Jeste li primijetili neku čudnu koincidenciju kada pretražujte neku robu sa Google pretraživačem. Na primjer vi ukucate pretragu za neko auto ili odjeću koju želite kupiti i nakon par dana šta god da čitate na kompjuteru imate sa strane poredano nekoliko oglasa raznih auta ili baš one odjeće koju ste željeli kupiti.
Šta se zapravo desilo? Dok vi pretražujete Google, Google pretražuje vas i to besplatno. Kada prikupi dovoljno podataka o vama, šta želite kupiti, ko ste, šta ste, šta su vam životne navike, dob, broj cipela, odjeće, godine starosti, od čega bolujete i td., on to sve fino pohrani u svoju bazu podataka. I kada god ponovo otvorite kompjuter i povežete se na Internet, Google (i ne samo Google, već i Amazon i drugi) vam šalje oglase skrojene baš po vašoj želji, potrebi, navikama. Onda ponekad vi kliknete na taj oglas i eventualno kupite tu robu, a Google dobije procent od proizvođača te robe. A tu cijenu oglasa ste u konačnici vi platili jer znamo da nema “besplatnog ručka” i da je i cijena oglasa uračunata u ukupnu cijenu proizvoda ili usluge koju ste kupili.
Vuci siti a ovce na broju, ili je li baš tako? Pa nije! Evo i zašto:
Ukupan godišnji prihod visoko – tehnoloških korporacija je ogroman. Radi ilustracije na primjer Google ima 297 milijarde dolara, Amazon 554 a Microsoft 218, dok recimo cijela Njemačka ima 4.12 triliona BDP ili Francuska 2.8 trilion dolara BDP. Dakle, tri visokotehnolške korporacije imaju prihod nešto manji od polovine ukupnog Francuskog BDP, koja ima 65 miliona stanovnika. Kako je to moguće?
Velike tehnološke korporacije poput Googlea, Amazona, Applea, Microsofta i Facebooka često se navode kao primjeri takozvanog digitalnog feudalizma (drugi naziv za korporativni feudalizam visoko-tehnoloških korporacija). Ovi tehnološki divovi su kolonizirali internet, takmičeći se za pažnju, informacije i na kraju, novac. Oni su požnjeli plodove globalne digitalne tranzicije, stekavši kolektivno 3.3 triliona američkih dolara tokom pandemije.
Vrijednost podataka i ko ima pravo na njih je glavni aspekt korporativnoga feudalizma. Glavne digitalne platforme restrukturiraju sam korporativni kapitalizam, gdje ulozi nisu samo u konkurentnosti već o tome tko zapravo oblikuje i posjeduje naše buduće digitalne identitete u masi od oko osam milijardi potencijalnih kupaca. Korporativni feudalizam također uključuje ekstrakciju digitalne vrijednosti. Bolje razumijevanje toga ko posjeduje ključne digitalne resurse i infrastrukturu može pomoći da se odvoji stvaranje digitalne vrijednosti od ekstrakcije digitalne vrijednosti.
Ukratko: Termin “korporativni feudalizam” odnosi se na fenomen u kojem platformska ekonomija interneta ima snažnu sličnost sa srednjovjekovnim društveno-ekonomskim poretkom, poznatim kao feudalizam. U tom kontekstu, obični građani ne postaju subjekti svojim radom i ovisnošću o feudalcu, već svojim podacima i atraktivnim mogućnostima koje nude platforme. Jednostavnijim jezikom rečeno, ove visokotehnološke korporacije djeluju u praksi kao feudalci (gospodari), a korisnici njihovih platformi i usluga se vide kao kmetovi, podložni odlukama i politikama tehnoloških gospodara, slično kao i u doba feudalizma.
Dobar opis ovih pojava novog društvenog i ekonomskog poretka opisali su: profesor Shoshana Zuboff (Harvard Business School) i ekonomist Yanis Varoufakis u svojoj knjizi “Technofeudalism: What Killed Capitalism”.
Kada pogledamo kroz historiju zašto su se ratovi vodili u feudalno doba, jasno je da su se vodili zbog proširenja feuda i podjarmljivanja što većeg broja kmetova. U današnje doba teško je zamisliti da državama-nacijama stvarno upravljaju demokratski izabrani političari vođeni nekom svojom voljom i racionalnim razmišljanjem. Kakvu šansu ta njihova volja ima da prođe pored volje (čitaj interesa) velikih korporacija čiji bruto prihod je kao i trećina ukupnog BDP cijele države? Nikakvu!
