BiH dijaspora

Fojničanka Edina Zečević uspješna poslovna žena u Njemačkoj

Bosanka Edina Zečević imala je samo 19 godina kada je iz svoje Fojnice stigla u SR Njemačku, u pokrajinu Baden-Württemberg. Sunce tuđeg neba nije ugrijalo niti ozarilo njeno lice odmah po dolasku u ovu zemlju. Trebalo je naučiti jezik, upoznati novu kulturu, običaje, naći posao, raditi da bi se živjelo, dobiti radnu i boravišnu dozvolu. Znala je to Edina i vjerovala u sebe i svoje sposobnosti. I uspjela. Danas je gospođa Edina Zečević uspješna poslovna žena. Radi kao trgovačka putnica i menadžerica u oblasti zdrave hrane i turizma.

Fojničanka, kraljica zdrave hrane

– Rođena sam u Fojnici 1968. godine. Kao odlična učenica u osnovnoj školi dobila sam značku Ognjen Prica što mi je omogućilo da upišem srednju tehničku školu u Fojnici. Dok sam još živjela kod roditelja, želja mi je bila nešto drugo. Željela sam da pohađam jezičku školu, maštala o putovanjima, kreativnosti i poslu trgovačke putnice, ali toga tada u Fojnici nije bilo. Osjećala sam potrebu za prostorom u kome ću moći da dišem punim plućima i u kome će doći do izražaja sve moje mogućnosti. U decembru 1988. godine došla sam u Njemačku, u grad Metzingen. U početku nije bilo lahko. Bila je to borba za opstanak, a tih godina nije bilo jednostavno dobiti boravak. Nakon tri godine preselila sam se u Reutlingen i počela raditi u jednoj kompaniji koja se bavila trgovinom zdrave hrane. Zbog svoje komunikacije sa ljudima i poslovnim partnerima koja je uvijek bila na nivou, 1999. godine, od kompanije Wilms, koja zastupa najpoznatije svjetske brendove zdrave hrane u Njemačkoj, od kojih se ističe asortiman pod nazivom Bio Zentrale, dobila sam ponudu za posao trgovačke putnice. Bilo je to ono što sam oduvijek željela. Tih godina tek je počinjao razvoj tržišta zdrave hrane koje je u Njemačkoj i Evropi danas jedno od najrazvijenijih tržišta. Kao jedna od pionirki tržišta zdrave hrane i bio proizvoda, sve ovo vrijeme osjećala sam se i osjećam da radim nešto veoma važno i korisno za sebe i ljude oko sebe. U ovoj oblasti sam se veoma dobro snašla. Nekoliko godina sam proglašavana menadžericom godine.

Šta je to zdrava hrana i koliko je ona važna u našoj ishrani?

– Bio hrana ili takozvana organska hrana je hrana iz organskog uzgoja. Ovi proizvodi moraju potjecati iz ekološki kontrolisanog uzgoja, ne smiju se genetski modificirati  i uzgajaju se bez upotrebe hemijsko-sintetičkih pesticida, umjetnih gnojiva ili kanaliziranog mulja. Vrlo je važno da se zdravo hranimo. Prvo, zato da bismo mogli da funkcionišemo u ovom vremenu brzog života, a zatim da bismo mogli da damo svoj maksimalan učinak u onome čime se bavimo, da se dobro osjećamo i budemo zadovoljni. Ako se dobro i zdravo hranimo, zdravo i mislimo.

Koliko se u Njemačkoj pridaje značaj zdravoj hrani?

– Zadivljujuće je koliko su ljudi shvatili značaj toga. Zdrava hrana nije ništa drugo do hrana kojom su se hranili naši preci. Svaki momenat koji se odvoji da pripremimo i skuhamo nešto kvalitetno za obrok ima veliku ulogu. Sve je više onih koji veoma vode računa koliko i šta kupuju. Nije stvar u količini, nego u kvaliteti proizvoda kojeg biramo.

Osim što ste uspješna poslovna žena, važite i za istaknutu aktivistkinju BiH u ovom dijelu Njemačke. Aktivni ste u Zajednici Bošnjaka u Reutlingenu i Savezu dopunskih škola BiH?

– Nikada nisam zaboravila Bosnu i Hercegovinu. To je moja zemlja, moja  djedovina koja će uvijek ostati u meni i oko mene, gdje god budem živjela. Od samog dolaska u Njemačku povezana sam s našim ljudima. I danas, koliko god mi poslovne mogućnosti dozvoljavaju nastojim da se družim s našim ljudima i da to druženje pretvaramo u nešto korisno za sve nas. Svih ovih 32 godine, koliko sam u Njemačkoj, nikada se, zapravo, nisam udaljila od BiH, niti izgubila osjećaj gdje i kome pripadam. U BiH idem veoma često. Moji i roditelji mog supruga žive u BiH, često ih posjećujemo, a imamo i dosta rodbine i prijatelja sa kojima smo rado u kontaktu.

