Zvornik- Tuzla i djedovo „V“
Piše: Sead Hambiralović
Opet će u svom stilu Alma Nikolić Jelkić a nakon prošle kolumne kako mladi okupljeni oko YUPeace Mreže iz nekih gradova Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine delaju naspram postojećeg stanja u regionu. Veli: „Da nam je još matore konjce ubaciti u ove kampove pa da se i njima oči otvore“. Kasno i- kako koje. Onima s vrha možda otvore jedino ako dopadnu u „kampove“ iza rešetaka.
A nema ga ko se nije „isprobao“ oko analiza vezano za BiH. Do boli pogađalo u centar problema- još samo nacrtati- jasno kao dan. A „oni“ na vlasti tjeraju svoje i (ne)znaju šta rade.
Onomad i ja kao nešto „ukazivao“. Izmedju ostalog, da je u mirovni proces spiskano para koje bi naslagane premašile vrh tuzlanske Ilinčice i relej na zvorničkom Vratolomcu. Okanio ćorave rabote, pa okrenuo tome svome, manje „ćoravijem“ poslu- vrijedi makar probati i to sa onima kojih se najdirektnije tiče.
Dobre su reakcije oko „umrežavanja“ (i) djece iz regiona. Ovih dana odlučiti u kojem će pravcu oko temelja projekta, a to je teatarska predstava Zašto sunce plače, koja je igrana u Norveškoj i premijerno izvedena 96. u Tuzli- hoće li se raditi nova verzija, ili dijelovi koristiti za perfomanse, ili štampati ilustrovani dramski tekst.
OKO INICIJATIVE: Prenošenje iz Skandinavije ideje o izgradnji prve GljiveMira u tuzlanskom dječijem parku pored Panonike i drugih projekata autora ove kolumne u funkciji mira, obrazovanja, turizma i marketinga, onda uporedo u rodnom gradu „Da sa Drine krene vedrine“ (kolumna Tri „ukazanja“ u Zvorniku“, op.a.)- „sveukupno“ je još sve „otvoreno“. U Tuzli ponešto u fazi realizacije, a lijepo porazgovrano u tamošnjim dvjema turističkim zajednicama. Oko eventualnog pokretanja „turističkog voza“ sa tru oslikana vagona, prugom koja se sada koristi samo za industrijske potrebe, iz više razloga za sada moglo podvesti kao (ne)moguća „misija“. Oko ostalog- može što mogne.
I sve to u teškim (ne)vremenima gdje je najgore sjediti skrštenih ruku i gledati odakle je vedro. Ovisiti od ovog i onog da se „zauzme“, a ima i svoga prečeg.
A tek koji belaj zadesio – „crkao“ laptop sa svom, skoro tridesetogodišnjom dokumentacijom! Srećom najvažnije „šparano“ na 12-tak USB-ova. Potom još grđe- na posuđenom laptopu ne može otvoriti mail adresa, „traži“ se broj telefona. Sadašnji ne vrijedi, hoće da ukucam švedski koji sam proljetos odjavio..!
IMATU NEŠTO: Svake druge sedmice odem u rodni grad i- zna se: prvo Kazanbašča da posjetim moje. Nakon što je nedavno uz očev postavljen majkin spomenik sa natpisom „Naša ljubav je kao granit“, neko je stavio dvije crvene jabuke – sada jednu svježu i „pomeo“ betonsku okolicu. Ko god daje, od srca hvala!
U Donju Kazanbašču pod obavezno siđem da pozdravim i poljubim djeda. Ono „V“ na njegovom bašluku je već nešto naše, kao i šetnja obalom Drine. Opisano, pa kako sprva nije „dozvolio“ da ga uslikam Trulsovim „nikonom“ koji mi je poklonio u Leirviku prije 28 godina. S pravom djed se haman „ljutio“ kako se olako istopio nekadašnji veliki imetak, ladje, splavi i posebno šta bi sa Zvornikom. Onda prilikom drugog dolaska „popustio“ najstarijem unuku, kamera škljocnula- neka ostane makar „priča“.
Nakon svih pokušaja da „vratim“ mail adresu (u subotu sve od sebe dao Suad Selimović) rezigniran i smoren stigavši doma, haj još jednom da probam, može biti stoti put. Gle čuda- otvori se mail..! Pa neka neko kaže da nema tu „nešto“… Još ne mogu doći sebi da je sve u redu- hvala Nebesa!!!
_________
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje& GljivaMira; Prenose: portal BHDINFODESK, povremeno portal Oslobodjenje Moja BiH i šalje na preko 100 mail adresa. Fb kontakt: Gljiva Mira; mail: dabudebolje@gmail.com
