BiH dijaspora

Banjalučanin voditelj razvoja u jednom od najvažnijih sektora globalnog giganta Siemensa

Advan Begović rođen je u Banjoj Luci prije 33 godine, ali profesionalni uspjeh napravio je u Njemačkoj. Nakon što je doktorirao na prestižnom univerzitetu trenutno je voditelj razvoja u jednom od najvažnijih sektora globalnog giganta Siemensa.
Najbolje pitanje za početak je ono ko je zapravo Advan Begović i kako je izgledao njegov put od rodne Banje Luke do sadašnje prestižne pozicije u Siemensu.

“Moj put je za zapadnoevropska društva bio vjerovatno filmski, a za naše društvo nažalost jedna surova realnost iz sredine 90-ih. Kao osmogodišnji klinac sam krenuo s roditeljima iz rodne Banje Luke u Njemačku da spasimo živote, gdje smo stigli 1995. godine. Živjeli smo po različitim izbjegličkim kampovima da bismo se konačno stacionirali u Dizeldorfu. Već rano je njemačko društvo prepoznalo talenat u meni, jer im je nepojmljivo bilo da izbjeglica bez dobrog poznavanja jezika niže najbolje ocjene u razredu. To mi je omogućilo upis u gimnaziju i njen završetak s visokim ocjenama”, prisjeća se.

U skladu s ocjenama i interesima sam dobio preporuku da upišem mašinski fakultet na elitnom univerzitetu Rheinisch Westfälische Technische Hochschule (RWTH) Aachen, nastavlja Advan, koji sam također završio u roku odličnim ocjenama.

“Moram naglasiti da sam u tom periodu bio okružen zaista fantastičnim i nevjerovatno nadarenim studentima od kojih sam svakodnevno učio nešto novo. To je za mene bio jedan potpuno novi svijet u kojem je bilo veoma malo ‘klasičnih’ studentskih provoda, a veoma puno učenja i nastave. Najviše sam ponosan na to da sam i mimo fakultetskih obaveza stvarao konstantno radne navike kroz prakse u različitim oblastima proizvodne industrije i tako prilično rano znao u kojem smjeru da razvijam svoju karijeru. Već s 23 godine sam imao iskustva radeći s vodećim njemačkim kompanijama kao što su Daimler, VW ili Siemens”, navodi on.

Pri završetku fakulteta Advan je odlučio raditi kao “business consultant” u oblasti proizvodnog menadžmenta. U tom periodu je radio širom svijeta optimizirajući proizvodne procese i razvijajući proizvodne strategije. Paralelno je doktorirao na pomenutom RWTH Aachen univerzitetu u oblasti digitalnih tehnologija u proizvodnji.

“Široko poznavanje poslovnog djelovanja u industrijskom okruženju mi je 2017. godine otvorilo vrata Siemensa u oblasti Mobilityija, kada sam dobio ponudu da postanem savjetnik generalnog direktora. Danas sa 33 godine vodim odjeljenje za strategiju i poslovni razvoj i odgovorni smo za projekte i tržište od nekoliko milijardi eura godišnje”, kaže on.

Karijera u Siemensu

Rad u Siemensu i generalno svakoj uspješnoj kompaniji je svojevrsno učenje i dokazivanje iz dana u dan, kaže on. Učenje i dokazivanje jer naša industrija kao mnoge druge napreduje nevjerovatnom brzinom.

“Digitalizacija i potreba za održivom mobilnosti ljudi i robe dovodi do konstantnih inovacija i promjena. Mi kao velika i odgovorna kompanija se trudimo da zadržimo potrebnu agilnost i da u inovativnom smislu budemo korak ispred ostalih. Za mene kao mladog menadžera u takvom okruženju je bitno da zadržim recepte uspjeha iz prošlosti i prepoznam na vrijeme prepreke i potrebne korekcije strategije. Veoma je bitno da se ne ustručavate preispitati postojeće stanje iz dana u dan i da pristupite promjenama odlučno, ali s velikim poštivanjem kolega i njihovih potreba. Mi smo kompanija koja zapošljava ljude iz svih krajeva svijeta, tako da je odgovarajuća komunikacija prema različitim kulturama ključ za uspješne promjene. U korporativnom smislu obraćamo veliku pažnju na otvoren način komunikacije i konstantni ‘feedback’ neovisno o hijerarhijskoj pripadnosti kolega. Moram reći da iz dana u dan naučim nešto novo i da je to svojevrsna motivacija za poslom i daljnjim napredovanjem”, izjavio je on.

