Adam Bešić iz Bosanske Otoke je 2016.godine preselio u Dansku sa porodicom, u potrazi za boljim prilikama, obrazovanjem, životom! Svoj je put gradio polako, znanjem, odricanjem i radom. U svom inspirativnom CV-u, dodao je još jednu životnu referencu, stepenicu koja će ga zasigurno vinuti dalje i više – Harvard, kao stanica gdje će istraživanja, učenja i znanja unaprijediti i pospješiti te ih zasigurno iskoristiti u svom putu ka većim i humanijim ciljevima, a kako mi u Krateru volimo raspršivati dobre priče, ovo je jedna koju sa ushićenjem dijelimo!
Adam je zadnja godina medicinskog fakulteta Univerziteta u Kopenhagenu. Pored studija radi i nekoliko različitih poslova – na oftalmološkom odjelu u ambulatoriji kao locum doctor i na hirurgiji kao asistent (phaco, MSICS, glaukom i VR operacije). Navodi i da je teamleader za zaposlene studente medicine na odjelu (njegova grupa broji oko 25 ljudi), te svoje vrijeme i znanje dijeli i kao asistent/predavač na Univerzitetu u Kopenhagenu, trenutno najviše za predmet otorinolaringologije, u saradnji sa prof. Christian von Buchwald.
Harvard je, nakon fantastičnih godina rada i učenja, istraživačkih radova i znanja, pozvao ovog fenomenalnog mladog doktora da svoje znanje dalje usavršava, te da doprinese nauci u onoj mogućnosti u kojima on jeste. Ovaj poziv, kako ističe i sam Adam, došao je nakon saradnja u istraživanjima tokom prethodnih godina, ali i kao potvrda da se znanje i rad cijeni i vrednuje, te njegov kvalitet priznanje!
No, nije put na Harvard došao lako. U prethodnim godinama, Adam je ostvario mnoge zapažene rezultate.Kvalitet i rad ovog mladom čovjeka prepozali su i u projektu HelpMeSee, gdje je među tri najbolja studenta učestvovao i učio od poznatog i priznatog doktora i naučnika, dr. Daniel Hutter sa Bascom Palmer Eye Institute u Miamiju za specifično MSCIS (Manual Small Incision Cataract Surgery).
”To je stvarno bila nevjerovatna prilika, jer je Bascom Palmer Eye u suštini oduvijek bio broj 1 institut za oftalmologiju u SAD, i bio podučavan od nekog kao što je Dr. Hutter bila stvarno nevjerojatna prilika – dakle čovjek koji sjedi kraj tebe i daje ti instrukcije kako i šta da radiš 6 sati svaki dan… wow… Dakle, radili smo jedan na jedan na simulatoru (u suštini jedinom na svijetu za MSCIS trenutno).
HelpMeeSee organizacija u sistemu jedina ima taj simulator. Tako da sam ja tu naučio nevjerovatno dobre tehnike vezane za MSCIS operacije i na kraju položio ispit sa odličnim skor-om i dobio diplomu, tako da u suštini sad bih mogao raditi MSCIS operacije’’, kaže Bešić.
Manualna hirurgija katarakte malih rezova (MSICS; također SICS ili SECCE) je oblik ekstrakapsularne katarakte s malim rezovima (ECCE) koji se uglavnom koristi u zemljama u razvoju. U poređenju sa tradicionalnim ECCE-om, MSICS ima prednost samozaštitne rane bez šavova.
‘’Stvar je u tome da milioni pacijenata u Indiji ili Kini, ali i mnogim Afričkim zemljama su slijepi zbog katarakte, bolesti koja se može izliječiti operacijom zamjene leća za 2-5 minuta (ako je iskusan hirurg). Sve te zemlje imaju stotine miliona stanovnika (ako ne i milijardu npr. Indija), a ne baš tako dobre uslove, tako da su milioni ljudi slijepi zbog katarakta, jer se jednostavno ne mogu te operacije stići odraditi i neki ljudi godinama budu slijepi i umiru slijepi. Iz tog razloga je HelpMeSee projekat htio da poduči hirurge toj staroj metodi MSCIS, koju ljudi danas puno i ne koriste u razvijenim zemljama, jer koriste većinom phaco metodu. Ja sam imao veliku sreću da sam dio tog projekta, tako da sam podučen tome i u suštini studenti sa ovakvim certifikatima mogu raditi same operacije na mjestima kao što je Indija, Kina, Afrika itd. Još uvijek imam otvorenu tu vezu i možda u nekom momentu stvarno odem u te zemlje da isprobam i taj način rada, a i na neki način naučim dosta iz toga’’, kaže Bešić.
