Hrvatska se s prijedlogom Deklaracije direktno miješa u unutrašnje stanje svog susjeda, BiH!
Hrvatska se i do sada miješala, ustvari nikad nije ni prestajala, od početka svih ovih zavrzlama koje se nastale povodom raspada ex Jugoslavije.
Ona se u svemu tome poziva na pravo koje im je dato Opštim okvirnim sporazumom za mir u BiH, tkz Dejtonskim mirovnim sporazumom. Hrvatska jeste potpisnik tog sporazuma, ali kao učesnik u svim tim dešavanjima, a ne kao garant ili žirant tog sporazuma.
To je potvrđeno i najvećom presudom u Hagu protiv Udruženog zločinačkog poduhvata.
Ova njena Deklaracija je proizašla povodom biranja člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, Željka Komšića, koji po njima nije dovoljno Hrvat.
Željko Komšić izabran je za člana Predsjedništva BiH po istim pravilima, istom principu kao i Dragan Čović prošli put i tu nema ništa sporno.
Izbor Željka Komšića je i direktan odgovor nacionalistima koji na svaki način žele da izjednače antifašiste i fašiste.
Željko Komšić je branio državu BiH od agresora, i to je jedan od razloga njegovog izbora.
Ustvari ovaj dokument treba posmatrati kao dokument HDZ-a sa obje strane granice, a koji sačinjava i oba Hrvatska sabora, kao ovog u domicilnoj R.Hrvatskoj kao i onog preko granice, u BiH.
Ustvari ovim se potvrđuje da su Hrvati u Bosni i Hercegovini taoci jedne stranke i jedne politike.
I poslije svih odluka koje su donesene u EU, i poslije svih reakcija koje su došle poslije diplomatske invazije R.Hrvatske na BiH, i na Bošnjake, i kad su te primjedbe povodom izbora odbačeni, naposljetku dolazi Deklaracija.
Postavlja se pitanje zašto se ide glavom kroz zid, zašto se ne ispoštuju izborni rezultati, naprotiv nego se opstruiraju?
Postoji samo jedan odgovor, a to je da su se ugledali na srpsku stranu koji na svaki način opstruiraju bilo šta što dolazi iz državnih institucija i koji na svaki način žele da dokažu da BiH, po njihovim kriterijima, ne može da opstane.
Vjerovatno je ovo i zajednički projekat, jer lakše je udvoje, jer izborom Čovića postojala bi dva trojanska konja u Predsjedništvu BiH.
BH HRVATSKI NAROD JE DIO UKUPNE HRVATSKE NACIJE?!
Deklaracija se povodi time da je bh hrvatski korpus, narod, dio ukupne hrvatske nacije bez obzira gdje se on nalazi.
Međutim treba istaći da taj korpus živi i bitiše u sastavu susjedne suverene, nezavisne, međunarodno priznate države BiH i da uživa sva prava koja su im data Ustavom BiH, a na koji se i oni pozivaju.
Naprotiv i ako su najmalobrojni narod u BiH, a tome su dobrim dijelom i oni doprinjeli, zauzimaju najveće i najvažnije funkcije u Federaciji BiH, a i u državi BiH.
POZIV NA USTAV BiH
Pozivaju se na Ustav BiH, koji je dat aneksom IV tog mirovnog sporazuma.
U preambuli Ustava BiH se navodi:
,,Podsjećajući se na Osnovna načela usaglašena u Ženevi 8. 9. 1995. godine i u Njujorku 26. 9. 1995. godine, Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi (u zajednici s ostalima), i građani Bosne i Hercegovine utvrđuju Ustav Bosne i Hercegovine, a ne nikako samo da BiH sačinjavaju tri konstitutivna naroda.
Oni, hrvatski narod u BiH ni u kojem smislu nije ignoriran kao konstitutivni narod, naprotiv nego oni svojim postupcima, ponašenjem i izjavama ignorišu ustavne kategorije tkz ostalih i građana BiH.
NEPRIMJEREN IZBOR ČLANA PREDSJEDNIŠTVA BiH IZ REDA HRVATSKOG NARODA
Ističe se kako je po treći put hrvatskog člana Predsjedništva BiH izabran glasovima bošnjačkog naroda i tako se direktno diskrimisali Hrvate kao ustavnu kategoriju kao suvereni narod, što je po njima duh Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Traži se izmjena, i Ustava BiH i Izbornoga zakona kako bi se harmonizovali odnosi triju konstitutivnih naroda, a pre svega da se i rezultati tek završenih Opštih izbora usklade s odlukom Usavnog suda BiH po prijedlogu Ljubića pri formiranju vlasti u Federaciji BiH, a pri tome se ignorišu savjeti i preporuke Venecijanske komisije.
