Regija

Sjeverin: Porodice 29 godina tragaju za posmrtnim ostacima ubijenih 17 Bošnjaka

Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) iz Sarajeva i Ženski glas – Priboj podsjećaju javnost na 29. godišnjicu otmice i ubistva civila iz Sjeverina (Priboj, Srbija).

Dana 22. oktobra 1992. godine pripadnici srpske paravojne formacije „Osvetnici“, kojom je komandovao Milan Lukić, oteli su 16 osoba bošnjačke nacionalnosti koji su iz sela Sjeverin autobusom pošli na posao u Priboj. Autobus je zaustavljen u selu Mioče (Rudo, BiH), na putu za Priboj, a tom prilikom su iz autobusa izvedeni samo pripadnici bošnjačke nacionalnosti – 15 muškaraca i jedna žena. Kamionom su odvezeni u hotel „Vilina Vlas“ u Višegrad. Poslije nekoliko dana psihičke i fizičke torture, civili su strijeljani, a tijela su bačena u Drinu.

U autobusu, u vrijeme izvršenja zločina, nalazili su se: Mehmed Šebo, Zafer Hadžić, Medo Hodžić, Medredin Hodžić, Ramiz Begović, Derviš Softić, Mithad Softić, Mujo Alihodžić, Alija Mandal, Sead Pecikoz, Mustafa Bajramović, Hajrudin Sajtarević, Esad Džihić, Idriz Gibović, Ramahudin Ćatović i Mevlida Koldžić.

U noći pred otmicu autobusa, otet je i Sabahudin Ćatović ispred porodične kuće. Od tada mu se gubi svaki trag. Sve žrtve su bile državljani Savezne Republike Jugoslavije. Do sada su pronađeni posmrtni ostaci samo jedne žrtve (Medredin Hodžić), dok se ostali i dalje vode kao nestali.

Za ovaj zločin Okružni sud u Beogradu je osudio Đorđa Ševića na 15 godina zatvora, te Dragutina Dragićevića, Milana Lukića i Olivera Krsmanovića na po 20 godina zatvora.

Prošlo je dvadeset i devet godina od ovog ratnog zločina, a porodice žrtava još uvijek tragaju za posmrtnim ostacima svojih najmilijih. Žalosno je da institucije Srbije ne tretiraju ubijene kao civilne žrtve rata samo zato što su ubijeni na teritoriji druge države. To je nedopustivo i sramotno, jer Sjeverin nam jasno pokazuje da slučaj otmice nije bio nikakav unutrašnji rat u Bosni i Hercegovini, nego otvorena agresija prema osobama druge etničke pripadnosti. Nije bilo važno čiji ste državljanin nego kako se zovete. Zato smatramo da ove žrtve treba da dobiju status kakav zaslužuju, a članovi njihovih porodica podršku i novčanu naknadu Srbije.

Related posts

Stefan Unić: Moj život je jedna velika tragedija i tunel kome se ne nazire kraj

BHD Info Desk Administrator

Fatima Mehović: Bijelo Polje i Priština zauvijek u srcu

Editor

Bajram namaz u četvrtak, u 6.02 sati, uživo na BHT1 i BIR TV

BHD Info Desk Administrator

Leave a Comment