Institut za istraživanje genocida Kanada (IGK) reagirao je na izjavu Aleksandra Vučića koju je kazao novinarki Euronewsa Minji Miletić u emisiji. Vučić je izjavio: “Priznavanje genocida ne bi pomoglo pomirenju”.
Saopćenje IGK prenosimo u cijelosti:
Vučić kontinuirano ne priznaje autoritet sudova UN, pokazujući otvoreno da agresija na državu BiH još traje, da se genocid nad Bošnjacima radi drugim sredstvima. To je još jedna otvorena prijetnja državi BiH, ali i miru i stabilnosti u svijetu kojom se uslovljava pomirenje samo ako se svi zločini zaborave, a stanje nastalo genocidom prihvati kao činjenično. Karadžićeva ostavština se nastavlja zahvaljujući Vučiću i njegovom establišmentu. Predsjednik Srbije još jednom šalje poruku da je genocid uvijek moguć i izvjestan, čime preživjele žrtve genocida najgrublje vrijeđa i ponovo kažnjava.
Za vrijeme agresije Vučić je napadao na Sarajevo i državu BiH. Onaj ko puca na Sarajevo i državu BiH u agresiji i onaj ko državu BiH ne poštuje u miru, da bi opravdao svoj antibosanski, odnosno anticivilizacijski pucanj u hiljadugodišnje trajanje bosanske historije, kulture, tradicije, mora pucati na istinu i pravdu, mora negirati sudski presuđen genocid u Srebrenici, mora ponižavati žrtve ali i svoj vlastiti narod, mora odavati priznanje negatorima genocida. Mora jer samo tako sebe i svoj establišment brani. Mi odavno znamo s kim imamo posla.
Namjerno predsjeednik Srbije zaboravlja da je najveće postignuće međunarodnih sudova, nacionalnih sudova i brojnih rezolucija Vijeća sigurnosti UN sudsko priznanje genocida u Srebrenici. Ustanovljeno da su bosanski Srbi predvođeni Mladićem i Karadžićem uz ključnu podršku tadašnjeg srbijanskog režima krivi za genocid što je ključno za historijsko razumijevanje i razotkrivanje prirode RS kao entiteta zasnovanog na genocidu. Dok je srpska fašistička gerila pravila ‘entitet’ na masovnim grobnicama, a javnost manipulirala pričama o ‘muslimanskim ekstremistima’, tzv. međunarodna zajednica je mirno posmatrala pokušaj rušenja jedne države i uništenja jednog naroda. Kada je ta fašistička politika u tkz. eri ljudskih prava i sloboda, demokratije i civilnog društva, najvećim zločinima poslije holokausta silom otrgla komad bosanskohercegovačke zemlje, na silu očišćenog od Bošnjaka i Hrvata, ali i od BiH, onda su ti tkz civlizirani zaštitnici ljudskih prava i sloboda u Daytonu priznali rezultate te fašističke agresije i genocida i to ozvaničili u nametnutom entitetu RS. To je kontekst u kojem negatori genocida u Srebrenici pokušavaju sakriti historijske, sudske i naučno istraživačke činjenice o genocidu u Srebrenici.
Onaj ko nastavlja zločinački hod ka realizaciji Karadžićeve i Mladićeve zločinačke ostavštine na račun države BiH, onaj ko dobije Cvijet Srebrenice, simbol genocida u svijetu, a ne prizna taj genocid, onaj ko pozdravlja dodjelu Nobelove nagrade negatoru genocida, onaj koji nema namjeru da se ogradi od onih koji su činili agresiju i genocid, onaj ko nema namjeru da natjera sve one koji znaju za lokacije grobnica da iste otkriju, onaj ko umjesto traženja oprosta i izražavanja pokajanja za žrtve, slavi i veliča negatore genocida i tako najavljuje novi genocid, taj ostaje na smetlištu historije nesposoban da svoj narod očisti od grijeha, priznavanjem genocida i traženjem oprosta i pokajanja, što zajedno sa istinom i pravdom čini jedini put bolje budućnosti BiH i Srbije.
Institut za istraživanje genocida Kanada
