Trideset i jednu godinu nakon genocida, nakon klanjanja dženaza-namaza, posmrtni ostaci deset žrtava spušteni su u mezare Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari, gdje su pronašli smiraj uz hiljade ranije ukopanih žrtava.
Za porodice žrtava današnji dan predstavlja kraj jedne bolne potrage, ali ne i kraj tuge koja traje više od tri decenije.
Među ukopanim žrtvama je i Senad (Zaim) Jusić, najmlađa ovogodišnja žrtva. Imao je samo 20 godina kada je ubijen u ljeto 1995. godine. Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su tek 2022. godine na lokalitetu Kameničko brdo.
Posljednji smiraj pronašao je i Ramo (Mustafa) Dautović, najstarija ovogodišnja žrtva, koji je imao 56 godina kada je ubijen. Ukopan je uz ranije ukopanog brata Jusu, nakon što su njegovi posmrtni ostaci pronađeni u masovnoj grobnici Kamenica – Čančari.
Deset tabuta žrtava genocida u Srebrenici nakon dženaza namaza preneseno je do iskopanih kabura gdje su pronašli svoj konačni smiraj.
Članovi porodica, prijatelji, brojni građani ukopavali su žrtvu po žrtvu.
Danas su ukopani:
Senad (Zaim) Jusić (rođen 1975. godine, imao 20 godina kada je ubijen) – nestao u julu 1995. na području Bratunca, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2022. godine na lokalitetu Kameničko brdo
Muriz (Ramiz) Baraković (rođen 1973. godine, imao 22 godine kada je ubijen) – nestao na lokalitetu Zeleni Jadar u ljeto 1995., njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2005. godine na lokalitetu Budak.
Hamed (Edhem) Musić (rođen 1973. godine, imao 22 godine kada je ubijen) – ubijen u ljeto 1995. na području Baljkovice, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 1997. godine na lokalitetu Rahunići (Bratunac).
Ramo (Šemso) Alić (rođen 1965. godine, imao 30 godina kada je ubijen) – ubijen u Bratuncu 1995., njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su u masovnoj grobnici Glogova 2001. godine.
Muhidin (Osman) Osmanović (rođen 1963. godine, imao 32 godine kada je ubijen) – nestao u Vlasenici u ljeto 1995., njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su na lokalitetu Most na rijeci 2008. godine.
Huso (Rahman) Ćerimović (rođen 1963. godine, imao 32 godine kada je ubijen) – nestao na području Zvornika u ljeto 1995., njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su u Kamenici 2008. godine.
Nuko (Suljo) Nukić (rođen 1957. godine, imao 38 godina kada je ubijen) – nestao u Vlasenici u ljeto 1995., njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su na lokalitetu Jelovačka česma 2002. godine. Bit će ukopan uz svoja četiri amidžića.
Ahmet (Alija) Gušter (rođen 1954. godine, imao 41 godinu kada je ubijen) – nestao na području Vlasenice, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 1997. godine na lokalitetu Turalići (Vlasenica).
Asim (Omer) Kunić (rođen 1953. godine, imao 42 godine kada je ubijen) – ubijen na području Zvornika, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2006. godine iz masovne grobnice Kamenica – Čančari.
Ramo (Mustafa) Dautović (rođen 1939. godine, imao 56 godina kada je ubijen) – nestao na području Zvornika, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2001. godine iz masovne grobnice Kamenica – Čančari.
Nakon što su mezari zatrpani zemljom, počela je padati i kiša.
Neki od njih ukopani su uz najbliže članove porodice – braću, amidžiće i druge srodnike koji su ranijih godina pronašli smiraj u Potočarima, dok su njihove porodice nakon dugog čekanja konačno dobile mjesto na kojem će ih moći posjećivati i odavati im počast.
Današnjim ukopom brojni članovi porodica zatvorili su jedno od najtežih poglavlja svojih života, ali potraga za žrtvama genocida nije završena. Institut za nestale osobe Bosne i Hercegovine još traga za oko 900 osoba nestalih u genocidu, čiji posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni ili identifikovani.
Potočari su tako danas dobili deset novih nišana, a Bosna i Hercegovina još deset imena vraćenih iz tišine masovnih grobnica u trajno sjećanje.
BHDINFODESK