Svjetski globalni trendovi zahtijevaju ekološki održivu i u isto vrijeme sigurnu i ekonomski isplativu mobilnost ljudi i robe, kaže on. Iako je korona-kriza izazvala pometnju u našoj industriji kao i u mnogim drugima, smatramo da su ti trendovi nezaustavljivi i da će ovaj period ostati samo jedan trenutni izazov.

“U smislu održivosti, sigurnosti i efikasnosti transporta ljudi i robe šinskom prijevozu nema alternative. Individualna mobilnost do svojih granica, jer je ljudima u modernim metropolama i državama nepojmljivo da stoje u višesatnim zastojima i pri tome zagađuju zrak koji udišu njihova djeca ili unučad. Vidljivo je u našoj industriji da su se neka ulaganja vremenski malo prolongirala, ali ni u jednom slučaju nisu otkazana zbog trenutne situacije. Smatramo da će kroz daljnju digitalizaciju šinskih vozila i prateće infrastrukture voz postati ozbiljna konkurencija avionima i u dogledno vrijeme na određene distance postati standard pri odabiru putovanja. Zapadnoevropske zemlje kao i Kina već postavljaju te standarde kroz gustu mrežu brzih vozova s brzinama većim od 300 km/h. Od vrata do vrata putovanje tako ne traje duže, a istovremeno nudi veliki komfor i ekološku prihvatljivost. Također, ulaganjima u šinsku infrastrukturu zapošljava se široka grana industrije i stvaraju pretpostavke za daljnji ekonomski napredak gradova i država. Sve u svemu, gledamo veoma pozitivno na budućnost naše industrije”, kazao je.

Zanimalo nas je kako, kad se vrati u domovinu ili zemlje naše regije, na njega djeluju prastari tramvaji, veliki gradovi bez metroa, loše komunikacije te gdje je ovaj region stao i šta bi trebalo pokrenuti da se taj sektor počne približavati savremenom svijetu.

Ogromni potencijali

“Bosnu i Hercegovinu smatram iz više razloga zemljom s ogromnim potencijalom za šinsku infrastrukturu, jer posjedujemo kulturu i znanje u tom načinu prijevoza, kao i određenu postojeću infrastrukturu, što su bitne pretpostavke za daljnji napredak. Žalosno je da je tako obećavajuća grana zapostavljena posljednjih godina, kako u međugradskom, tako i u gradskom saobraćaju. Samo modernizacijom postojeće mreže bi se stvorio visestruki multiplikator za ekonomski napredak, strana ulaganja, manje saobraćajnih gužvi, više čistog zraka, a u konačnici i manje saobraćajnih nesreća kojima svjedočimo nažalost svakodnevno. Smatram da za takav jedan iskorak nije potrebno puno, naravno ukoliko postoji želja i istinsko opredjeljenje za napretkom. U zemljama regiona već svjedočimo takvim ulaganjima i njihova praksa nama treba biti primjer. Strateškim ulaganjima postaju dio evropskih koridora i omogućavaju brzi protok robe i ljudi, što u konačnici državu čini dijelom nečeg većeg. Također Sarajevo kao regionalna metropola zaslužuje modernu mrežu tramvaja i regionalnih vozova koja bi Kanton Sarajevo posebno zimi učinila boljim mjestom za život”, smatra on.

Izgleda da se Njemačka industrija sasvim dobro nosi s korona-krizom, statistike kažu da je oporavak zadovoljavajući. Zanimalo nas je u čemu je tajna, u tehnološkoj razvijenosti, s tim povezanoj mobilnosti i prilagodljivosti ili državnoj podršci.

