prilogu Jutarnjeg programa, građani su već imali priliku čuti najavu ovog posebnog događaja, zajedno sa svim dragocjenostima koje će biti prikazane. Program je obuhvatao bogat kulturno-edukativni sadržaj, a među najzanimljivijim segmentima isticala se priprema tradicionalne čorbe i pite od koprive. Dok su učenici znatiželjno posmatrali pripreme i postavljali pitanja, kamera Televizije Crne Gore snimala je svaki detalj. U vazduhu se osjećala svečanost i zajedništvo a rane jutarnje zrake sunca dodavale su poseban sjaj ovom nesvakidašnjem okupljanju. Učenici su sa oduševljenjem učili o vrijednosti lokalne tradicije i prirodnog bogatstva koje ih okružuje, dok su njihovi učitelji ponosno pratili svaki korak. Ovaj događaj predstavljao je ne samo edukativnu, već i emotivnu poveznicu između mlađih generacija i bogate baštine Lovćena, oživljavajući duh prošlih vremena u modernom kontekstu.

Stevan (Vasov) Čavor, poznati guslar i diplar, koji je svoje djetinjstvo i odrastanje proveo na padinama Koložunja i Lovćena, stigao je u crnogorskom nacionalnom odijelu, zračeći ponosom i dostojanstvom. Njegov dolazak izazvao je oduševljenje među okupljenima, a posebno među mladim folklorašima i članovima Kulturno-umjetničkog društva “Njegoš“ sa Cetinja, koji su mu se pridružili u tradicionalnim nošnjama. Atmosfera je bila ispunjena duhom zajedništva i sjećanjima na neka lijepa, davno prohujala i zaboravljena vremena na Lovćenu. Službenici Javnog preduzeća Nacionalni parkovi Crne Gore (JPNPCG), Srđan Lubarda, Marijana Džaković i Marina Kojović, brižno su se brinuli o svakom posjetiocu, gostu i učesniku, a posebno o učenicima. Njihova predanost i pažnja doprinosile su osjećaju sigurnosti i dobrodošlice, omogućavajući svim prisutnima da se potpuno prepuste uživanju u programu.

Pozdravnu riječ imao je službenik NP-Lovćen Miodrag-Gaga Bogdanović, koji je srdačno pozdravio sve goste i učesnike, poželivši im dobrodošlicu. U svom govoru istakao je značaj koprive u životu gorštaka sa Lovćena, naglašavajući njenu ulogu ne samo kao prehrambenog izvora, već i kao simbola otpora i snage. Njegove riječi bile su ispunjene toplinom i ponosom, podsjećajući prisutne na bogatu tradiciju ovog kraja. Nakon uvodne riječi, Bogdanović je najavio hor osnovne škole “Njegoš“ sa Cetinja. Njihov nastup započeo je izvođenjem himne Crne Gore, što je izazvalo mnogobrojne aplauze i oduševljenje među prisutnima. Glasovi djece, čisti i snažni, odjekivali su kroz prirodu, ispunjavajući prostor ponosom i zajedništvom. Uz himnu, hor je izveo i druge pjesme, doprinoseći svečanom tonu događaja. Nakon nastupa hora, na scenu su stupili članovi Kulturno-umjetničkog društva “Njegoš“. Njihovim izvođenjem tradicionalnih crnogorskih igara, Dan koprive dobio je dodatnu dimenziju ljepote i radosti. Spretni koraci folkloraša, šarenilo narodnih nošnji i energija igara unijeli su duh prošlih vremena u srce okupljenih. Svaki pokret, svaka melodija pričali su priču o nasljeđu i kulturnom identitetu koji se prenosi sa generacije na generaciju. Ovaj događaj, ispunjen muzikom, plesom i zajedništvom, oživio je ljepotu i bogatstvo crnogorske tradicije, pružajući svim prisutnima nezaboravno iskustvo i podsjećajući ih na važnost očuvanja kulturnog nasljeđa.

