I NAKON 45 GODINA OD NJEGOVOG PRESELJENJA S OVOG DUNJALUKA U SRCIMA JE NOVLJANA
- Mega hit “Oprosti mi pape” (izvođač Oliver Dragojević) obavijen velom tajne, koju je prema pričama Novljana napisao Rade Rukavina – Ćirin
- Pjesme; crkvene, sevdalinke, zabavne… orile se u cik-zore iz katoličke crkve
- “Molim piće za orkestar”, poznata uzrečica Ćirinog, a bio sam za klavijaturama
- Još kao student Ćirin je bio pobjednik Subotičkog festivala mladih, zajedno s Kemalom Montenom
- Preselio na drugi svijet 1978., a bile mu samo 33 godine
Boem i boemština, pitanje je na koje nema prave definicije, barem ne usaglašene. Međutim, uvažavajući neka od pravila za ovaj stil života, pomalo buntovnički, gdje se isprepliču vječna univerzalna pitanja, kroz ispoljavanje nezadovoljstva, bosanskonovski boem, prema iskazima Novljana, jeste Rade Rukavina, zvani Ćirin.
Posebice u boemskoj umjetnosti, kao najizražajnijoj i najrasprostranjenijoj u tom vremenu. Porediti se može s poznatim velikanima boemstva, ma koje ime uz njega stavili. Imao je stil boema. Bio kulturan i moralan, ali se sa svojim ponašanjem suprotstavljao uvriježenim pravilima. On je bio boem-intelektualac. Umjetnička duša. Uvijek Za taj vakat bio je moderan. Lijep i pametan. Istinski boem u svakom smislu riječi. Inače, izvor korištenja izraza boem (bohemian) odnosi se na umjetnost ili vrstu umjetnosti. Ćirin je bio profesor muzike, svirao nekoliko instrumenata; harmoniku, klavir, gitaru, s umilnom bojom baritona. U to vrijeme veliki šansonijer izvodio je Aznavoura, Endriga, Dragana Stojnića, Arsena Dedića… Još kao student pobjednik je s Kemalom Montenom subotičkog Festivala mladih. Kada bi zapjevao u bašči bosanskonovskog hotela “Kad sretneš Hanku” slučajni prolaznici, šetači… pretvarali bi se u uho, opijeni takvim glasom i izvedbom. Svirao je klavijature i pjevao često sam, a kada bi naručivao piće, rekao bi: “Molim, piće za orkestar”! Sarajevski muzički velikani dolazili u tom gradu na destinacije gdje je on svirao i pjevao da uživaju i da uče od njega. A kada bi se slučajno pojavio neko od Novljana ugostio bi ga kao kralja. Voljeli su ga učenici, novska raja, sirotinja i bogatuni, a posebno su ga obožavale žene. Ma, bio je čovjek satkan od vrlina. Ovaj veliki boem, mislilac i intelektualac, uglavnom se i družio sa sličnim ljudima. Njegov duh je bio nemiran, baš boemski. Kafane i alkohol su mu bili drugari. Kao i većini velikih boema, bilo mu je važno živjeti u skladu sa svojim duhom, koji je često bio “melankoličan, propitivački, prkosan, nemiran, orijentiran prema samom sebi”… Da li je to bio bunt radi tadašnjeg društva ili individualni izražaj, nije se moglo dokučiti. Ljudi su ga takvog voljeli, poštovali i bili sretni s njim. A tek koliko je anegdota bilo vezano uz našeg Ćiru!?
Zime provodio svirajući na Jahorini, dok je Haris Džinović s harmonikom čekao na njegovu pauzu, da uđe i odsvira nešto. Predavao solfeggio u Muzičkoj školi u Sarajevu. Učenici pamte njegovo: ” Ko zna, zna, ko ne zna dva.” Radio kao muzički urednik na Radio Sarajevu.
Evo nekih od komentara Novljana o Radi Rukavini – Ćirinom:
Emir Šurlan:
Na nikoga toliko nismo bili ponosno kao na Ćirinog. Snimio je i pjesmu o bosanskom novom. Toliko ga je volio, živio za njega.
