U Norveškoj se danas obilježava deseta godišnjica masakra koji je u Oslu i na ostrvu Utoya izveo Anders Behring Breivik, koji je ubio 77 osoba.
Breivik je priznao da je 22. jula 2011. godine aktivirao autobombu ispred sjedišta vlade u Oslu, u čijoj je eksploziji poginulo osam osoba, te da je nakon toga ubio 69 osoba, većinom tinejdžera (najmlađa žrtva 14 godina), u ljetnom kampu mladih iz Laburističke stranke na otoku Utoya.
Breivik je 2012. osuđen na 21 godinu zatvora.
Ema Martinović, djevojka iz Sarajeva, koja već godinama živi u Norveškoj, tog 22. jula 2011. godine bila je prisutna na otoku Utoya, jedva izbjegavši smrt pred pomahnitalim ubicom.
Martinović je kasnije počela voditi internetski blog u kojem je detaljno opisuje što se zbivalo pred porotom, ali i svoje emocije, svoje osjećaje te osjećaje članova porodice Breivikovih žrtava.
“Prvog dana suđenja zauzela sam svoje mjesto već u 8.15 sati. Ušao je i Breivik, a potom je počelo čitanje optužnice. Znala sam kakva će ona biti, no ipak mi je to bilo izuzetno teško, držala sam suze u sebi, nisam si dopustila da zaplačem”, pisala je Martinović na blogu o početku suđenja.
“Posebno dramatičan trenutak nastao je kada je u sudnici puštena snimka telefonskog razgovora jedne od žrtava s policijom u kojemu ih preklinje za pomoć. Breivik je na to ostao hladan, no zaplakao je kada je prikazan njegov video s YouTubea.
Dragi Breivik, tvoje suze mi ništa ne znače. Ne znaš ti što su prave suze. Srce mi se smijalo dok si plakao jer si patetičan, sebičan i glup”, napisala je Martinović u blogu opisujući kako se samo nekoliko trenutaka potom i ona sama rasplakala nakon što je tužilaštvo prikazalo kartu Utoye s hrpama crvenih tačaka koje su predstavljale mrtva tijela njezinih poginulih prijatelja.
Opisi užasa koje ponovno proživljava ostavili su na Emi traga jer joj je noć između prvog i drugog dana suđenja bila protkana noćnim morama.
“Sanjala sam da je pobjegao, u snu sam vidjela novinske naslove: Ubijena tri policajca. Samo trenutak potom u snu sam počela bježati, skrivati se, ali on je dolazio za mnom. Uz krik sam se probudila i vidjela da je sve to bio ružan san, ali još sam sat vremena budna ležala u krevetu”, piše Ema koja je zbog noćne more i zakasnila na početak drugog dana suđenja.
“Zaspala sam pred jutro i prečula sat koji me je trebao probuditi. Zakasnila sam u sudnicu”, napisala je Ema.
No, stigla je upravo na vrijeme da čuje kako Breivik svoja djela proglašava herojskim činom, kako opisuje opasnost koja Norveškoj prijeti od muslimana i liberala. Sve joj se u trenutku, kaže, zgadilo.
“Dok je govorio, neprestano se smijao, a to je najružniji osmijeh koji sam u životu vidjela. Breivik, nisi ti heroj, već masovni ubojica koji će napokon dobiti kaznu. O Bože, htjela bih da mi dopuste da bar jednom pljunem na njega”, pisala je Sarajka Ema Martinović, koja je suđenje na svom internetskom blogu pratila do posljednjeg trenutka.