Izabrani predsjednici ali i suvereni u raznim monarhijama su samo lutke o koncu takvih korporacija. Američki presjednik John F Kennedy je pokušao da im se suprotstavi pa je ubijen. Tako dolazimo do odgovora ko i zašto pokreće i vodi danas ratove u Ukrajini, Palestini i širom svijeta. Te ratove vode korporativni feudalisti, a motiv im je profit i ništa drugo. Svi drugi elementi dostignuća ljudske civilizacije, kao internacionalno i unutarnje pravo, Liga naroda, Ujedinjene nacije, ljudska prava, humanost, etika i moral su potpuno odbačeni. Zato nastaju genocidi u Bosni, Ruandi i Palestini a da bi oni bili mogući izmišljaju se razne fobije, vještački animoziteti, biblijske priče o amargedonu, povratku Isusa i teško zloupotrebljavaju raznim manipulacijama osjećaji istinskih vjernika u Boga kod skoro svih religija. Pokretanja ratova je uvijek na isti način. Kada je sve spremno i planovi napravljeni nađe se figurativno rečeno neki “Ćelo” da ubije “srpskog svata” i onda se pokrene već unaprijed spremljena mašinerija smrti.
ZNAJUĆI SVE OVO ŠTA NAM JE ČINITI?
Postoji sasvim realna opasnost da sav onaj horor i genocid neslućenih razmjera koji se dešava u Gazi da se desi bilo gdje u svijetu u bilo kojoj državi. O tome odlučuju korporativni feudalisti. Glavni motivi pokretanja ratova, pored globalnih i strateških ciljeva velikih korporacija da upravljaju resursima nafte i gasa i njihovom distribucijom kroz države koje oni izaberu su i nezasita potreba da proizvode i prodaju oružje i vojna materijalno-tehnička sredstva.
Radi ilustracije, od početka sukoba u Palestini 7. oktobra 2023. godine, došlo je do značajnog povećanja profita nekoliko proizvođača oružja. Evo nekoliko primjera:
Lockheed Martin: Njihove dionice su porasle za oko 16%.
Raytheon: Njihove dionice su porasle za otprilike 3%.
BAE Systems: Ova kompanija sa sjedištem u Velikoj Britaniji zabilježila je porast od 26% u svojim dionicama.
Thales: Akcije ove kompanije porasle su za 35%.
AeroVironment: Njihove dionice su zabilježile značajan porast od 63%.
Svijet polako klizi ka distopiji, pojavi opisanoj u noveli “1984 – Devetnaest osamdeset četiri” što je zapravo priča upozorenja engleskog pisca George Orwell-a. Radnja romana smještena je u zamišljenu budućnost, tačnije u 1984. godinu, u svijet u kojem je većina populacije u stalnom ratu. Radnja romana se odvija u Velikoj Britaniji, u jednoj od provincija koja je postala provincija totalitarne super-države Oceanije, predvođene “Velikim bratom”, diktatorskim vođom sa intenzivnim kultom ličnosti. I danas i tokom historije posteri “Velikog brata” u raznim verzijama, sa sloganom VELIKI BRAT VAS GLEDA mogli su se naći svuda.
