Iako se od osnovnih studija nadala da će nakon završetka fakulteta ostati u naučnim krugovima, mlada Prnjavorčanka Marina Nikolić (25) nije ni slutila da će je život i njeno znanje odvesti na prestižni Oksford. U svjetskom centru nauke u naredne dvije godine proučavaće genetski kod i tragaće za razlozima nastanka mišićno-skeletnih oboljenja.
Istraživanje na kojem će raditi, kako priča Nikolićeva, jeste u oblasti funkcionalne genomike mišićno-skeletnih oboljenja, a kako objašnjava za “Nezavisne novine”, genomika je oblast koja se bavi proučavanjem ukupnog genetskog materijala.
“S druge strane, funkcionalna genomika je podoblast genomike gdje se koriste najsavremenije tehnike za proučavanje funkcije gena. To je bitno zato što su vrlo često uzrok raznih bolesti upravo određene genetske promjene. Zbog toga je bitno razumjeti kako rade geni, kakve interakcije se dešavaju između njih i kako oni upravljaju našim organizmom. Samim tim, kad se dese neke promjene na genima, to može da dovede do određenih oboljenja”, pojašnjava Nikolićeva.
Vrijeme u laboratoriji posvetiće istraživanju mišićno-skeletnih oboljenja jer za mnoga od njih još ne postoji lijek.
“Razlog je to što nije poznat tačan uzrok ovih bolesti. Najbolje je da to objasnim na jednom primjeru… Jedna od bolesti na kojima ću raditi je osteoartritis. Simptomi osteoartritisa su bol i ukočenost zglobova. Međutim, postoje razni faktori rizika kao što su povreda, godine, gojaznost i slično. Ipak, nije jasno šta je tačno uzrok osteoartritisa. Samim tim, ove bolesnike nije moguće izliječiti i jedino možemo da kontrolišemo simptome. To je trenutni doseg medicine, da se kontrolišu simptomi, ali nije moguće izliječiti oboljele od ove bolesti”, kaže Marina u razgovoru za “Nezavisne novine”.
Upravo zbog toga glavna ideja nje i njenih kolega sa kojima će sarađivati jeste da korišćenjem metoda za proučavanje genetskog koda, dakle gena, vide da li se tu nešto dešava, odnosno da li su promjene koje su se desile na genima uzrokovale osteoartritis i druga mišićno-skeletna oboljenja.
“U slučaju da nađemo promjene na određenim genima i utvrdimo da zaista te promjene doprinose razvoju specifičnih mišićno-skeletnih oboljenja, možemo da razvijemo nove terapije koje, na primjer, mogu korigovati defekte na tim genima, te da na taj način izliječimo pacijente”, pojašnjava i dodaje da im je cilj da saznanja do kojih dođu iskoriste za razvoj novih terapija protiv ovih bolesti koje će dovesti do izlječenja.
Istraživački rad kojim će se baviti na Oksfordu Marina dijeli u dvije cjeline…
“Ukratko, prvi dio mog istraživačkog rada će biti određivanje, odnosno čitanje genetskog koda kako bismo vidjeli da li postoje određene promjene u genetskom kodu kod pacijenata koji imaju mišićno-skeletna oboljenja. A zatim, ako postoje te promjene, u drugom dijelu mog istraživačkog rada koristićemo tehnologiju koja nam omogućava da snimimo tkivo, da ga slikamo i vidimo da li se te promjene na genima manifestuju i izazivaju određene promjene u samom tkivu”, navodi Nikolićeva za “Nezavisne novine”.
Inače, Marina je osnovnu i srednju školu završila u Prnjavoru, osnovne studije na Prirodno-matematičkom fakultetu u Novom Sadu, a master rad je odbranila na Kingston univerzitetu u Londonu.
Po završetku mastera prošle godine radila je na kraćem projektu na Institutu za istraživanje raka u Londonu.
“I tu sam bila dio jednog istraživačkog tima koji se, takođe, bavio genomikom, ali su oni istraživali genetiku raka, konkretno raka dojke i jajnika. Tako sam kao dio tog tima imala priliku da prvi put učim o toj oblasti i steknem neka osnovna znanja”, kaže ona.
Iako možda na prvu put do uspjeha kojem svjedoči Marina djeluje lak, definitivno nije tako. Kako kaže mlada Prnjavorčanka sa adresom u Londonu, bilo je izazovno…
“Dolazak na master studije u London je bio poseban izazov. Nova sredina, nova kultura, drugačiji kriterijumi profesora na fakultetu, sistemi ocjenjivanja, drugačiji stilovi predavanja, ispita… Trebalo se navići na to sve. Zatim, po završetku mastera, kad sam tražila prvi posao u struci, to je bio još jedan izazov, s obzirom na to da je trebalo dosta vremena da razumijem kako stvari ovdje funkcionišu. Konkurencija je jako velika, tako da je definitivno trebalo mnogo vremena i truda da pohvatam to sve i da nađem svoje mjesto ovdje”, priča Marina i dodaje da je nauka u Londonu mnogo razvijenija nego na našim prostorima.
Još tokom studiranja poželjela je da i nakon završetka fakulteta ostane dio naučne zajednice i bude dio laboratorije i radi eksperimente.
“Od tada imam želju da se bavim naučnoistraživačkim radom i da doprinesem projektima koji imaju za cilj da poboljšaju kvalitet života ljudi ili pomognu u liječenju nekih bolesti i sl. Nisam zaista nikada očekivala da će to biti na Oksfordu. To se desilo. Oksford se desio, ali jako mi je drago zbog toga jer mislim da će biti mnogo prilika za učenje, rast i razvoj”, ističe Nikolićeva za “Nezavisne novine”.
Kada je riječ o planovima za budućnost, Marina ističe da bi voljela ostati u ovoj oblasti.
“Voljela bih da ostanem u tom sektoru. Takođe, posebno me interesuje upravo genomika, koja je oblast budućnosti koja će transformisati zdravstvo. Već uveliko se koristi u raznim istraživačkim oblastima”, kaže ona.
Što se tiče Oksforda, Marina za “Nezavisne novine” ističe da je ova obrazovna institucija svjetskog kalibra fenomenalno mjesto sa velikim mogućnostima.
“Jedna od trenutno vodećih tehnologija u oblasti čitanja genoma je nastala upravo na Oksfordu, tako da je to inspirativno okruženje. Projekat na kojem sam sada je planiran za naredne dvije godine. Ne znam šta će se desiti nakon toga, ali ako mi se ukaže prilika da ostanem i dalje se usavršavam na Oksfordu, definitivno bih je prihvatila”, zaključuje Marina.