Dr. Miomir Maroš, izuzetan poslenik medija i kulture Javnog servisa, pažljivo je analizirao svaki segment bogatog programa Dana koprive. Njegovo iskusno oko i stručnost bili su ključni u hvatanju suštine i ljepote ovog jedinstvenog događaja. Svojim smirenim i autoritativnim glasom, Maroš je davao upustva ekipi Televizije Crne Gore, precizno određujući što treba snimiti i kako najbolje prikazati svaki trenutak. Njegovo poštovanje i ljubav prema očuvanju kulturnog nasljeđa i promovisanju prirodnih ljepota Crne Gore bila je vidljiva u svakom detalju. Dok su kamere bilježile pripreme za čorbu i pitu od koprive, te dolazak učesnika i izvođenje kulturnih tačaka, Maroš je osiguravao da svaki kadar odražava autentičnost i važnost trenutka. Njegova posvećenost omogućila je da se prenese atmosfera događaja, od veselih dječjih lica, preko tradicionalnih igara i pjesama, do savršenih prirodnih pejzaža Lovćena. Dr. Maroš nije samo bilježio događaje; on ih je interpretirao i davao im dodatnu dimenziju značenja. Njegov doprinos omogućilo je da se Dan koprive prikaže kao nešto više od običnog kulturnog događaja – kao slavlje tradicije, prirode i zajedništva koje inspiriše i povezuje sve prisutne. Uloga dr. Maroša bila je ključna da ovaj događaj ostane nezaboravan, ne samo za one koji su ga doživjeli uživo, već i za širu publiku koja će ga gledati putem malog ekrana. Njegova strast i profesionalizam postavili su visoke standarde za buduće slične manifestacije, podvlačeći važnost medija u očuvanju i promovisanju kulturnog identiteta.

STEVAN (VASOV ) ČAVOR GUSLAR I DIPLAR

Stevan (Vasov) Čavor, guslar i diplar koji je slavu ovih instrumenata pronio širom Evrope i svijeta, sjeo je u stolovaču, spreman da još jednom očara publiku. Njegov živopisni glas, ispunjen dubokim emocijama i osjećanjima, ispunio je prostor, pobuđujući posebna osjećanja kod svih prisutnih. Kao veličanstveni gorostas sa Lovćena, Čavor je svojim nastupom oživio sjećanja na pretke i bogatu istoriju crnogorskog naroda. Svaka nota i svaka riječ odzvanjale su snagom tradicije i ponosa, donoseći mnogima suze u očima i osjećaj duboke povezanosti sa prošlošću. Njegov nastup bio je pravi emotivni eho, vodič kroz vrijeme koji je prisutne poveo na putovanje kroz davna vremena, herojstva i legende. Zvuci gusala i diple, koje je majstorski svirao, stvarali su atmosferu koja je bila istovremeno svečana i intimna. Bilo je veličanstveno slušati Stevana (Vasova) Čavora i uživati u svakom trenutku njegovog izvođenja. Njegova muzika prenosila je priče koje su doticale srca svih prisutnih, podsjećajući ih na snagu, hrabrost i ljepotu njihove kulturne baštine. Ovaj trenutak bio je poseban, ne samo zbog muzičkog umijeća Čavora, već i zbog autentične emocije koju je unio u svako izvođenje. Njegov nastup bio je vrhunac dana, ostavljajući dubok i trajan utisak na sve prisutne, koji su u tišini upijali svaki zvuk i riječ, osjećajući se dijelom nečeg većeg i značajnijeg.

Stevan (Vasov) Čavor ostaje jedan od prepoznatljivih simbola Lovćena, kao da nam dolazi iz nekih prošlih epoha i vjekova. Njegova pojava i muzika neizbrisivo su utkani u duh ovog kraja, podsjećajući nas na bogatu i ponosnu prošlost. Čavor, sa svojim guslama i diplama, djeluje poput živog mosta između starih vremena i današnjice, čuvajući i prenoseći kulturnu baštinu koja bi inače mogla biti zaboravljena. Često u sebi pomislim koliko ne umijemo da cijenimo kulturnu baštinu i ovakve reprezente naše kulture. U svakodnevnoj žurbi i modernim izazovima, zaboravljamo na one koji čuvaju našu istoriju i identitet. Stevan (Vasov) Čavor nije samo izvođač; on je čuvar tradicije, živi dokaz snage i ljepote našeg naslijeđa. Njegovi nastupi su podsjetnik na važnost očuvanja kulture i tradicije, na potrebu da se sjetimo svojih korijena i cijenimo one koji ih čuvaju za buduće generacije. Dok slušamo njegove pjesme i melodije, trebamo se podsjetiti na vrijednost koju takvi umjetnici donose našem društvu i na odgovornost koju imamo da njegujemo i poštujemo našu kulturnu baštinu. Stevan (Vasov) Čavor, sa svojom autentičnošću i posvećenošću, ostaje inspiracija i primjer svima nama, pozivajući nas da se povežemo sa svojim korijenima i cijenimo bogatstvo koje nasljeđujemo. Njegov rad i predanost kulturi su blago koje trebamo čuvati i poštovati, sada i za sve buduće generacije ali to blago treba da podrži i sačuva i sama država.

