Društvo

Međunarodni dan bijelih traka: Sjećanje i opomena savjesti na žrtve Prijedora

banner

Međunarodni dan bijelih traka, 31. maj je sjećanje na 3.176 ubijenih stanovnika prijedorskog kraja. Obilježava se u Bosni i Hercegovini i brojnim evropskim i svjetskim gradovima.
Na taj dan, vlasti bosanskih Srba su 1992. godine naredile nesrpskom stanovništvu da nose bijele trake oko ruku, a na kuće i stanove da okače bijele čaršafe.
Ovako je glasio poziv upućen preko Radija Prijedor 31. maja 1992. godine:
“Građani srpske nacionalnosti, pridružite se svojoj vojsci i policiji u potjeri za ekstremistima. Ostali građani, muslimanske i hrvatske nacionalnosti, moraju na svoje kuće i stanove izvjesiti bijele zastave i na ruke staviti bijele trake. U protivnom, snosit će teške posljedice.”
Međunarodni dan bijelih traka u Prijedoru se obilježava mirnom šetnjom kroz prijedorske ulice i polaganje, 102 cvijeta za 102 ubijena djeteta Prijedora koji ni danas nemaju svoj spomenik.
Prema podacima Udruženja “Prijedor ’92“, do sada je registrovano 3.176 Prijedorčana koji su ubijeni ili nestali tokom rata, uglavnom se radi o civilima, u najvećem broju Bošnjacima, zatim Hrvatima, dok su ubijeni i Romi, Albanaci kao i neki Srbi. Među žrtvama je bilo i 256 žena te 102 djece.
Konačan ishod ovog zločinačkog poduhvata bio je uklanjanje 94 posto Bošnjaka i Hrvata s teritorije ove općine, a na današnji dan osnovan je i logor Omarska kroz koji je prošlo više od 3.300 zarobljenika. Manjača, Omarska, Keraterm i Trnopolje su logori u koje su odvedeni i brojni Prijedorčani.
Važno je istaći da su zločini u Prijedoru počeli i prije maja 1992. godine. Tri prijedorska logora (Omarska, Keraterm i Trnopolje) su već bili otvoreni i puni civila. Sa područja Hambarina i Kozarca protjerano je oko 12.000 Bošnjaka, a njihova imovina opljačkana, porušena, svi politički predstavnici Bošnjaka i Hrvata uklonjeni sa svojih javnih pozicija, uhapšeni ili ubijeni, policajci Bošnjaci i Hrvati uklonjeni sa radnih mjesta.
Mnoge porodice još uvijek tragaju za kostima najmilijih koje su do sada pronalažene u nekoliko grobnica širom Bosne i Hercegovine, a vlasti u Prijedoru od 2014. godine ne dozvoljavaju ni gradnju spomenika za ubijenu djecu.
Prije nekoliko dana javnost je informisana da su tokom 2019. godine predstavnici inicijative roditelja ubijene djece, inicijative Jer me se tiče, Centra za mlade Kvart i Fondacije za izgradnju kulture sjećanja u pregovorima s lokalnim vlastima predložili su sedam lokacija za budući spomenik ubijenoj djeci Prijedora, a u razgovorima niko se nije usprotivio gradnji spomenika.
Daljom procedurom od Odjeljenja za prostorno uređenje grada koje treba dati stručno mišljenje o svakoj od sedam lokacija slijedi izbor lokacije te raspisivanje javnog konkursa za idejno rješenje, a uporedo s tim i provođenje svih administrativnih procedura za izgradnju spomenika. Ako sve bude imalo ishod kao i pregovori, ubijena djeca Prijedora već naredne godine bi trebala imati svoj spomenik.

Zbog pandemije koronavirusa ulicama Prijedora, po preporukama i odluci organizatora mirne šetnje, danas će u mimohodu učestvovati do 50 osoba koje će, kao i svake godine, nositi ruže s imenima ubijene djece. Nakon mirne šetnje ruže će položiti u krug na trgu u centru Prijedora.

Za ratne zločine, uključujući i one na Manjači, Haški tribunal je osudio Milomira Stakića iz Prijedora na 40 godina zatvora i Radoslava Brđanina na 32 godine, dok je Mirka Graovca Županijski sud u Splitu osudio na 15 godina. Prije 14 godina Okružni sud u Banjoj Luci Željka Bulatovića, Sinišu Teodorovića i Zorana Gajića, čuvare u Manjači, zbog nečovječnog postupanja prema zatvorenicima osudio je na kazne zatvora.

