Legenda o Titu, iz sve dalje prošlosti, postaje sve veća, u sve daljoj budućnosti!
I ove godine, kao nekoliko godina unazad, sa sve više ljubavi i nostalgičnih sjećanja obilježena je 37. godišnica smrti najvećeg sina jugoslavenskih naroda – Josipa Broza Tita, jednog od najomiljenijih i najvećih svjetskih velikana koji su s umijećem i djelom stvarali i obilježili 20 –to stoljeće. Nisu to bile oficijelne državne svečanosti, jer su osamostaljene države – nasljednice Jugoslavije već dugo zaboravile šta su sve dobroga nasljedile iz matične države, već aktvnosti pojedinaca, grupa i udruženja koje zahvalno i sa ljubavlju baštine vrijednu uspomenu na Titov lik i djelo.
Josip Broz Tito bio je jugoslovenski državnik, političar, komunistički vođa, ratnik, revolucionar (1934-1941), radnik, ilegalac, sindikalac (1920-1928), ustanik, optuženik, robijaš (1928-1933), ratni vođa (1941-1945), a potom 35. godina veliki državnik i doživotni predsjednik nove Jugoslavije, koju i danas zovu Titova Jugoslavija. Uspješno je upravljao državom izraženih nacionalnih, vjerskih i kulturnih različitosti, koje je približio i sbratimio.
Tito je kao austrougarski kaplar učestvovao u Prvom svjetskom ratu, ranjen i zarobljen na Ruskom frontu, a 1917. je učesnik Oktobarske revolucije. U Kraljevinu SHS se vratio 1920, kada postaje član KPJ, a 1937. je biran za Generalnog sekretara KPJ. U Drugom svjetskom ratu Tito je predvodio partizanski pokret (NOP) i iz rata je izišao kao legendarni vođa. Nakon odbacivanja Rezolucije informbiroa i raskola sa Staljinom (1948) uspješno je balansirao između Istoka i Zapada. Tokom i nakon rata, pored borbe protiv okupatora, predvodio je komnunističku revoluciju, kada se pod motom borbe protiv saradnika okupatora obračunavalo sa protivnicima KPJ. U tom vremernu je nastao „Goli otok“, u kojem su stradali brojni neprijatelji sistema.
Najposjećejnija i najtužnija sahrana jednog državnika
Tito je umro 4.maja 1980.godine. Sahranjen u Beogradu, u Kući cvijeća na Dedinju. Na Titovoj sahrani je bilo 209 delegacija iz 127 zemalja, 700.000 ljudi, žena i djece, 4 kralja, 5 prinčeva, 31 državnik, 6 predsjednika parlamenata, 22 premijera, 47 ministara… Na svim stanicama od Ljubljane do Beograda Plavi voz sa tijelom pokojnika dočekivalo je na hiljade uplakanih građana, a na Zagrebačkom glavnom kolodvoru bilo ih je 300.000. Bila je to najtužnija i najposjećenija sahrana jednog državnika koju istorija pamti.
Za Titom je plakala cijela Jugoslavija, plakali mnogi u svijetu. Bila je to kiša suza, koje i sada mnogima kanu kada se sjete njega i života koji smo sa njim imali.
Ma koliko neki pokušavali osporiti historijsku ulogu Tita, sve više ljudi je u zemljama nasljednicama Jugoslavije, ali i širom svijeta, koji odaju priznanje ovom velikanu i posjećuju njegov grob. I ovih dana je na stotine poštovalaca Titova lika i djela posjetilo kuću cvijeća na Dedinju, kako bi obilježili 37 godina od njegove smrti.
Tito – tvorac jugoslovenskog nacionalnog ponosa
Tito je tvorac jugoslovenskog nacionalnog ponosa, i danas prepoznatljivog i cijenjenog širom svijeta. Njegova uloga u širenju mira i ljubavi među narodima i svim ljudima svijeta je ogromna, trajna i nezamjenjiva. Od male marginalne Jugoslavije, potpuno razorene fašističkom mašinerijom Drugog svjetskog rata, Tito je napravio “giganta“ i stvorio rasadnik naprednih ideja i progresa. Titova Jugoslavija zasnivala se i rasla na principima nezavisnosti, bratstvu-jedinstvu naroda i radničkom samoupravljanju, u kojem je radnik bio stvaralac dohotka i učesnik u njegovoj raspodjeli.