Esad Vlahovljak:
Tatjana, (kćerka Ćirina, op.a.) možeš biti ponosna na svog oca, kao što smo i mi ljudi iz Bosanskog Novog. Tvog tatu kako god zvali on je nama bio idol u pjesmi i muzici i u svom “bećarskom” načinu života. Nemoj ovo shvatiti pogrešno, nazvati nekog bećarom bilo je ponosno.Tvoj tata je živio život kako je on htio i kako mu je odgovaralo, bio je dobar sa svim ljudima, jer je i on sam bio dobar čovjek. Budi ponosna na njega.
Sakib Sakib:
Kada je Ćirin svirao u hotelu, sam na klavijaturama imao je običaj da kaže: “Molim piće za orkestar”. A kada bi zapjevao pjesmu: “Kad sretneš Hanku” svi smo ga bez daha slušali, i oni koji su bili u bašti hotela i oni koji su prolazili, šetali…
Asim – Akica Ikić:
Mislim, zapravo siguran sam, da je pok. Ćirin neprikosnoven. XXL u svakom pogledu. LJUDINA – i kad je daleko bio, Novi mu je “vazda” u srcu. Kad je svir’o u Sarajevu, ako je došao neko od novske raje dočekao ga je ko kralja. Sarajevski muzičari mu se klanjali. Dolazili ga slušati, učiti od njega. Nije imao kompleks Sarajeva. I, zato ga volim što nije bio provincijalac. I dan-danas mnogima nama uzor ostao i nakon tolikih godina. Ćirin i tačka.
Emira Šurlan:
Ćirin se izdvajao od sviju svojom dobrotom i ljubaznošću kao njegova komplet porodica od oca do majke teta mire jedne tihe žene do Mimija sestre Seke kako smo je zvali. Nažalost svi pokojnici neka im je vječna slava i hvala na divnom komšiluku.
Muhamed – Dićan Hotić:
Blago nama koji smo poznavali bosanskonovske boeme, imali smo prave komšije prijatelje i uzore sve legenda do legende, ali većina više nije s nama .Vječni rahmet i slava svima. Amin!
Spomenka Pribičević-Đurić:
Pamtiću ga kao divnog mladog komšiju koji nikad nas djecu nije pogledao poprijeko. Pamtiću ga i po prelijepo proslavljenoj velikoj maturi.
U ponoć se pokupiše muzičari koji su svirali na toj maturskoj večeri prije skoro 46 godina i odoše !!! Malo iza toga pojavi se naš boem iz priče i poče divno svirati na klavijaturama i tako sve do svitanja.. Hvala mu i danas na toj neuobičajenoj maturskoj večeri.
Slava mu!
Tatjana Rukavina, kćerka Ćirina:
Hvala vam svima, koji se još uvijek sjećate mog pokojnog oca, Radeta Rukavine. I kako vidim, spominjete ga u najljepšem svjetlu. Imala sam 6 mjeseci kada sam ga izgubila, ali mama je uspjela svojom besmrtnom ljubavi prema njemu, dočarati njegovu prisutnost u mom životu. Ja ga naprosto volim! Bez ikakve patetike, onako životno i toplo sam Vam zahvalna… Svako dobro svim Novljanima!
IZDVOJENO _ Tatjana Rukavina, kćerka Ćirina:
Mira (sestrična Ćirina, op.a.) je u Februaru ’78. slavila svoj rođendan. Tata je tada bio u Novom. Bili su u hotelu na kolačima. Tada im je ispričao kako je napravio pjesmu za Splitski festival, muziku, tekst i aranžman, kako će je snimiti sa Zdenkom Runjićem i da će je otpjevati Oliver. Prema njenim riječima rekao je da će dalmatinci poludjeti, a onda je sjeo za klavir i izveo je premijerno Miri za rođendan. Bila je to pjesma “Oprosti mi Pape.” U junu je, nažalost, preminuo. Splitski festival je održan to ljeto, Oliver je otpjevao pjesmu, a muziku, tekst i aranžman potpisuje Zdenko Runjić.
Najpoznatiji bosanskonovski boem Rade Rukavina – Ćirin preselio je na drugi, bolji, svijet sa samo 33 godine. (Pre)brzo je živio, i (pre)brzo otišao!
Ferhat Korajac