“Za njemačku ekonomiju se može već tradicionalno reći da iz svake krize izađe jača i konkurentnija. Smatram da je tajna industrijska opredijeljenost za razliku od mnogih drugih država koje su orijentisane ka deindustrializaciji i posvećenosti uslugama. Njemačka stvara realnu vrijednost kroz visok stepen produktivnosti, ne samo da je sistematski opredijeljena ka industriji, nego i održivim tehnologijama i tehnologijama budućnosti. Tako npr. njihove firme odlučno eliminišu proizvodne procese koje ne smatraju dugoročno održivim. Kičma njemačke industrije su mnogobrojne srednje i male firme koje su po pravilu vodeće u svojim nišama djelovanja. Uz to sve postoji jedna velika kohezija između nauke i njihovih istraživačkih radova s jedne i industrije s druge strane. Jedni druge nadopunjuju i savršeno sarađuju uključujući i dobavljače kroz cijeli lanac do finalnog proizvoda. Ostaje da vidimo koliko će globalna ekonomska situacija utjecati na potražnju za njemačkim proizvodima i koliko će protekcionističko djelovanje određenih država dovesti do narušavanja globalnih lanaca snabdijevanja. To zasigurno predstavlja veliku opasnost po ekonomiju Njemačke”, izjavio je.

Kako stvarati šampione

Zanimljiv je uvijek pogled na bh. industriju te kako Begović savetuje šta uraditi da ova zemlja ne bude samo posmatrana kao bazen jeftine radne snage.

“Kroz različite aktivnosti sam dosta upoznat o potencijalima, ali isto tako i nedostacima bh. industrije. Dakle, u pravu ste da naša industrija prvenstveno služi kao ‘produžena radna klupa’ za određene komponente ili poluproizvode zapadnih firmi. Nalazimo se većinom u situaciji da obavljamo poslove koji u razvijenim zemljama nisu isplativi ili za koje nedostaju kapaciteti. Opasnost takvog djelovanja je gubljenje posla čim se pojavi jeftiniji dobavljač. Uz to sve firme su natjerane da posluju na rubu isplativosti što se odražava na plate i zadovoljstvo radnika”, navodi on.

Mislim da naše kompanije moraju intenzivno raditi na razvijanju sopstvenih proizvoda i brendova kroz zajedničko ulaganje u razvoj, dodaje. Saradnja između firmi se mora intenzivirati kroz zajedničko ulaganje u razvoj i nove tehnologije.

“Moramo zajedno raditi na stvaranju svjetskih šampiona iz Bosne i Hercegovine, jer su naše firme često pojedinačno male i finansijski nedovoljno jake da iznesu takva ulaganja. To se također može riješiti preko stvaranja tematskih klastera sačinjenih od firmi iz slične oblasti i uključenja visokoškolskih ustanova koje mogu djelovati kao inkubator. Ključ je zadržati najbolju radnu snagu u državi, fatalno je da najbolji apsolventi napuštaju državu i ne rade u domaćim kompanijama. Firme moraju pravovremeno pružati atraktivnu priliku mladim studentima kako bi isti dobivali mogućnost prakse i dodatno se vezali. Lično sam se uvjerio da Bosna i Hercegovina posjeduje puno domaćeg talenta, dosta kvalitetno visoko obrazovanje i samim tim kroz svoj geografski položaj izvanredne preduslove za ozbiljan industrijski zamah. Prema mom mišljenju je i mnogobrojna dijaspora neiskorišten resurs koji može donijeti prevagu u napretku naše industrije. Posjedujemo stručnjake i ljude u biznisu sa zapaženim karijerama, koji su se voljni uključiti. Svjesno ne spominjem ulogu države u ovom kontekstu, jer smatram da i u ovim okolnostima menadžeri svojim djelovanjem mogu efikasnije stvoriti svjetskog šampiona iz Bosne i Hercegovine”, zaključio je na kraju razgovora za Klix.ba Advan Begović.

R.D.

Related posts

Krajem godine u Cazinu Svjetsko prvenstvo cazinske dijaspore u futsalu

BHD Info Desk Administrator

Švedska /Savezna smotra kulture i školstva: Propozicije takmičenja

New York: Dan nezavisnosti BiH uz uz Nj.E. Sven Alkalaja

BHD Info Desk Administrator

Leave a Comment