Nestabilno područje sa aspekta sigurnosti je svakako Balkan gdje koroprativni feudalisti mogu na lagan način podgrijati već postojeće aspiracije Srbije, Hrvatske i Albanije da ostvare svoje veliko-državne projekte. Tako nešto je započeto u devedesetim godinama prošlog vijeka i traje sve do danas. Ako svi mi koji živimo na Balkanu ne želimo da doživimo onaj horor koji gledamo danas u Gazi, onda se svi mi moramo tome suprotstaviti i odbaciti veliko-državne ideologije susjednih (dubokih) država. U takvom haosu koji stvore, oni mogu lagano ovladati prirodnim resursima, poput litijuma, zlata, bakra, elektroenergetskim potencijalima i td. Dok je postojala (Titina) Jugoslavija ovi feudalisti nisu mogli primirisati prirodnim resursima Jugoslavije niti su mogli mešetariti sa elektroenergetskim potencijalom. Zato su valjda rat i započeli. Sada znamo da u novom poretku svijet je vraćen u doba kada su vladali vučji zakoni, da više ne važe rezolucije UN-a, da su stvorene sekte u okviru postojećih religija poput Cionisti, Evangelisti i td., koji ne slijede Božje zapovijesti originalnih svetih knjiga, da su ljudska prava i internacionalno pravo za njih mrtvo. Dovoljno je vidjeti kako su na brutalan način civili, žene i djeca ubijani sa raznim izgovorima kao “kolektivna kazna” i kako i sami vojnici gore u tenkovima raznih vojski kao zalog za povećanje profita novih “gospodara” života i smrti. Potrebno je tim sljedbenicima Sotone odlučno reći ne, a to možemo samo ako shvatimo šta se dešava i ujedinimo u naporima da im se odupremo.
Za razliku od distopijske budućnosti koju su nam projektovali oni koji hrane zlog vuka u sebi, ljudi bi se morali organizovati da im pruže jak otpor. Vidimo u svijetu da je otpor veoma jak u državama, bile one velike ili male, koje su zadržale vlastiti suverenitet u velikom stepenu, imaju jaku centralizovanu vladu i relativno visoka izdvajanja za oružane snage.
Globalni Indeks Mira (GPI -Global Peace Index ) rangira sigurnost i mir u 163 zemlje na osnovu 23 različita indikatora, uključujući broj unutrašnjih i vanjskih nasilnih sukoba, nivo nepovjerenja, političku nestabilnost, potencijal za terorističke akte, broj ubistava i vojne troškove kao postotak BDP. Prema Globalnom Indeksu mira za 2023, među prvih 10 najsigurnijih zemalja na svijetu su: Island, Novi Zeland, Irska, Danska, Austrija, Portugal, Japan i td. Bosna je negdje u sredini na 61 mjestu, dok su među 10 najnesigurnijih zemalja: Afganistan, Jemen, Sirija, Južni Sudan, Kongo, Rusija, Ukraina, Somalia, Sudan, Irak i td.
Ako je historija učiteljica života a globalni relevantni podaci smjernice, onda i država BIH bi morala da zadrži suverenitet u velikoj mjeri, uspostavi jaku centralnu vladu i daleko više poveća izdvajanje za odbranu države. Nažalost vidimo da su u zadnjih 30 godina sile zla, udruženi zločinački projekti, upravljani stvarnim vladarima svijeta u vidu korporativnih feudalista kreirale u BiH sasvim suprotan sistem: vrlo labav suverenitet, slaba ili nikakva centralna vlada i skoro nikakvo izdvajanje za oružane snage. Čak naprotiv svjedoci smo uništavanja tzv. “viškova naoružanja” i rasprodaje i to malo oružja što imamo. To je narode poziv za ono što danas vidimo u Gazi, samo se čeka povoljan trenutak. AKO TO ŽELITE PRISTANITE NA SVE TO, i jedni i drugi i treći i ostali.
KAKO SE SPASITI?
Kako je već rečeno vidjeli smo da ja tokom vladavine Josipa Broza Tite u Jugoslaviji postojao značajan privredni rast, sigurnosna situacija je bila više nego zadovoljavajuća, ljudi su se mogli kretati po svim gradovima i selima i svugdje su bili dobrodošli, bez obzira na etničku ili religioznu ili svaku drugu pripadnost. Bilo je iznimki od toga ali ih je sistem sigurnosti države vrlo efikasno dovodio u red. Nažalost bio je jednopartijski sistem u koga su se uvukli u velikoj mjeri sljedbenici zla i obmane nakon Titove smrti, pa se i ta partija raspala. Također vidimo da u državama sa velikom GPI indeksom nema većih sigurnosnih izazova i da te države bilježe znatan ekonomski razvoj i zavidan kvalitet života. Dakle znamo šta trebamo raditi samo je pitanje HOĆEMO LI ILI NE?
Dakle, ove jednostavne mjere bi od BIH stvorile sigurnu državu, sa velikim ekonomskim rastom i veoma velikim kvalitetom života na cijelom njenom prostoru. Ali znam kako stvari stoje, prije će Mujo stvarno stići na mjesec nego što se ovo desi. Da ipak napišem, radi sebe.