Najmlađa žrtva u Prijedoru bila je tromjesečna beba Velid Softić, dok je najstarija ubijena bila 95-godišnja Zlata Kekić.

DAN BIJELIH TRAKA, PRIJEDOR 1992 – 2020 / STOP GENOCIDE DENIAL

PRIJEDOR – HRONOLOGIJA ZLA

30.maj 1992.godine će u pamćenju Bošnjaka Prijedora a i svih ostalih, ostati kao jedan od najkrvavijih dana u njegovoj istoriji.
Opština Prijedor je, po popisu iz 1991. godine, tada imala 49.351 Bošnjaka. To je više nego što ih je bilo u Bihaću, Mostaru, Travniku i nekim drugim većim centrima. Samo na području Kozarca je bilo više Bošnjaka nego u Višegradu. Ta statistika je vjerovatno bila i glavni razlog zašto su progoni i logori u Prijedoru bili brutalniji nego drugdje.
Ubijeni u napadu srpskih oružanih snaga na civile u gradu Prijedoru 30.5.1992. g.
OBALA
PARTIZANSKA ULICA

  1. Džananović (Hakija) Kemal 1957 Partizanska 6-bačen sa hotela
  2. Alijagić (Suljo) Ekrem 1968 – Partizanska 23
  3. Alijagić (Suljo) Ferid 1959 – Partizanska 23
  4. Alijagić (Ibrahim) Suljo 1935 – Partizanska 23
  5. Alijagić (?) Fatima – Partizanska 23 – nema podataka u knjizi nestalih
  6. Ibrahimović (Derviš) Rahman – 1942 – ??
  7. Ibrahimović Redžo – nema podataka u knjizi nestalih
  8. Pupavac (Zora) Zdravko – 1958
  9. Pupavac () Safet – nema podataka u knjizi nestalih
  10. Sinanović (Ahmet) Redžo 1960 Partizanska 29-?
  11. Cepić (Jusuf) Mustafa 1947 Partizanska 32-pred kućom
  12. Cepić (Jusuf) Sabahudin 1949 Partizanska 32-pred kućom
  13. Delkić (Husein) Emir 1957 Partizanska 32-pred kućom
  14. Delkić (Husein) Enes 1961 Partizanska 32-pred kućom
  15. Delkić (Hamed) Husein 1927 Partizanska 32-pred kućom
  16. Čaušević (Fehim) Husein 1941 Partizanska 42-ubijeni pred 32
  17. Čaušević (Husein) Muharem 1967 Partizanska 42-ubijen pred 32
  18. Čaušević (Šemsudin) Samir 1969 Partizanska 42-ubijeni pred 32
  19. Kadirić (Arif) Vejsil 1933 Partizanska 49-pred kućom
  20. Matrić (Dedo) Emir 1970-Partizanska 18-pred garažom
  21. Zulić (Eniz) Admir 1975-?
  22. Zulić (Eniz) Armin 1971-?
  23. Zulić (Šaban) Hajrija 1949-?
  24. NN
  25. NN
  26. NN
  27. NN
  28. NN
    LUKOVICA-KOKIN GRAD
    SAVE KOVAČEVIĆA 15 – CRVENI SOLITER
  29. Ćordić (Ibrahim) Adem 1945-?
  30. Handanagić (Sabit) Ekrem 1940-pred zgradom
  31. Handanagić (Ekrem) Dario 1965-odvezen sa očevim tijelom
  32. Kulenović (Ibrahim) Hidajet 1936-pred zgradom
  33. Krupić (Husnija) Smail 1952 – sa strane zgrade
    –PLAVI SOLITER–
  34. Musić (Rasim) Džemal -?
    LEPE RADIĆ 2
  35. Medić (Hasan) Asim 1951-kod trafoa
  36. Medić (Hasan) Amir 1956-kod trafoa
    ILIJE BURSAĆA
  37. Gečević (Huse) Jusuf 1952 – I. Bursaća 1- logor Omarska
  38. Kadić (Šerif) Šerif 1950 I. Bursaća 4-?
  39. Mujkanović (Hamdija) Senad 1956 – I. Bursaća 51 – logor Omarska
  40. Grozdanić (Ibrahim) Muharem 1931 – I. Bursaća 82-pred kućom
    BOŠKA BUHE 11
  41. Jusufović (Sulejman) Sead 1952-?
    RUDNIČKA
  42. Crnkić (Salko) Muhamed 1926 Rudnička 23-?
  43. Crnkić (Muhamed) Mirsad 1951 Rudnička 23-kasarna
  44. Crnkić (Muhamed) Sadik 1953 Rudnička 23-?
  45. Crnkić (Salko) Rizo 1934 Rudnička 25-kasarna
  46. Ramić (Abdija) Abdulah 1924 Rudnička 40-logor Omarska
  47. Kadirić (Dedo) Sulejman 1926 Rudnička 58-?
    STARI GRAD/RAŠKOVAC
    OMLADINSKA 19
  48. Cerić (Tosun) Hasan 1928-?
  49. Cerić (Salih) Emina 1935-?
  50. Ekinović (Teufik) Fuad 1935 – M. Suljanovića 25
    PRIJEDOR I -CENTAR
    –PEĆANI–
  51. Mustafi (Afi) Efrazim 1957
  52. Čehić (Teufik) Mirsad, Pećani G-2
    RATKA VUJOVIĆA ČOČE 57
  53. Cepić (Suljo) Uzeir 1939 -skočili sa zgrade
  54. Cepić (Uzeir) Almir 1969 – skočili sa zgrade
  55. Cepić (Adem) Zuhra 1934 – skočili sa zgrade
    VUKA KARADŽIĆA 2
  56. Handanagić (Sabit) Mehmed 1937 – ?
    JNA 22
  57. Kadirić (Ibrahim) Admir 1960
    VLADIMIRA NAZORA 38
  58. Zahirović (Himzo) Edhem 1928 – IMPRO
  59. Zahirović (Edhem) Emir 1953 – IMPRO
  60. Zahirović (Edhem) Enes 1956 – IMPRO

