Prošle su skoro tri decenije od potpisa mirovnog sporazuma u Dejtonu, dočekali smo mir, demokratiju, privatizaciju, tranziciju, kazao je u svom komentaru Vojin Mijatović, potpredjsednik SDP-a BiH.
“Dočekali smo i prošli mnogo toga, a zapravo nismo mrdnuli ni milimetar naprijed u odnosu na 92-95. Koliko god se žalili na vlastito stanje društva u kome živimo, mi zapravo uživamo u okvirima koje sami kreiramo, ovo je društvo okovano u religiozno srednjovjekovnu političku matricu čije najgore obrise smo pokazali tokom rata na sve tri strane.
Uz silne probleme i izazove cijeli svet ide naprijed, a mi koliko god se pretvarali da se gnušamo nad vlastitim stanjem zapravo živimo naše stagniranje i vraćanje unazad. Ovo je zasigurno stav većine u sva tri nacionalno religijska tora i upravo ta većina uživa u srednjovjekovnim recidivima tri nacionalna identiteta koja su omeđena kroz spoj religije, politike i nacionalizma. U posljednjih 15 dana upravo su tri događaja potvrdila sve ovo.
Dragan Čović je proslavio rođendan na kome su “visoke zvanice” ushićeno stigle pa čak i helikopterima, a on je predstavio porodični grb. Koliko god svi mi isto komentarisali i ismijavali se upravo je 70% Hrvata u nas ostalo u transu i dok slavi svog kralja sanja dan kada će imati isti takav grb. Vjerovali ili ne samo zbog grba Čović je već završio pola posla za izbore sljedeće godine, a mi se možemo sprdati s njim do ujutru.
Ubrzo poslije, Dodik je na Kozari napravio svesrpski sabor, kao kinesku kopiju Miloševićevog Gazimestana, prvi u Srba je urlao, rekao “ne” međunarodnoj zajednici i dokazao po stoti put najveću srpsku zabludu srbuj makar slamu jeo.
I koliko god mi to ismijavali, brojali koliko ih je došlo, rugali se režimskim starletama koje su se redom slikale sa režimskim plemstvom, zapravo prosječni srpski glasač je koliko god ljut na Dodika u sebi ili na glas rekao to je lider, to je Srbin, sam protiv svih.
Ovim jeftinim performansnom na Kozari uz standardni folklor pevaljki, roštilja i rakije Dodik je završio pola posla za sljedeće izbore, a mi se možemo sprdati do sutra sa njim. Treći događaj koji je izazvao ništa manju pažnju jeste događaj decenije među Bošnjacima svadba u kući Izetbegović. Sve je bilo u punom kapacitetu uz prisustvo i potpis brata iz Ankare, kao potvrdu da se zna da sve bošnjačko na ovim prostorima pripada samo njima Izetbegovićima. Njihovo je sve od džamije do hotela, od obavještajne službe do pjevača i pjevaljki. I dok su se ibretili svi na društvenim mrežama, a “nezavisni režimski i opozicioni” mediji prenosili sve u minut kao reality show, 70% u bošnjaka se treslo od ponosa i plakalo fanatično zbog svadbe na dvoru prvog u bošnjaka i dolaska brata iz Ankare.
I možemo se sprdati sa njima do ujutru Bakir je udao kćerku i završio pola posla za izbore sljedeće godine. Sve ove događaje u punom kapacitetu su podržali poglavari i visoki esnaf vjerskih zajednica, jer bez njih ne ide , bez njih se ne vlada to je neraskidiva matrica tri torovska indetiteta. I ponekad mi samo odzvanja u glavi Josip Pejaković i ona njegova “on će meni nema Bosne”.
Ima Bosne bilo je i biće samo što je njihova i u njoj ne mjesta za nas koji smo se rodili kao ljudi, njom vladaju konstitutivni, koji se nisu izgleda rodili kao ljudska bića već kao Srbi, Bošnjaci i Hrvati.
Moramo kolektivno preživjeti katarzu ali ne samo prošlosti već i sadašnjosti, u suprotnom svako prosječno srpsko dijete živjet će da bude Dodik, bošnjačko Bakir, hrvtasko Čović, vječno će živjeti njihova plemena i sljedbenici, a oni koji tako ne misle pravac “Njemačka”.
Jako je malo ostalo vremena da mijenjamo sebe i stanje, do tada oni i dalje vode ubjedljivo, Dragane sretan rođendan, porodici Izetbegović čestitam vjenčanje, a Mile Kozara je samo nalik Gazimestanu bila, i totalno je glupo kada ne pjevaš na nastupu”, kaže Mijatović.