-Trebalo bi zadržati više-partijski sistem sa maksimalno dvije stranke, klasno orjentisane, na primjer: Stranka Poslodavca (Konzervativci) i Stranka Zaposlenih (Laburisti). Tako bi umjesto nacionalističkih tema i širenja mržnje u raznim političkim kampanjama imali teme koje život znače.
-Trebalo bi ukinuti entitete, RS podijeliti na nekoliko kantona i onda napraviti tako decentraliziranu Republiku BIH na cijeloj teritoriji sa postojećim kantonima iz FBIH i novim katonima iz RS.
-Prekinuti sve diplomatske veze sa Srbijom i Hrvatskom sve dok ne odustanu od četničke i ustaške veliko-državne ideologije.
-Prekinuti sve diplomatske veze sa Izraelom. Već su se njihovi cionisti uvukli u Hercegovinu i prave neke planove sa Čovićem, negirajući legitimitet vođstva postojeće Jevrejske zajednice u Sarajevu. Postojeću Jevrejsku zajednicu u BIH treba zaštititi i od cionista i od antisemitizma po svaku cijenu.
-Na primjeru Gaze vidjeli smo koje su to vrijednosti zapadnih vlada, da služe korporativnim feudalistima i usput ignorišu i ukidaju sva dostignuća ljudske civilizacije od poštivanja ljudskijh prava do povelja UN-a, organizujući ratove i genocide sa vremena na vrijeme. Ne, nije to naš put, hvala im što su se na vrijeme razotkrili. Nije naš put ni na istok jer i tamo sotonisti itakako djeluju. Sjetimo se genocida nad kineskim Ujgurima kršeći sve UN Konvencije o genocidu. Naš put je apsolutna nezavisnot, apsolutni suverenitete i politička neutralnost, baš onakokako je Josip Broz Tito radio.
-Uvesti efikasne policijske agencije za borbu protiv korupcije, kriminala i sigurnosnih prijetnji za državu.
-Inostrane komercijalne banke izvuku iz BIH daleko više novca kroz kamate nego što nam EU i svijet daje neku crkavicu kao grantove pomoći. Na to ne smijemo pristati. Treba formirati što više domaćih banaka sa većinskim učešćem države, koje će sav neto profit ulagati u razvojne projekte a stranim bankama zabraniti rad u BIH.
-Moguće je dozvliti rad (samo) domaćim osiguravjućim društvima i kladionicama ali samo pod uslovom da su u većinskom vlasništvu države, kao uslovno rečeno neprofitne kompanije, čiji bi sav neto profit išao u socijalne fondove za pomoć zapošljavanju i nezaposlenim.
-Ulagati najmanje 1 milijardu KM u OSBIH svake godine i razviti domaću namjensku industriju do mjere da u potencijalno novoj agresiji BIH može sama proizvesti dovoljno naoružanja za odbranu.
-Uvesti šesto-mjesečni obavezni vojni rok i za muškarce i za žene.
-Organizovati Teritorijalnu odbranu u svakom mjestu RBIH od mjesne zajednice, grada i kantona.
-Uvesti jedinstven obrazovni sistem sa izučavanjem dokazano istinske historije o BIH i svijetu. Službeni jezici mogu ostati kao i sada bosanski, srpski i hrvatski ali to moraju biti izvorni literani jezici koje smo praktikovali u bivšoj Jugoslaviji, sa strogo zabranjenim idiotskim i izmišljenim riječima novogovora, koji itekako kontaminiraju sva tri jezika putem medija ( piput “naputak”, “zamolnica”, “očevid”, “čimbenik” i td.). Ovaj pokušaj masakra originalnih literarnih jezika nije ništa drugo nego napad na kulturu i zločin nad budućim generacijama.
-Zabraniti djeci do 14 godine da koriste pametne telefone i Internet. To je period kada djeca lahko padaju u zamke raznih pedofila, prevaranata, manipulatora koji ih odvraćaju od istinskih vrijednosti porodice, morala, etike i civilizovanog društva. Tu se i tada formiraju nažalost devijacije u psihi maloljetnih osoba koje mogu eskalirati u nasilnom poašanju, korištenju droga, idejama transhumanizma, populizma transrodnih ideja pa i femicidu i raznim ubistvima u kasnijoj dobi, što je sve skupa u porastu.