Titovo vrijeme bilo je vrijeme velike ljubavi i mira u zemlji i velikom dijelu svijeta. Od Jugoslavije je napravio model uzorne uspješne demokratske države, a od sebe cijenjenu i poštovanu legendarnu ličnost.
U godinama duboke starosti Tito ne uspijeva održati složen i specifičan sistem konsenzusa republika, pokrajina i njihovih zastupnika, što dovodi do jačanja nacionalizama, a nakon njegove smrti i do raspada Jugoslavije.
Titova štafeta
Pune 42 godine 25. Maja – na Dan mladosti i Titov rođendan iz svih dijelova Jugoslavije Titu su slate štafetne pozdravne poruke ljubavi, kasnije od nekih okarakterisane kao sredstvo za izgradnju kulta ličnosti. Prva štafeta je poslana 5.5. 1957. iz Titova rodnog Kumrovca, a posljednju štafetu na stadionu JNA u Beogradu 1979. godine predala je omladinka Sanija Hiseni sa željama svih građana Jugoslavije za njegov 97. rođendan. Posljednja štafeta 1980. nošena je i stavljena na Titov odar u Skupštini SFRJ.
Mit o Titu
Mit oTitu stvaran je građen ne samo u vrijeme postojanja Jugoslavije, već jedno vrijeme i nakon njegove smrti, dok nacionalisti i šovinisti nisu zauzeli sve pozicije vlasti, i počeli ga nazivati diktatorom i zločincem.
Na svim političkim, kulturnim, sportskim manifestacijama klicalo se Titu i iz stotina hiljada grla godinama izvikivale parole: „Druže Tito mi ti se kunemo, da sa tvoga puta ne skrenemo!“, “Što je više kleveta i laži, Tito nam je miliji i draži!“, „Mi smo Titovi, Tito je naš!“, “Smrt fašizmu, sloboda narodu!“ Dugo godina su se pjevale a pjevaju se negdje i danas, brojne pjesme o Titu. Njegova poruka „Čuvajte mi bratstvo i jedinstvo, k’o zjenicu oka svoga“ je i danas neprocjenjive vrijednosti.
Tito je jedan od osnivača, promotor i lider pokreta nesvrstanih,koji je mnoge zemlje sačuvao od blokova i pomogao im odbraniti i sačuvati slobodu i nezavisnost.
U svim zemljama svijeta, koje je Tito posjetio, dočekan je sa velikim uvažavanjem i uz najveće počasti. Prilikom posjete SAD, američki predsjednik Kenedy nazvao ga je “najvećim predsjednikom novog vremena“.
Više nema Tita, nema Jugoslavije, ali je jugonostalgija sve prisutnija i sve veća.
Tito – osnivač i najuticajniji državnik pokreta nesvrstanosti
Tito je bio jedan od osnivača i najuticajnijih državnika pokreta nesvrstanosti, koji se od 1954. godine razvijao kao „aktivna miroljubiva koegzistencija“. Pokret nesvrstanih okupljao je 120 zemalja svijeta. Svrha pokreta bila je borbom protiv imperijalizma, kolonijalizma, neokolonijalizma, rasizma i apartheida zemljama osigurati nacionalnu neovisnost, suverenitet i teritorijalni integritet.
Uloga omladinskih radnih akcija
Jedan od strateških temelja u procesu obnove i izgradnje Jugoslavije bile su omladinske radne akcije, koje su nastale još u toku NOB-e. Prva je bila žanjenje žita ispred neprijateljskih bunkera avgusta 1942. u Saničkoj dolini. Poznatije radne akcije su: izgradnja pruga (Brčko-Banovići 1946, Šamac –Sarajevo 1947, Sarajevo –Doboj- Banja Luka 1951,… a kasnije Beograd-Bar, podizanje fabrika (“Ivo Lola Ribar“ – u Željezniku, Kablova – Svetozarevu, Valjonice – u Sevojnu, Željezare u Nikšiću…, izgradnja hidrocentrala (Jablanica 1947-1954, Mavrovo, Vlasina, Vinodol…), izgradnja autoputa “Bratstvo-Jedinstvo“,… Jadranske magistrale…), podizanje Novog Beograda, Nove Gorice, obnova Skoplja, studentskih gradova u Zagrebu, Beogradu …
Upravo ovih dana u Jablanici se obilježava 74-ta godišnjica od Bitke (za ranjenike) na Neretvi, a u Brčkom godišnica izgradnje pruge Brčko- Banovići.