PRIZNANJA, RADIONICE DEGUSTACIJA

Miodrag-Gaga Bogdanović i Srđan Lubarda uručili su priznanja od Javnog preduzeća Nacionalni parkovi Crne Gore (JPNPCG) osnovnim školama “Njegoš“ i “Lovćenski partizanski odred“. Priznanje za školu “Njegoš“ primila je Adrijana Aleksić, dok je za školu “Lovćenski partizanski odred” priznanje u ime direktorica Danijele Bokan, primila nagradu  Milka Mojašević-Vušurović za njen izuzetan doprinos i podsticanje mladih u očuvanju prirode, kao i za lijepu saradnju s Nacionalnim parkom Lovćen. Nakon uručivanja priznanja, službenica JPNPCG Marina Kojović pripremila je fantastično putovanje kroz svijet koprive. Kviz i prezentacija koje je organizovala bili su izuzetno zanimljivi i edukativni, privlačeći pažnju učenika koji su aktivno slušali i učestvovali u razgovoru. Kojović je kroz interaktivnu prezentaciju predstavila važnost koprive u ekosistemu, njene zdravstvene benefite i tradicionalnu upotrebu u kuhinji. Koleginica Marijana Džaković vrijedno je bilježila i snimala sve ove aktivnosti, trudeći se da svaki važan trenutak bude zabilježen. Njeno posvećenje i profesionalizam omogućili su da se ovi dragocjeni trenuci sačuvaju za buduće generacije, pružajući dokumentaciju koja svjedoči o uspješnom spoju obrazovanja, kulture i prirode. “Dan koprive“ podržala je i NVO “Aktivna zona“, koja je zainteresovanoj djeci podijelila promotivni materijal (cegere i brošure). Profesorica Milka Vušurović-Mojašević održala je edukativnu radionicu na temu “Reciklaža“ i time podsjetila na važnost recikliranja i očuvanja životne sredine. Djeca su pokazala veliko interesovanje za ovu temu. Atmosfera je bila ispunjena entuzijazmom i zajedništvom, dok su djeca sa velikim interesovanjem upijala nova saznanja. Ovaj događaj nije samo obogatio njihove školske dane, već ih je i inspirisao da cijene i čuvaju prirodno bogatstvo koje ih okružuje. Priznanja, prezentacije i zajedničke aktivnosti pokazale su kako se ljubav prema prirodi i tradiciji može uspješno prenijeti na mlađe generacije, uz podršku posvećenih učitelja i zaposlenih u Nacionalnom parku Lovćen.

Dok se miris koprive širio Ivanovim koritima, naš partner u organizaciji manifestacije bila je i JU Lovćen Bečići, na čelu sa direktorom Dušanom Kaluđerovićem, koji je nesebično podržao ovu aktivnost. Vrijedne ruke šefa službe rendžera, Đorđa-Đanija Kaluđerovića, vješto su pripremale ovaj specijalitet sa Lovćena. Njegov doprinos je bio posebno dragocjen, obogaćujući događaj svojim kulinarskim umijećem i predanošću. Snimatelji TVCG su svojim kamerama vješto bilježili svaki trenutak pripreme koprive, koje je Đorđe-Đani Kaluđerović majstorski demonstrirao. Svaki kadar odražavao je njegovu vještinu i posvećenost, dok su se detalji pripreme specijaliteta sa Lovćena pretvarali u vizuelnu poeziju. Polako su počeli pristizati brojni domaći i inostrani gosti, sa nestrpljenjem očekujući degustaciju jela od koprive. Prepuno dvorište Centra za posjetioce bilo je ispunjeno žamorom i živopisnim prizorima, stvarajući atmosferu koja je odražavala duh zajedništva i radosti. Lovćenska sintagma, živi traje i opstaje zahvaljujući entuzijastima koji ga nesebično srcem vole. Njihova strast prema očuvanju i promociji prirodne i kulturne baštine Lovćena bila je vidljiva u svakom aspektu ovog događaja. 

