Devetog decembra 1948. godine, donesena je Konvencija za sprječavanje i kažnjavanje zločina genocida, a 2015. godine donesena je odluka o njenom obilježavanju odnosno utvrđen je Međunarodni dan sjećanja na žrtve genocida te prevencije ovog zločina.
Međunarodni dan sjećanja na žrtve genocida te prevencije ovog zločina obilježava se s ciljem podizanja svijesti o Konvenciji o genocidu, prevenciji, kao i odavanju počasti žrtvama.
Devetog decembra 1948. godine donesena je Konvencija za spriječavanje i kažnjavanje zločina genocida, a 2015. godine donesena je odluka o njenom obilježavanju odnosno utvrđen je Međunarodni dan sjećanja na žrtve genocida te prevencije ovog zločina.
“Deveti decembar, kao Međunarodni dan prevencije i podrške žrtvama genocida, obilježava se i u BiH. U Muzeju genocida u Sarajevu i Mostaru taj dan, kao i 10. decembar, obilježit će se na način da ćemo besplatno otvoriti vrata Muzeja u Sarajevu i Mostaru. Ovdje ćemo se sjećati, izučavati historiju BiH, svjedočiti o strahotama genocida i tome da je danas odnos prema preživjelim žrtvama genocida i zločina protiv čovječnosti, na tom nivou da iziskuje veću pažnju i potrebu za većom brigom kada je u pitanju kultura sjećanja”, rekao je Jasmin Mešković, jedan od osnivača Muzeja zločina protiv čovječnosti i genocida 1992-1995 u Sarajevu, javlja Anadolu Agency (AA).
Nakon genocida, svi kažu da je bitno da se ne zaboravi i ne ponovi, a Mešković smatra da smo svjesni činjenice da u BiH riječi ne prate djela.
“Postajemo posmatrači i neko ko se samo bavi sabiranjem koliko se genocida desilo svih ovih godina u BiH. Najbolji način prevencije jeste istina, zatim vidljivost zločina protiv čovječnosti, genocida. Bosanski muzeji sjećanja, odnosno genocida u Sarajevu i Mostaru, na poseban način se bore protiv zaborava. Na poseban način želimo dočarati težinu, strukturu i veličinu genocida u BiH na način da će priče preživjelih, porodica žrtava, nalaziti se u Muzeju. Da će svi posjetitelji iz postavki, priča, fotografija, predmeta, dokumentarnih filmova, moći ući u suštinu i srž života žrtve u tom periodu”, pojasnio je Mešković.
Na taj način, kako je kazao, mogu vidjeti odnos zločinca prema žrtvi, ekshumacije, strukture prikrivanja zločina…
“To je naša primarna misija. Posebnim uspjehom smatramo to što smo u BiH prvi počeli s ovakvim projektom. Počeli smo s aktivnostima memorijalizacije, prikupljanja izjava, predmeta, svjedočenja… Nema pedlja BiH gdje nismo zagazili, nema porodice žrtve ili preživjele žrtve, čiji se predmeti nalaze u Muzeju, a da nismo s njom direktno razgovarali”, rekao je Mešković.
Poručio je da priče i ti ljudi nisu brojke i da svaki predmet nije samo predmet nego je to ime i prezime.
“Njezino svjedočenje. Mislim da je to najbolji način rada kada je u pitanju prevencija protiv genocida. Mislim da je to najbolji put i način kulture sjećanja”, istakao je Mešković.
Potresne su priče porodica žrtava koje pričaju nakon toliko godina.
“Mi samo u ovom Muzeju imamo više od 300 priča. Raduje me što smo uspjeli skupiti, obezbijediti s cijelog područja BiH, šesthiljaditi predmet, šesthiljadito ime, šesthiljadito svjedočenje žrtve o teškom zločinu i genocidu u BiH. Raduje me što imamo oko 1.200 sati video materijala i svjedočenja koja nigdje nisu objavljena”, pojasnio je Mešković.
Što se tiče zvaničnih institucija Muzej je negdje na margini.
“U dobroj mjeri znaju za nas kada treba doći, uslikat se i dati izjavu. Ono što nas ohrabruje jeste da veliki broj građana posjećuje Muzej. Posjećuju nas i obrazovne institucije. Muzeji služe kao edukacija mladih ljudi. Struktura rata, agresije i genocida u BiH je bila toliko jaka da svaki grad ima muzej genocida, ne bi bilo previše. Ovo je neistraženi okean koji nikada u potpunosti neće ispričati priču”, rekao je Mešković za AA.
Dodao je da Muzej priča priču žrtve.
Uputio je i apel svima onima koji imaju neki predmet koji priča priču, da ga uruče Muzeju jer na taj način će ga i neko drugi vidjeti i pročitati njegovu priču.
Uprkos Konvenciji, u Srebrenici je u julu 1995. godine počinjen genocid. Ubijene su 8.372 osobe.
Vesna Bešić
