BiH dijaspora

Bijeli golub ponovo (ne)leti 206/ 97: POMIRENJE KOD MOSTA

Piše: Sead Hambiralović

Dobra vijest, a ko pozna zvorničke (ne)prilike odmah biti jasno o čemu se radi- poodavna ljuta polemika sa Mirzetom Mustafićem. Odmah sam prihvatio prijedlog Amira Kačapora da bude „posrednik“ i predložio susret kod mosta. I ne bude ni „aaaa“ o prošlom, već ako se može išta napraviti DaBudeBolje. Klasika poslijeratnih frustracija, a ništa spram najljućih koje svakodnevno čitamo i gledamo. Nekima (i) to u „opisu posla“ za dobre plate, nasuprot naaas dvojice što smo se u tri nastavka prepucavali „zadžabe“. A nije trebalo- naredali dijaspornih godina, slične emocije vezano za zavičaj- onomad očevi bili visokopozicionirani, majke Tuzlanke i višedecenijsko prijateljstvo naših familija…

DOBRO JE KRENULO: Kako sam planirao, bolje „naveo“- u dva minuta našli zajednički jezik i predložio šta bi moglo odmah ako mogne: 1) da se privede inicijativa oko posthumnog priznanja Nadi Ostojić koja je ubijena samo zato što je stala na stranu svojih komšija. Od mene dosta, animirao- trocifren broj Zvorničana koji podržavaju, ali uzalud kontaktirao Udruženje povratnika da kao „pravno lice“ predaju (?!!).

Mirzet veli da i ne mora „pravno lice“- dovoljan je spisak i par rečenica; 2) „Pozicionirao“ ga da bude producent TV serijala ČOVJEK KOJI TRAŽI SVJETLO, sa renomiranim gostima. Nije za to jer uskoro putuje u Ameriku, vraća u junu- pomoće koliko mogne oko informisanja i organizacije. Još sam u dilemi oko premijere i reprize (Tuzla – Zvornik); 3) Planuo na pomen Kazanbašče (sa „pravne“ strane) i ne želi da se petlja. Ok, razumijem- jer nikako da od Medžlisa stigne poziv za sastanak. Sa Amirom svratio da se kao gradjanin uvjeri u kakvom je stanju spomenik, posebno „Drvo sječanja“ koje je oskrnavljeno (nerazumno do pola potkresano!) od „svojih“.

Za struku- ozračje lica Amira Kačapora kada stigne na Drinu / U tuzlanskom stanu sa suprugom Senijom dok se grije voda za kahvu. „Bijeli cvijet iznad puta“ uručen u prave ruke / Foto: Sead Hambiralović

A mome iznenadjenju nema kraja ko se „zauzeo“ da se spor izgladi. Jedan iz „raje“, niko od onih koji su pehlivanili i umišljali veličine u graničnom gradu. Pa nevjerovatna dijasporna priča ovog poznatog i visprenog krojača. Koji je tek u Austriji shatio da je vrhunski majstor- pa Njemačka, pa Holandija, pa Amerika- pa povratak u Bosnu gdje otvara firmu sa pedesetak zaposlenih- (i) za „Benetton“ delao!

„SVOJI“ PORED DRINE: Sada je penzioner u Tuzli. Brine o supruzi Seniji koja ima zdravstvenih poteškoća. Ne može bez Zvornika. Često ode naobdan, na par sati samo da se nadiše drinskog zraka. Nije mu pravo kakva je situacija oko (ne)povratka. Rezonuje da je (pre)ostalo još podosta kojima pretiče srca za zavičajem- nadopunjujem, ako se može ponešto organizovati i radi onih koji nisu imali izbora i ostali.

A obratiti pažnju kako su na fotosima pored Drine ozarena naša lica, posebno Amira Kačapora- svoji. I nikad veće radosti kada nekom poklanjam „Bijeli cvijet iznad puta“. Zanima šta će reči kada pročita. Posebno za strašne scene u Zamlazu za vrijeme oslobodjenja/okupacije našeg grada. Ispričali Hanifa Hadziavdić i Asim Musić. Nema ih više, ostao Amir koji je „svojim očima“ vidio skoro sve mrtve komšije.

Ustati i pokloniti sjenama Nade Ostojic. Ima naaas koji smatramo da se podugo čeka na posthumno priznanje i – n a d a za dalje. Pa na prvom fotosu m o s t- koje koicidencije i simbolike! Valjda je došlo vrijeme da se sa onima koji su podalje od politike i vlasti pokuša drugačije i bolje.


Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje. Prenose Fb- grupa BIH DIJASPORA INFODESK, portal BHDINFODESK i šalje na preko 80 mail adresa.

Related posts

Napišite svoju priču kako ste kao djete preživjeli genocid u Srebrenici

Hiljade putnika napušta svoje porodice i vraća se na radna mjesta u zemlje EU

LAS VEGAS: POČEO BALKAN SOCCER CAMP

Leave a Comment