BHDINFODESK

Dan bijelih traka u Prijedoru: Mirna šetnja i polaganje cvijeća za 102 ubijena djeteta

Dan bijelih traka, 31. maj je sjećanje na više od 3.000 ubijenih stanovnika prijedorskog kraja. Obilježava se u Bosni i Hercegovini i brojnim evropskim i svjetskim gradovima.

Na taj dan, vlasti bosanskih Srba su 1992. godine naredile nesrpskom stanovništvu da nose bijele trake oko ruku, a na kuće i stanove da okače bijele čaršafe.

Ovako je glasio poziv upućen preko Radija Prijedor 31. maja 1992. godine:

“Građani srpske nacionalnosti, pridružite se svojoj vojsci i policiji u potjeri za ekstremistima. Ostali građani, muslimanske i hrvatske nacionalnosti, moraju na svoje kuće i stanove izvjesiti bijele zastave i na ruke staviti bijele trake. U protivnom, snosit će teške posljedice.”

Međunarodni dan bijelih traka u Prijedoru se obilježava mirnom šetnjom kroz prijedorske ulice i polaganjem 102 cvijeta za 102 ubijena djeteta Prijedora koji ni danas nemaju svoj spomenik iako je zahtjev upućen gradskim vlastima. 

Prema podacima Udruženja “Prijedor ’92“, do sada je registrovano 3.176 Prijedorčana koji su ubijeni ili nestali tokom rata, uglavnom se radi o civilima, u najvećem broju Bošnjacima, zatim Hrvatima, dok su ubijeni i Romi, Albanaci kao i neki Srbi. Među žrtvama je bilo i 256 žena te 102 djece.

Važno je istaći da su zločini u Prijedoru počeli i prije maja 1992. godine. Tri prijedorska logora (Omarska, Keraterm i Trnopolje) su već bili otvoreni i puni civila. Sa područja Hambarina i Kozarca protjerano je oko 12.000 Bošnjaka, a njihova imovina opljačkana, porušena, svi politički predstavnici Bošnjaka i Hrvata uklonjeni sa svojih javnih pozicija, uhapšeni ili ubijeni, policajci Bošnjaci i Hrvati uklonjeni sa radnih mjesta.

Predsjednik Regionalnog saveza udruženja logoraša regije Banja Luka i bivši logoraš Omarske, Manjače i Trnopolja Mirsad Duratović kazao je da su bijele trake jedan od dokaza namjere da se u Prijedoru počini genocid, jer se obilježila grupa na vidljiv i jasan način zbog istrebljenja i progona s tog teritorija.   

Related posts

Hrvati i Albanci najomraženiji narodi u Srbiji

Bijeli luk sprečava infarkt, jača imunitet

Editor

Savjet državljanima Velike Bitanije: Ne putujte na sjever Kosova

Urednik BiH Info Desk

Leave a Comment