U međuvremenu se ignoriše i ne sprovodi odluka Evropskog suda za ljudska prava u slučajevima Sejdić-Finci i ostali povodom prava tkz ostalih kao ustavne kategorije da mogu birati i biti birani za bilo koju funkciju i poziciju.
Te odluke su pravosnažne i trebale su biti davno uvrštene u Izborni zakon BiH, ali to nije učinjeno zbog ovakvih snaga kao što je HDZ BiH, jer im to ne odgovora.
U ovom trenutku potrebno je najprije formirati političku vlast prema rezultatima izbora kako bi država mogla funkcionisati, ali ne na ovaj način kako predlaže HDZ, i snage koje rade na razvaljivanju države.
Njihov prijedlog ide u tom pravcu da se formira prvo Vijeće ministara, a dok bi se formiranje Doma naroda u Federaciji ostavilo za kasnije i moglo bi da traje do narednih izbora, slično sistemu kao u Mostaru.
IZJEDNAČAVANJE KRIVNJE
Hrvatski sabor očekuje rasvjetljavanje svih dosad nerazriješenih slučajeva ubojstava Hrvata u BiH, od povratnika do najviših dužnosnika, te učinkovito procesuiranje ratnih zločina uz potpuno jednak tretman pripadnika svih naroda.
Niko ne osporava da je zločin neopravdiv od bilo koga, i svako koga je počinio treba da i odgovara, ali da se broj osuđenih lica izjednačava po bilo kom drugom osnovu ne stoji, i to se ne smije tolerisati, a ni u kom slučaju primjenjivati.
Zna se ko je bio agresor na BiH, a što je potvrđeno i sa najvišeg suda, suda u Hagu, posebno nakon donošenja presude UZP.
Pozivati da se istražuje zločin druge strane, a istovremeno ne priznavati svoju osudu i presudu je nezamislivo.
Naprotiv takve i te snage, slave i odaju sva poštivanja ličnostima koji su obuhvaćeni tom presudom što je van svih ljudskih normativa.
Dočekivanjima zločinaca poslije odležane zatvorske kazne povodom učinjenih zločina, a na osnovu presuda donesenih od strane Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju (MKTJ) ili Haškog tribunala, dovoljno govori sama za sebe.
Postavlja se pitanje koliko ima ličnosti kojima je suđeno i osuđeno za počinjene zločine u BiH pa je prebjeglo u R.Hrvatsku, tako političara, pa i običnih kriminalaca?
HRVATSKI POGLED NA SITUACIJU U BiH
Deklaraciju sadrži više od dvadeset stranica teksta i detaljno opisuje hrvatski pogled na prilike u BiH.
Prema kojem su Bošnjaci forsirali unitarističku politiku,
Srbi secesionističku, a Hrvati predlagali federalizaciju, koja je optimalno rješenje prema Deklaraciji.
Ovi navodi su djelomično tačni kad su u pitanju Srbi i Hrvati.
Hrvati žele pod svaku cijenu da stvore treći entitet, pa to je i glavni povod svih ovih turbulencija.
I ne samo to, i bh Hrvati, odnosno HDZ i HNS vode i secionističku politiku, a od nje nisu nikad odustajali.
Oni nikad nisu odustali od HB i d HR HB, oni i dalje slave, i obilježavaju datum njenog osnivanja i postojanja, bez obzira na sve zločine koji su počinjeni u takvoj tvorevini.
Bošnjaci kao najmnogobrojniji ne žele unitarističku BiH, oni najvećim dijelom žele građansku državu, i prema tome žele promjenu, i Ustava BiH i Izbornog zakona BiH, a takav je stav i EU.
Niko ne osporava da je neophodno izvršiti bitne promjene, ali ne kozmetičke koje odgovaraju modalitetu nacionalnih snaga i partija koje vode nacionalnu politiku.
Nacionalna opcija se pokazala kao nefunkcionalna, i ona je glavni krivac što je država BiH ovakva kakva je.
Faruk Tičić
BHDINFODESK
