BiH dijaspora

Bijeli golub ponovo (ne)leti: 366: SKANDINAVCI SU „POSLUŠALI“

Piše: Sead Hambiralović

Mini feljton: Oružje na Kapiji (3)

Na naslov prošle kolumne NIJE DO DJECE, Alma Nikolić Jelkić, dodaje:

„Nije i nikad nije ni bilo! Iz kuće sve dolazi a u poslednje vrijeme i sa zatrovanih medija…Plastične puške i igračke koje razvijaju “ratnu mačtu“ već davno bih izbacila. Kamo puke sreće da se Lego kocke, bajke i slikovnice, životinjske farme ponovo vrate među najinteresantnije igračke. Mnogi roditelji u Kanadi djeci ne kupuju ništa od plastike, ekologije radi, vecčna igara uključuje cijelu porodicu u igrama tipa domina, čovjeće ne ljuti se i ostalih, kako bi razvijali individualnost i maštu u rješavanju problema i stvaranju ideja . Igre u kojima se ne mora pobijediti…“

To je to. Šta se nosi iz kuće- najglavnije, najvažnije. A tek pod dva, tri… ostalo.

Pisao kako je otac riješio jedan problem sa „pedagoške“ strane – vodilja za cijeli život! A siguran da bi majka, ako se uzme hipotetićki, „prijavila“ da sam počinio neko ratno zlo. A ne kurvinjsko bježanje i skrivanje.

Imponuje što su skandinavci „poslušali“ da se obustavi prodaja ratnih igrački. E, ne ide to na „lijepe oči“, trebaju „reference“. Naravno „provjereni“ su (i) zvornički tragovi, pa će se davne godine iz Osla javiti akademik Svein Monnesland da pomogne oko traženja mojih „sklonjenih“ filmova. Onda Leirvik, u kome je rođen „Sopp for Fred“, pa Bergen gdje sam ostvario neke snove. A tek šta je sve bilo planirano u EU gradu kulture i turizma! Istina, jeste se moćni Harry Herstad začudio kada sam rekao da je sve to preče u Bosni, potom ozbiljno klimnuo i prijateljski spustio ruku na moje rame. Čast svemu, ali moj cilj nije bio ostanak- već povratak.

Temelj inicijative Seada Hambiralovića o pokretanju Škole za dječije ambasadore mira je u njegovoj priči za norvešku teatarsku predstavu Hvorfor gråter solen?!! A kasnije su „odjeknula“ i njegova dva polemička članka u švedskim novinama Nerikes Allehanda(Det behövs en kampanj mot krigspel; Datoriserad krigsträning provocerar mig som föräldrer) tako da se ubrzo stalo sa prodajom ratnih igrački. Ranija zamisao je bila da to krene kod nas i pokuša „naviti“ za cijeli region. Prošle sedmice vođeni su razgovori da za prvo vrijeme u spomenutu školu uključe neki gradovi iz Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a ceremonija podjele diploma obavi u Tuzli, 24. oktobra, na Dan UN-a.
Na fotosu Iznad naslova, detalj ispred Internacionalne dječije galerije Fredssvampen (GljivaMira) u Örebru, kao uspomena na onu koju je 14. decembra 91. Hambiralović otvorio u rodnom gradu. Ostalo sjećanje na pokrenti likovni konkurs za djecu ex Jugoslavije „Tata, ne igraj se rata!“. Bio je to nj prezadnji mirovni angažman, a zadnji sa organizacijom susreta dva granična grada, Zvornika i Malog Zvornika,19. februara 1992. Na ovom fotosu, pored našeg Zvorničanina, je Eva Bellsund koja je dosta pomogla oko realizacije njegovih ideja, a desno je novinarka jednog dnevnog lista.

KAD STRUKA IMA PREČE: Nakon potpisivanja Dejtona s „obrazom“ došao u Tuzlu, pošto se tada Zvorniku nije moglo „priviriti“ (sa predstavom i tematskom izložbom norveške djece sa crtezima na platnima koja četiri bijela goluba u zraku vuku prema istoku, zapadu, sjeveru i jugu, op,a,).

Lijepo je to bilo vidjeti u „Mejdanu“. Kao i prepuno Narodno pozorište. Poznat je epilog i koju su naši propustili priliku! Ama baš niko iz stuke „da trzne“ i zainteresuje- čast Marušiću, direkoru zeničkog Pozorišta koji je maksuz došao. A pisano šta se desilo na koktelu- najbolje će legendarni dramaturg Alispahić i dade li se moj honorar prognaničkoj djeci iz Podrinja?

Odbolovo, othudio pa i zemlju promijenio. Brzo sve nadoknađeno u švedskom Örebru gdje je „Fredssvampen“ programski sasvim zaokružen. A kod nas- kako onda, tako i sada. I nisam iznenađen kada sam na Kapiji ugledao krcati prednovogodišnji stand sa igračkama oružjem. Prošlo ih na hiljade, zapita li se iko je li to u redu? Vjerovatno i dosta prosvetara. Njihovo je izgleda da se drže nastavnog plana ili tako nešto „nije u opisu posla“. Obaška roditelji.

Ne treba se više nićemu čuditi. Pa i kako se dijaspora „tretira“- ne zamjeriti što se ponekad petlja. A šta se sve umiije i koji rezoni, čuti šta besjedi jedan iz svijeta, Fikic Mirsad Micky koji je gostovao je u tv- serijalu U tudjoj avliji (može se pogledati i na njegovoj Fb stranici,op.a.). I usporediti „dojam“ sa svakodnevnom papagajskom onih koji „brinu“ o nama- kako ne dosade sami sebi!

ZA NEKI NOVI POČETAK: Moje je najnovije. Odaslano je Pismo namjere Turističkoj zajednici Tuzle: PRENOSENJE IZ SKANDINAVIJE IDEJE O IZGRADNJI GLJIVE MIRA I DRUGIH PROJEKATA SEADA HAMBIRALOVIĆA U FUNKCIJI MIRA, TURIZMA, EKOLOGIJE I MARKETINGA. Ponešto je u fazi realizacije, a krajem mjeseca najavljeni su razgovori. A oko inicijative na adresu Kabineta gradonačelnika Zvornika, DA SA DRINE KRENE VEDRINE, predložen je prošireni sastanak- pozovu i dva nekadašnja gradonačelnika, još neki ljudi iz javnog života, kao i prekodrinski gradonačelnik i raniji iz Malog Zvornika. Vezano za „ukazanje“ koje, ako se bude pametno, može premašiti Međugorje! Jer, ovdje se sasvim može potvrditi „ukazanje“, na tanjiru vidi sa nekoliko pozicija. A tek koliko će se obradovati Španci kada se publikuje i ako „zatalasa“…

Ako se htjedne- super, a ako ne htjedne- i ne mora! Ili, izvaga šta je bolje: „uživati“ u trvenjima, podjelama, kapricima, naduravanjima, prepadanjima ili, napokon, krene vedrijim putem. __ Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje& GljivaMira; Prenose: portal dijaspore BHDINFODESK, grupa Naše Podrinje, povremeno portal Oslobodjenje Moja BiH i šalje na preko 110 mail adresa. Fb kontakt: Gljiva Mira; mail: dabudebolje@gmail.com

Related posts

BHAAAS: Pozivamo bh. vlasti da osiguraju integritet obrazovnog procesa

BHD Info Desk Administrator

Bosanke i Bosanci lektorišu švajcarske novine

Urednik BiH Info Desk

Phoenix : Održani 22. Susreti Bošnjaka Sjeverne Amerike

Leave a Comment