Titova nezamjenjiva historijska djela
Od Titova djela nije previše ostalo, jer su nacionalisti i šovinisti uspjeli rasturuti njegova velika historijska djela. Zauvjek će ostati njegova nezamjenjiva uloga u tri historijska projekta- u stvaranju nove Jugoslavije, izgradnji jugoslovenskog modela samoupravnog socijalizma i stvaranju pokreta nesvrstanih.
Titova životna saputnica Jovanka Broz
Titova vjerna životna saputnica, u najznačajnijim etapama njegova života, bila je Jovanka Broz, koja je umrla 20.10.2013. godine. Sa Titom je provela u braku 28 godina, a posljednje godine je provela u izolaciji pod nadzorom vlasti, osumnjačena da sarađuje sa stranim obavještajnim službama i želi da preuzme vlast. I danas se širi mit o Jovankinim memoarima, u kojima se pominje pet velikih tajni, aktuelnih i u ovom vremenu. Prije braka sa Jovankom, Tito je bio u bračnim odnosima sa još četiri žene, a sa jednom od njih Hertom Haas stekao je sinove Aleksandra i Mišu.
Uloga BiH u Titovom dobu
U BiH se ne smije zaboraviti da je Bosna i Hercegovina u vrijeme Titove Jugoslavije bila vezivno tkivo države i kolijevka bratstva- jedinstva, koji više od pola vijeka nisu bili samo fraza, već životni stil sa bezbroj vrijednih argumentovanih činjenica. Narodi BiH živjeli su u slozi i ljubavi , ne jedni pored drugih već jedni s drugima. BiH je bila pokretačka osnova ideala o stvaranju jugoslovenske nacije, mrestilište i kolijevka mješovitih brakova, koji su činili značajan procenat u strukturi bračne populacije, i u kojima su rođene brojne generacije sretnih mladih ljudi. Sve ovo je bio vrijedan kapital stvoren ne samo idealima već voljom i ljubavlju najvećeg broja građana Jugoslavije. A uloga BiH i njenih građana u svemu ovome je ogromna i nezamjenjiva. Nažalost, nakon Titove smrti nacionalisti su se širili kao gljive i za svege nekoliko godina uspjeli razoriti skoro sve dobro i napredno što je stvorilo 35 generacija Titove Jugoslavije.
Mnogo dobrog je razoreno, ali nesumljivo da neke od ovih vrijednosti i danas žive u ostacima Jugoslavije, u državama nasljednicama, u generacijama koje su se rodile, pa i onima koje se danas rađaju. To uvjerljivo pokazuje posjećivanje Titova mauzolea i sjećanje na Titovo djelo, naročito u vrijeme obilježavanja godišnjica njegove smrti. U svemnu tome je razočaravajuće to što Tita i njegovo djelo više cijene u drugim zemljama svijeta nego u nekim državama nasljednicama Jugoslavije.
Strah od reafirmacije Titovih principa
U Titovo doba svi narodi Jugoslavije mogli su ponosno podignutom glavom kročiti i sigurno koračati svugdje u svijetu. Njegovim odlaskom narušen je jugoslovenski sistem radničkog samoupravljanja, radnici su izgubili stečena prava, srušeno teško stečeno i brižno čuvano bratstvo-jedinstvo jugoslovenskih naroda i pogaženo dostojanstvo malih naroda.
Sjećanje na Tita i njegovo djelo opasno je za sve nacioalističke vladajuće strukture u državama nasljednicama Jugoslavije, koje sistem vlasti zasnivaju i grade na nacionalizmu, klerofašizmu i fašizmu poraženih ideologija, na stranom vojnom i državnom prisustvu i podaništvu i pljačkaškoj privatizaciji ekonomskih vrijednosti i prirodnih resursa.
Cilj napada na Tita, rušenjem njegovih principa i obezvređivanjem njegovog životnog djela, je iz straha od reafirmisanja njegovih principa, što bi nacionaliste, fašiste, klerofašiste, mafijaše, lopove, tajkune i vlasnike nezakonito stečenog kapitala dovelo na optuženičku klupu, u sudove i zatvore, zbog počinjenih zločina, pljački i izdajničkog podaništva.
Postojeća antinarodna vlast može opstati i održati se samo na matrici “zavadi pa vladaj“ i samo dotle dok je radnička klasa podijeljena i dok su narodi zavađeni i zatvoreni u nacionalne torove.
Sjećanje na Tita i njegovo djelo vraća vjeru u svjetliju budućnost, od teške i sve nepodnošljivije sadašnjosti.
I poslije Tita – Tito!
Burlington, Mja 5. 2017
Zijad Bećirević
