BiH dijaspora

Bijeli golub ponovo (ne)leti 341: IMA LI „DJEVOJKE“ ZA AJSA?

Piše: Sead Hambiralović

„Norveški golden rietriver ušao je u dom bosanske familije u Bergenu 1997. godine i proveo lijep i uzbudljiv pseći život. Sretnim okolnostima i znatno produžen zahvaljujući Idi i poznatom “Szent Istvan Univercity of Veterinary Medicine” in Budapest. Kada je diplomirala, vratila se u Norvešku sa Budijevom urnom i novim psom. Onda je jednog dana neko došao na njenu kliniku sa molbom da se ”uspava” mačak. Bilo joj je žao, pa je Stela dobila brata mačka Dagfina i odlično se slažu…“, davno napisao i štampano. A tek šta se zanimljivog izdešavalo zadnjih godina!

KUĆNI LJUBIMCI: I, prilično stekao „znanja“. Pa i sa „psihološke strane“, posebno je li u redu u kući držati psa velikog kao „tele“? Tako u davnim tekstovima spominjao Senada Mehmedbegovića i njegovog velikog psa od kojeg je imao malo fajde da pripomogne oko depresije. Haman i sam fasovao, preklapao očima i nije micao iz čoška sobe. Već sa nabavkom malešnog, razigranog- koja radost u geteborskom stanu. Lično se uvjerio, a tek anegdota kada me pratio na aerodrom.

E sad, nije jednostavno „držati“ ovu životinju. Pa još ako si povratnik u Zvorniku i bez posla. Srećom Enveru Ibrahimoviću pomognu djeca, a nakalemio se problem koji ne može da riješi. Godine prolaze a njegovom rietriveru Ajsu nikako da nadje „djevojku“- za parenje i dvostruka korist. „Pravila“ nalažu da vlasnik „dečka“ dobija jedno štene. Pošto je ova pasmina na cijeni, prilika da proda i lijepo zaradi.

Sve ostajalo na obećanjima. Pas ima šest godina, prevedeno na ljudske- četrdeset dvije. Vrijeme (mu) prolazi, pa haj da se ovim putem razglasi i pomogne…

U Beogadu se nalazi Spomenik Neznanog junaka, koji je uradio kipar Ivan Mestrović
u saradnji sa arhitektom Haroldom Bilinićem. Na tuzlanskoj Banji je grob „neznanog“ psa. Samo pise Zuni, ostalo navedeno u tekstu. A pošto ovaj grad preferira turizmu, moglo i to staviti na spisak znamenitosti…

Čovjek se navikne i tuga kada ljubimac ugine. Uvjerio nedavno šetajući tuzlanskom Banjom. Par koraka od staze vidim dobrodržećeg starca kako nešto na zemlji batrga. Uredjuje cuki grob. Zaplakao kada sam prišao. A posebno darnulo kad je objašnjavao kako je Zuni brižljivo umotao u nepromočivi maretijal i spustio u raku. Obećao sam ponovo doći kada sasvim uredi.

S razlogom nisam ispunio obećanje da snimim fotos kako N.N. stoji pored groba. Neko će okrenuti već kako umijemo. Plus ima li dozvolu? Zato nisam. A poznato da u bogatijim zemljama postoje uredjena groblja za životinje. Kod nas slika naaas- kako gdje- ni ona prava ponegdje nisu kako treba. A da se pokrene inicijativa vjerovatno prevladalo: ma daaaj- jesi li normalan u ovoj krizi?! Dalje ne treba.


Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje& GljivaMira; Prenose: portal BHDINFODESK, povremeno portal Oslobodjenje Moja BiH i šalje na preko 100 mail adresa. Fb kontakt: Gljiva Mira; mail: dabudebolje@gmail.com

BHDINFODESK

Related posts

Iz Njemačke se vratila u rodnu Busovaču: Nigdje nije kao u Bosni

Editor

CIK s ciljem sprečavanja zloupotreba, vrši više kontrola e-prijava za glasanje birača van BiH

Urednik BiH Info Desk

Ivica Petrušić, svestrani Bosanac čiji rad prati fotograf National Geographic-a i The New York Times-a

BHD Info Desk Administrator

Leave a Comment