Kultura

Sarajevske javne česme dekorativni simboli grada

banner

Javne česme sa pitkom vodom su već nekoliko stoljeća nesvakidašnji i pomalo dekorativni simboli grada Sarajeva. Ove „žile kucavice“služile su prvenstveno domaćem stanovništvu, ali i putniku namjerniku da zastane napije se svježe, hladne vode i nastavi svoj put. Kako je Sarajevo smješteno u kotlini, mnogobrojna naselja su raštrkana po brdovitim i visokim područjima i bez pitke vode, te su im česme služile da u svako doba imaju svježu vodu u svom domu. O mnogim sarajevskim javnim česmama, postoje razne priče i legende. Neke česme su bile motivi raznih suvenira, dok su neke našle svoje mjesto na slikarskim platnima i  umjetničkim djelima. One svjedoče o ovdašnjoj tradiciji i u neku ruku predstavljaju značajan spomenik u kulturnoj baštini Bosne i Hercegovine.Prema povijesnim zapisima iz Arhiva grada Sarajeva, potkraj 19. stoljeća, postojale su 152 javne česme u samom gradu. Od ovoga broja ostalo ih je svega 30-tak, 90ih godina prošloga stoljeća.  Sve svjesniji da česme polako nestaju i propadaju, Gradske vlasti su 1995. godine odlučile da naprave tzv. Program obnove starih česmi, ukupno njih 41, koje je trebalo rekonstruirati i restaurirati. Prema ovom programu do danas, obnovljene su mnoge zapuštene i propale česme, kojima je na taj način vraćena stara svrha postojanja.

Najpoznatija sarajevska česma je zasigurno Sebilj na Baščaršiji, koja je obnovljena 2006. godine. Iz ovoga dijela grada potiče i čuvena izreka „Ko se jednom napije vode sa Baščaršije, stalno se vraća u Sarajevo.“

Tokom 2006 godine zahvaljujući gradskim vlastima obnovljene su i česme: Bistrička, u Provarama, Česma na Brdu i Česma Kesa.

Restauriranje javne česme na Tereziji u starogradskoj mjesnoj zajednici Toka-Džeka, završeno je potkraj 2015 godine. Ova česma je od velikog značaja za ovaj dio grada, jer vodom snabdijeva brdovita naselja Bistrik, Hrid, Jarčedole, Mahmutovac, Širokaču, Bostariće, Komatin, Soukbunar i šire. Nema Sarajlije koji nije čuo za česmu na Tereziji. Neobična je po tome što se radi o prirodnom izvorištu pitke vode, a na ulazu ka česmi izgrađene su stepenice i kameno korito. Još jedna neobičnost vezana je za česmu Terezije, a radi se o tome da je ova česma restaurirana osobnom donacijom mještanke Sarajeva u znak sjećanja na njezinu majku. Mnoge česme u gradu su, također, restaurirane osobnim donacijama mještana Sarajeva: Česma u Ulomljenici, na Bjelavama, Abdesthana, Feredžuša, Jedileri, Balibegovica, Vrbanjuša, u Požeginoj ulici i Bijela česma.

Bilo kako bilo, česme su bile i ostale nesvakidašnji i neprikosnoveni simboli grada. Iskreno se nadamo da će tako i ostati.

Related posts

BHFF PREDSTAVLJA UMJETNIKA-U-REZIDENCIJI ZA 2018. GODINU: ELDINA HERIĆA

PARADOKS O PAPKU – VOZDRA I BITE

Najveći kulturni kapital Bosne i Hercegovine su stari srednjovjekovni gradovi i fortifikacijska utvrđenja

Leave a Comment