Koliko se u Njemačkoj pridaje značaj zdravoj hrani?

– Zadivljujuće je koliko su ljudi shvatili značaj toga. Zdrava hrana nije ništa drugo do hrana kojom su se hranili naši preci. Svaki momenat koji se odvoji da pripremimo i skuhamo nešto kvalitetno za obrok ima veliku ulogu. Sve je više onih koji veoma vode računa koliko i šta kupuju. Nije stvar u količini, nego u kvaliteti proizvoda kojeg biramo.

Osim što ste uspješna poslovna žena, važite i za istaknutu aktivistkinju BiH u ovom dijelu Njemačke. Aktivni ste u Zajednici Bošnjaka u Reutlingenu i Savezu dopunskih škola BiH?

– Nikada nisam zaboravila Bosnu i Hercegovinu. To je moja zemlja, moja  djedovina koja će uvijek ostati u meni i oko mene, gdje god budem živjela. Od samog dolaska u Njemačku povezana sam s našim ljudima. I danas, koliko god mi poslovne mogućnosti dozvoljavaju nastojim da se družim s našim ljudima i da to druženje pretvaramo u nešto korisno za sve nas. Svih ovih 32 godine, koliko sam u Njemačkoj, nikada se, zapravo, nisam udaljila od BiH, niti izgubila osjećaj gdje i kome pripadam. U BiH idem veoma često. Moji i roditelji mog supruga žive u BiH, često ih posjećujemo, a imamo i dosta rodbine i prijatelja sa kojima smo rado u kontaktu.

S reprezentacijom BiH na brazilskoj Marakani

S kim živite u Reutlingenu i jeste li zadovoljna i sretna žena?

– S ponosom mogu reći da sam zadovoljna i sretna žena. Moje najveće zadovoljstvo i bogatstvo je moja porodica, suprug Izudin, kćerka Alma i sin Salem. Sa suprugom Izudinom  sam pokrenula i biznis u oblasti turizma. U gradu Metzingenu, poznatom kao „Meka“ fabričke prodaje, imamo svoje apartmane koje izdajemo poslovnim ljudima i turistima. Godinama smo se trudili da na tom polju širimo posao, i, hvala Bogu, sada dobro ide. Suprug je posebno posvećen tom biznisu.

Pozdrav s Marakane

ni koji Vas bolje poznaju kažu da volite i sport. Član ste BH Fanatikosa i vatreni navijač reprezentacije Bosne i Hercegovine?

– Sport volim od svog djetinjstva. Ljubav prema fudbalu u našoj porodici još više je učvrstio sin Salem (12) koji trenira od pete godine i trenutno se nalazi u fudbalskom internatu DFI, u gradu Bad Aibling, u Bavarskoj. Stručnjaci kažu da je veliki talenat. Inače, sa suprugom sam veliki navijač naše reprezentacije i pratimo je gdje god je to moguće. Od 2013. godine smo u BH. Fanatikosima. Nema gdje nismo bili na utakmicama naše reprezentacije. Našu reprezentaciju pratili smo i na licu mjesta, na SP u Brazilu. Od svih putovanja, bodrenje naše reprezentacije protiv Argentine, na Marakani u Brazilu bilo je fantastičan doživljaj.

Prema nekim procjenama, više od polovine građana BiH danas živi izvan njenih granica. Koja bi bila Vaša poruka građanima/kama BiH u dijaspori?

– Cijenite i poštujte druge i drugačije, cijenite i poštujte svoje domaćine i komšije u gradovima i mjestima u kojima danas živite, ali – ostanite dosljedni sebe i svog identiteta. Ma gdje bili i živjeli, samo ako znamo ko smo, gdje smo, šta smo i kamo pripadamo, cijenit ćemo sami sebe, a cijenit će nas i drugi.

Haris Halilović

Related posts

Uskrsna čestitka kardinala Puljića: Neka Uskrsli unese svjetla u sumornu stvarnost

BHD Info Desk Administrator

Zoom-Meeting GBAA: Bosanski nacionalni identitet kao preduslov državotvorne probosanske politike

Urednik BiH Info Desk

Od Zvornika do Švicarske Fata nikada nije odustajala

Editor

Leave a Comment