Piše: Sead Hambiralović
Komšije sačuvale porodični album. Još jedan sa umjetničkom, mirovnom i novinarskom dokumentacijom ostao „pod kljucem“(jah!) u vitrini kancelarije. Najžalivije naliv pera poklonjenih od Aleksandra Deme i Svete Ćećarića. Ostala u radnom stolu- nadao se, nadao, pa prestao…
Kad sam ugledao nekoliko fotosa iz „one“ JNA, osjećao se „onako“. Ni dan danas ne mogu vjerovati šta bi sa „stubom“ bivše zemlje.
HASAN GLUMIO TITA: Prva četiri mjeseca Karlovac, još osam Vipava kod Ajdovšćine. Dobro sam „prošao“ .
Za neku vojnu manifestaciju zapalo da adapritam Nazorovu poemu „Titov naprijed“. Eh, kojeg li ushićenja na licu desetara Hasana Šarganovića iz Bihaća kad sam predložio ulogu Tita…Ispalo odlično, pa sam gostovao u kultnoj radio emisiji Voje Šiljka, „Crvena jabuka“. Od tada porastao „rejting“- svako jutro, uz vježbe, u kasarni Marko Orešković sa razglasa puštan snimak.
Sport dosta pomogao. U Sloveniji u ekipi za armijsko takmičenje. Oprave „pripreme“ (Celje i Kranj) i dlanom o dlan- ode još jedan mjesec. Dojmila „ušuškana“ Dežela i od tada zavolio.
Kasnije u priču ulazi filmski festival u Mariboru, potom familija Grögl, Pohorje, gdje je udešeno da kao „neko važan“ sa onim čudnim vozilom pogledam staze svjetskog kupa. Desetljećima u mislima markantni kapetan Vladimir Hren. Bravo Fejzbuk!, nakon 4,5 decenije uspostavili kontakt.
Kada sam dobio „čin“ nisam glumio strogoću (kao ni Hren!) i evo me na fotosu sa dijelom „mojih“ vojnika. U sredini, bez kape- „mahana“ s kojom sam se „svercovao“ i skidao gdje god se moglo. Od PS-a smatrao da je važnija topla, ljudska relacija sa podčinjenima- nego „kurčenje“. Tako je dobri vojnik Jajić (stoji prvi s desna) ušao u anegdotu kada smo nakon zemljotresa morali prenoćiti pod vedrim nebom. Bio mi je privržen, a imao sam (i) „naviku“ da ne mogu zaspati ako ne operem noge. U gluho doba „poslušao“- u šljemu donjeo vode …
GALERIJA LIKOVA: Avdo Arnautović, Vlado Šušnjar, Spaso Tomašević, Alija Iglica, Branko Mikulić- Profa, Tot Tibor… i- razmišljao kako se ko „pokazao“ devedesetih. Da ne griješim dušu i gatam, ovdje najbolje stati.
Željko Treselj i Živko Gruevski bili najbolji drugovi. Dalmatinac Željko u Karlovcu „prilično“ naučio da sviram gitaru. Uslikani u krugu kasarne, a sa Živkom lijep fotos sa „zanimanja“ na nekoj visoravni. Preko Fb pronašao- mogu li doći u Makedoniju na svadbu nekog iz familije? Otišao bih, ali u dva dana nije bilo lako udesiti avionsku kartu, plus obezbijediti ko će nadgledati Majku…
A fotosi neka stoje, pogledam i- otšutim.
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje. Prenose Fb- grupa BIH DIJASPORA INFODESK, portal BHDINFODESK, povremeno portal Oslobodjenje Moja BiH i šalje na oko 90 mail adresa.