Iz svakog projekta i istraživanja u kojima je učestvovao tokom svog školovanja, ističe da je dosta naučio i proširio svoja znanja i vidike, te ih usmjerio u nova i inovativnija istraživanja i moguće karijere. Kao vrijedan projekt navodi i ljetnu školu praktične oftalmologije u Pragu, gdje je izabran među 12 najboljih da uči i usavršava se.
‘Ljeto sam proveo učeći u tom super projektu! Istraživali smo razne tehnike i dijelili iskustva. Radili smo uklanjanje stranih tijela iz rožnjače, radili smo mikrohirurgiju rožnjače, savladali sve korake u operaciji katarakte (ovaj put phaco, dosta jednostavniji i moderniji način od MSCIS), davali anti-VEGF injekcije, razgovarali o napretku u oblasti umjetne inteligencije i još mnogo toga”
Adam se bavi i otorinolaringologijom i oftamologijom, pa smo mi u Krateru zaista željeli znati šta ga je privuklo u tim oblastima!
‘’To polje me je uvijek interesovalo, s obzirom da spada pod prirodne nauke koje sam oduvijek nekako više volio, međutim ipak nije klasičan primjer prirodnih nauka. Ta kombinacija anatomije, fiziologije, patologije i drugih aspekata medicine mi je uvijek bila interesantna. Mislim da je istraživanje i duboko razumijevanje ljudskog tijela jako interesantno, tako da je to jedan od razloga. Oftalmologija mi je interesantna jer je to jedinstvena grana koja kombinuje i medicinu i hirurgiju, dakle sve od rutinskih pregleda do hirurških intervencija, što daje dosta varijacije u poslu i dosta različitih mogućnosti. Oko je jako slozen i bitan organ, i to vrlo dobro znaju oni koji se bave ovom specijalizacijom. Zbog opšteg starenja populacije i povećanog korišćenja ekrana i drugih uslova koje nam ovaj novi svijet donosi, usluge oftalmolgije će u budućnosti biti u porastu’’, ističe Bešić.
Harvard je prestiž i odlična nagrada, odnosno potvrda rada i znanja, ali i kvalitete ovog mladog naučnika i istraživača. Kako će Harvard unaprijediti sve ovo što je do sada radio, odgovara:
‘’Znanje koje dobijamo na Medicinskom fakultetu na Univerzitetu u Kopenhagenu je stvarno jako visoko, i uvijek smo ažurni sa svim novim istraživanjima, i stvarno je jako teško nadmašiti nas Univerzitet kad se tiče znanja, opremljenosti i stručnosti, medjutim Harvard se ipak broji u svijetu za najbolje mjesto za učenje. Kako i oni sami ovdje na Harvardu kažu, ne radi se samo o stjecanju novog znanja ili pokazivanju svog znanja, jer se ovdje to očigledno podrazumijeva da imaš.
Ako ste došli na Harvard, znači da ste među najboljima (proces je jako složen i gledaju dosta stvari od postignuća na medicinskom fakultetu u vidu visokog prosjeka ocjena svih drugih projekata i stvari koje su rađene u toku studija, kao i CV, intervjui itd… ) – tako da oni sami kažu – ne radi se o znanju jer ono je tu, više je bitan taj neki ljudski odnos sa profesorima/doktorima i ostvarivanje nekih vrsta konekcija koje će trajati dugo – sve ostalo dolazi samo od sebe…
Šta je najbolje za sad na Harvardu je jako teško za reci, jer je dosta stvari jako dobro i jako interesantno. Dosta stvari rade slično kao što ih i mi radimo u Rigshospitaletu (Univerzitetska bolnica u Kopenhagenu), ali isto tako postoje i neke stvari koje rade totalno drugačije. Jako mi se sviđa njihov način predavanja gdje su predavali skroz posvećeni i ovdje se stvarne činjenice i poštuje predavanje i predavači.
Biti predavač/profesor je ovdje stvarno prestižna stvar, tako da se svi oni jako dosta trude. Na klinici su doktori jako precizni i stvarno se može “upijati” znanje od njih, tako da – jako je dobro.
Asistirao sam već neke operacije. Po prvi put sam se susreo s mikrovaskularnom rekonstrukcijom grkljana, pomoću masnog tkiva iz radijalnog dijela ruke urađene nakon “laringektomije”, tako da mislim da je to za sad bilo najinteresantnije za asistirati, jer je bilo dosta izazovno, naročito taj posljednji mikrohirurski dio operacije i spajanje arterija i vena, a cijela operacija je trajala 7 sati. Ono što je isto jako dobro ovdje je to da ti ne može nikako biti dosadno i uvijek možeš učiti nešto novo.