Nakon snimanja, domaći i inostrani gosti, kao i učenici, počeli su sa degustacijom jela od koprive. Tanjiri su se brzo praznili, a redovi za novu porciju postajali su sve duži, odražavajući oduševljenje i uživanje prisutnih u ovim jedinstvenim jelima. Atmosfera je podsjećala na neka davna, prohujala vremena, kada su se gorštaci okupljali na zajedničkim sijelima i mobama. Ovaj događaj oživio je duh zajedništva i solidarnosti, evocirajući slike iz prošlosti, kada su ljudi dijelili i zajednički uživali u plodovima svog rada. Dok su se mirisi koprive širili dvorištem Centra za posjetioce, osjećala se povezanost sa starim običajima i tradicijama. Svaka degustacija bila je poput povratka u prošlost, đe su jednostavnost i prirodnost bili ključni sastojci svakodnevnog života. Ovaj događaj bio je više od obične gastronomske manifestacije; bio je to povratak korijenima, slavljenje kulture i prirode, kao i podsjećanje na važnost zajedništva i očuvanja tradicije. Okupljeni su, barem na trenutak, uspjeli osjetiti duh prošlih vremena i snagu zajednice koja ih povezuje sa bogatom baštinom Lovćena.

Dok su gosti uživali u degustaciji, sa dr. Miomirom Marošem sam otišao do katuna Dolovi i toponima Vjetreni mlin kako bismo se osvrnuli na planinarske i karavanske staze koje vode ka Podima i Mircu. Oživjeli smo drevne priče gorštaka sa Lovćena, dok su posljednji kadrovi posvećeni Danu koprive padali pod nježnim zracima sunca sa Jadrana. Trenutna, kratkotrajna magla nas je podsjetila na prolaznost života. Zahvaljujući dr. Miomiru Marošu, nastala je i zabilježena još jedna priča, koja će ostati dio trajnog nasljeđa Lovćena, ali i TVCG. Dok smo se lagano vraćali ka Ivanovim koritima i Centru za posjetioce, u svom dnevniku zapisah: ,,Lovćen i njegovi gorštaci, snažni, oštri i jaki poput žarnih ćelija koprive, vjekovima ovdje stoje kao svjetionik i bedem nad mnogim olujama koje su ih pratile. Sretan, ali i sjetan, sklopih stranice svog dnevnika, jer borba za očuvanje Lovćena traje i vječna je kao i duh svih gorštaka čije su stope utkane u stijenama i kamenjaru Lovćena. U tim tragovima, u svakom kamenu i svakom korijenu koprive, živi sjećanje na prošle generacije a njihova snaga i ljubav prema Lovćenu ostaju kao neprolazni plamen nade  za sve nas.“ Ovi trenuci provedeni među prirodnim ljepotama i kulturnim nasljeđem Lovćena, ispunili su me dubokim osjećajem povezanosti i poštovanja prema Crnoj Gori i njenim gorštacima. U svakom koraku, u svakom pogledu, osjeća se snaga i postojanost, koja nas podsjeća na važnost očuvanja ove dragocjene baštine za buduće generacije.

Related posts

Engleska: Uručen počasni doktorat Nedžadu Avdiću, Srebreničaninu koji je preživio genocid i strijeljanje

Amira Medunjanin novi album „For Him and Her“ posvetila legendama Tomi Zdravkoviću i Silvani Armenulić

BHD Info Desk Administrator

USPOMOMENA NA AMIRA NINU REŠIĆA

Leave a Comment