Moj stav Pogledi

Dijaspore u godini pred nama

Godina iza nas ostat će sasvim sigurno upamćena po virusu COVID-19 koji je, uvjetno rečeno, “natjerao” čovječanstvo na drugačiji način življenja [U1] od do tada ustaljenog.

Poslovna svakodnevnica je pretrpjela svojevrsnu reformu, što se u pojedinim zanimanjima pokazalo itekako korisnim i praktičnim jer je online metoda rada pomogla da se čak i značajni projekti realiziraju “od kuće”.

Proteklo ljeto u našoj zemlji je bilo drugačije i zbog toga što nije bilo naše dijaspore koja godinama unatrag godišnje odmore koristi za masovne dolaske u jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu. Napisano je desetine članaka i osvrta o tome koliko te posjete znače za nas i ekonomiju naše zemlje koja na godišnjem nivou ubire preko dvije milijarde maraka od raznih doznaka, investicija, donacija i ulaganja od dijaspore.

Uprkos pandemiji i izuzetno neizvjesnoj poslovnoj godini, Bošnjaci su širom dijaspore organizirali različite aktivnosti koje su usmjerene prema domovini. Iako većina njih ove godine nije imala priliku posjetiti svoju porodicu i tako dodatno ojačati bh. ekonomiju, bili su izuzetno aktivni u pogledu različitih humanitarnih akcija koje su uz pomoć islamskih zajednica Bošnjaka realizirane i usmjerene prema našoj zemlji i Sandžaku.

Također, ova godina će biti upamćena i po tome što je u našoj državi, ali i u regionu, bila izborna. Podaci Centralne izborne komisije da je za lokalne izbore u BiH pristiglo čak preko 100.000 prijava iz dijaspore, dovoljno govore koliko su naši sunarodnjaci izvan domovine zainteresirani za sve procese koji se ovdje dešavaju.

Islamska zajednica kao centar okupljanja Bošnjaka izvan domovine je sasvim sigurno imala presudnu ulogu u motiviranju dijaspore za sve pozitivne i korisne aktivnosti  koje su naši Bošnjaci, razasuti širom svijeta, proveli u cilju jačanja svoje domovine.

Uzmemo li u obzir da su i naši mnogobojni iseljenici uslijed cjelokupne situacije izazvane virusom korona pretrpjeli određene finansijske turbulencije, doći ćemo do zaključka da – i u teškim okolnostima kakve su bile tokom 2020. godine – dijaspora stoji domovini na raspolaganju.

Znajući da u svakom odnosu treba dvoje, nameće se pitanje kako domovina i njeni politički predstavnici mogu zahvaliti sunarodnjacima koji kontinuirano brinu o njima?

Odgovor se nalazi u potenciranju međusobne saradnje i kontinuiranom ulaganju svih raspoloživih resursa u smjeru poboljšanja odnosa na relaciji dijaspora – domovina. Analiziramo li pristup Srbije i Hrvatske prema njihovim dijasporama, vidimo da je odnos prema iseljeništvu riješen institucionalno, dok u našoj zemlji nemamo nikakvu instituciju koja se na državnom nivou bavi dijasporom.

Na lokalnom nivou samo je Bosanska krajina pozitivan primjer, jer u većini gradova imaju Uredi za dijasporu koji služe kao korisnički i informativni servis za stanovnike izvan zemlje. Kada je riječ o glavnom gradu, bitno je istaći da Kanton Sarajevo (KS) koji ima izuzetno veliki broj iseljenika, nema niti jedan zvanični ured koji se institucionalno bavi dijasporom!

Stoga Vlada KS, novoizabrani načelnici, ali i ovi stari koji su obnovili mandate trebaju dokazati da dijaspora nije bitna samo prije izbora i tokom ljetnih odmora.

Njihov zadatak u narednim mjesecima bi trebao biti otvaranje ureda koji će biti na usluzi pripadnicima dijaspore. Ti uredi ne koštaju mnogo, a dijaspori će olakšati ostvarivanje potreba i jačati povezanost sa zemljom rođenja ili porijekla.

Organiziranjem ureda pri lokalnim zajednicama, u početnoj fazi bi se u velikoj mjeri prevazišao nedostatak toliko željenog ministarstva za dijasporu koje se nameće kao institucionalno rješenje pitanja dijaspore kao što je to urađeno u susjednim, ali i nekim evropskim državama.

Potrebu za jednim takvim ministarstvom inicirali su osnivači Svjetskog saveza dijaspore BiH još pri osnivanju ove organizacije prije osamnaest godina, ali je racionalno procijeniti da ćemo ovakvo ministarstvo morati sačekati još neko vrijeme jer očito nekima ne ide u prilog njegovo osnivanje.

Međutim, na lokalnom niovu se mnogo može uraditi budući da načelnici i općinska vijeća nemaju kočnica i opstrukcija za otvaranje komunikacijskih ureda za dijasporu i konkretni doprinos približavanju dijaspore i domovine.

Mogućnosti je puno, od ekonomske i privredne saradnje do realiziranja zajedničkih projekata u oblasti kulture, obrazovanja i sporta. Svakako, nakon što pandemija koronavirusa i zvanično bude “poražena”, uredi bi bili od velike pomoći i turističkom sektoru koji za BiH veoma bitan.

Gradovi i općine u našoj zemlji su na početku mandata, dok kantoni imaju sasvim dovoljno vremena da se pozabave ovim pitanjem. Ono mora biti jedan od budućih prioriteta naših političkih predstavnika koji imaju mogućnost djelovanja u ovom smjeru. 

Admir Lisica

Related posts

Nekadašnji član Predsjedništva SFRJ Bogić Bogićević: Bh. državljane koji su pod prijetnjom puške napustili BiH i širom svijeta postali najbolji stručnjaci, niko ne zove da se vrate u domovinu

Adam Šukalo: David je nešto otkrio, zato je ubijen, Amerikanci otkrivaju šta i koliko je prljavog novca u igri!

Međunarodna zajednica legitimizira etno-bosove i etnomafijaški princip funkcioniranja BiH

Urednik BiH Info Desk

Leave a Comment