A ako u nekom momentu pomisliš da ti je dosadno kući i da se želiš zabaviti, uvijek možeš prošetati kampusom, jer sigurno će uvijek biti neki Nobelovac u nekom od ćoškova koji drži predavanje o najvećim istraživačkim dostignućima 2024. godine – tako je to na Harvardu!!’‘, zaključuje Bešić.
Život u Europi smatra praktičnijim, navodi, ali je Amerika opet puna prilika i znanja. Na Kraterovo pitanje šta planira u životu, navodi da život živi onako kako se dešava, da ne planira mnogo unaprijed, već prati i živi!
Veza sa domovinom, sa Bosanskom Otokom i Bosanskom Krupom, napominje, neizostavna je emocija, početna točka i identitet koji nosi. Od Osnovne škole u Otoci, prvih znanja i učenja, do kasnijih srednjoškolskih dana, prijatelja, ulica, obala i Une, sve je ponio u srcu i rado se opet vrati, dođe u svoj rodni kraj.
‘’Naravno da sam jako vezan za domovinu. Veliki dio moje porodice i meni bitnih ljudi još uvijek živi u Otoci. Većina mojih pravih i sigurnih prijatelja je iz Otoke i Krupe, tako da je to neka veza koja se ne prekida. Naravno veze koje sam ostvario u Danskoj i taj odnos koji imam sa Danskom je isto tako posebab, ali to su jednostavno dvije različite ljubavi. Drago mi je da je tako. Mi imamo jednostavno taj neki naš mentalitet i našu kulturu koja vjerovali ili ne nekako paše najbolje gdje god krenuli. Dosta naših Bosanaca i Bosanki koji su rođeni recimo u Danskoj i odrasli tamo i dalje imaju probleme oko identiteta i bore se s tim da shvate ko su ustvari. Ja vrlo dobro znam svoj identitet, i vrlo mi je drago da sam nekako isklesan s obje strane
Prvo mi naravno nedostaju ove emocionalne veze sa ljudima iz Bosne. Iako danas imamo razne vrste društvenih mreža, ništa ne možete zamijeniti to druženje uživo. Osim toga ponekad mi stvarno nedostaje ta naša prisnost, otvorenost i jednostavnost. Tipa ako želiš da popiješ kafu sa nekim nazovi ga i kažeš hoćemo piti kafu za pola sata i nađes se. Ovdje je to malo drugačije. Ako pitaš hoćemo li na kafu, prvo se uzme kalendar pa se zakaže termin 5 sedmica unaprijed.”
Šta su mu planovi u medicini, gdje želi raditi, šta istraživati i čemu će se posvetiti, Adam odgovara vrlo iskusno i iskreno:
‘’U medicini je jako teško imati konačni cilj jer se stvari skoro svakodnevno mijenjaju, i napreduju, i ako želiš biti ažuran jako je bitno da svakodnevno učis ma koliko iskustva imao, jer stvarno vidim po svim ostalim starijim doktorima koji u suštini kroz čitavu karijeru samo napreduju. Ali naravno želimo da kombinujem klinički dio medicine sa najnovijim istraživanjima kako bismo mogli dovesti do odgovora na mnoga pitanja. ‘’
Do velikih znanja i uspjeha teško je doći bez mentora i učitelja, koji prate put i na određen način, transformiraju mlade umove i daju im prave smjernice. Adam ponosno ističe svoje mentore, za koje navodi da su u vrhu svoje struke u Danskoj i šire, te da je ponosan što ima priliku raditi s njima.
‘’Moji mentori su Christian von Buchwald, ORL, Lars Michael Larsen, oftalmologija (istraživačka saradnja), Jens Juul Holst, GLP-1 (sa kojim sam radio istraživački projekt i on je moj mentor za diplomski rad).
Knud Josefsen – on mi je stvorio velikog prijatelja i mentora u smislu da je to doktor koji me prati od 1. dana na fakultetu pa do danas i uvijek mi je davao savjete – ali nikad nismo uradili neku istraživačku/kliničku saradnju, već čisto onako neku ljudsku.
Adam nas je inspirirao svojim radom I kvalitetom, motivirao da sanjamo i idemo ka našim snovima i učimo! Da ne postoje prepreke kad se potrudimo i da samo znanjem možemo pokazati kvalitetu i vrijednost čovjeka!