-Priznati Bosansku naciju uz naravno poštivanje etničkih i religijskih razlika i identiteta. Figurativno rečeno “Bosnizam” bi trebala postati njavažnija “religija” svakog građanina BIH ako ne želi da dožvi da sahranjuje svoje najmilije kao što se to nažalost dešava danas u Gazi, u masovnom obliku. “Albanizam” je trenutno najjača religija i na Kosovu i u Albaniji iako i oni imaju sve tri religije u znatnom procentu. Ista je stvar i u Švicarskoj i u Belgiji. To ih je spasilo podjela, zavade i na tim osnovama destrukciju države i njenih građana.
-Znatno povečati finasiranje nauke, kulture i sporta.
-Značajno smanjiti poreze i doprinose zaposlenih radnika u realnom sektoru do mjere koliko je to moguće.
-Podržati raznim mjerama poljoprivrednu proizvodnju organske hrane i zabraniti uvoz genetski modifikovanog sjemena.
-Zabraniti davanje koncesija za eksploataciju BIH rudnog bogatstva, šuma, rijeka i elektro-energentskih potencijala stranim investitorima.
-Snažno podržati razvoj domaće ekonomije, posebno elektro-energetike, eksploatacije ruda, vode i šumskog bogatstva.
-Smanjiti brojčano administraciju u zakonodavnoj, sudskoj i izvršnoj vlasti na pola i ograničiti im lična primanja u srazmjeri sa ličnim primanjima u realnom sektoru. Rasprodati i zabraniti upotrebu svih službenih auta na svim nivoima zakonodavne, izvršne i sudske vlasti, osim za sami vrh te vlasti na državnom nivou.
-Suprotstaviti se svakoj formi islamofobije i antisemitizma (Cionisti nisu isto što i Jevreji).
-Zabraniti svim bh. medijima da daju prostor negatorima genocida, presudjenim ratnim zločicima, propagatorima veliko-državnih ideologija velike Srbije i Hrvatske, propagatorima daljnje podjele države, secesionistima, raspirivačima mržnje i lobistima takvih ideologija iz zemlje i inostranstva. Tu se radi o neprijateljskoj propagndi usmjerenoj na destrukciji države a ne o slobodi govora. Risto Đogo i Smiljko Šagolj nisu bili slobodni novinari već proagatori fašizma i udruženih zločinaćkih poduhvata i BiH država je trebala i morala onemogućiti njihovo djelovanje. Takvih primjera imamo i danas u bh. medijima. Kroz upravljanje komunikacionim sustemima države onemogučiti primanje signala ili emitovanje programa svim stranim i domaćim medijima za koje bh. sigurnosne agencije utvrde da šire neprijateljsku propgandu opasnu po suverenitet, teritorijalni integritet i sigurnost BIH države.
-Onemogućiti korištenje neustavnih termina u javnom prostoru. Čak i u oktroisanom, genocidom nametnutom Dejtonskom ustavu (originalu na engleskom jeziku) uopšte ne postoje termini poput: “konstitutivni narodi”, “legitimni predstavnik Bošnjaka, Srba ili Hrvata”, “zajednučke institucije”, “vitalni nacionalni interes”, “republičke institucije”, “Ujedinjeni narodi”, “međunarodna zajednica” i td. Umjesto ovih neustavnih termina koji su ništa drugo nego propagndna podvala treba koristiti ustavne termine kao: “konstituentni narodi”, “predstavnik iz reda bošnačkog, srpskog ili hrvatskog naroda”, “državne institucije”, “vitalni etnički interes”, “entiteske institucije”, “Ujedinjene nacije”, “internacionalna zajednica” i td.
Ovako, u zasigurno nadolazećoj distopiji ja sam ponudio vjerovatno utopiju znajući kako funkcionira naša pamet. Ali vrijedi pokušati. U ovom vremenu zla gdje riječi prosto presuše gledajući monstrume i Sotonu na djelu, niko nema pravo da šuti, pogotovu ako znamo da se takva stvarnost vrlo lahko može dogoditi i nama. Možete reći da sam sanjar, ali nisam jedini.
Autor: Esad Jaganjac BSc, UK, 06.11.2023