BiH dijaspora

BEG DOBROČINSTVA – OTIŠAO DA BI ZAVAZDA ŽIVIO

TUGA DO NEBA: Jutros, 11.07.2026. godine, u 5 sati, u zadarskoj Bolnici, na Ahiret je preselio Ibrahim-beg Kulenović, poslije sultana Abdu-l-Aziza, najveći kostajnički vakif

Kostajnica jeca. Zamrla je modra Una. Zanijemili Djed i Balj. I krajiški kamen je proplakao. Tiho, dostojanstveno, s dunjaluka je otišao Ibrahim-beg Kulenović — naš voljeni Bačić, Brico, naš Beg. Otišao je Insan/Čovjek koji je ljude samo spajao, grlio i vidao im rane. Danas za njim plače, i siromah, i bogataš. U njegovom golemom srcu svi su bili jednaki.

Naime, postoje gromade koje obilježe epohe. U historiji Bosanske Kostajnice, Ibrahim-begovo ime blješti na samom vrhu. Nakon 1862. godine, kada je sultan Abdu-l-Aziz podigao ljepoticu Aziziju, Ibrahim-beg je s pravom ponio titulu najvećeg vakifa modernog doba.

  • Feniks iz pepela i život utkan u kamen

Kada su bezumnici 12. juna 1992. srušili Azizija-džamiju, mislili su da su ubili srce Kostajnice. Ali, vjera se ne ruši. Poput feniksa, Azizija se ponovo uzdigla, a Ibrahimovo ime na njoj sija zlatnim sjajem.

Njegov hajrat ugrađen je u svaki atom te bogomolje. Kupovina blokova i podizanje veličanstvene munare tek su dio žrtve. Ono najvrijednije, neplativo novcem, jesu njegove dvije godine danonoćnog, dobrovoljnog fizičkog i umnog rada. Znoj, zdravlje, uzdahe i dove ugradio je u te zidove. Njegova empatija nije imala granica — tiho, daleko od očiju svijeta, decenijama je hranio gladne i čuvao sirotinju.

  • Jadranski begovat s mirisom Bosne

Posljednjih godina ljetne dane provodio je u okolici Nina. Tamo, u srcu Dalmacije, stvorio je komadić Bosne. Podigao je dom kojeg krase dvije male munare — vječni, živi eho njegove kostajničke krasotice.

Živio je dostojanstveno i skromno. Sam klesao svaki kamen, birajući rad i stvaranje. Na tom časnom putu, njegova vjerna pratilja, utjeha i desna ruka bila je supruga Milja, dijeleći s njim svaku viziju i svaku plemenitu suzu.

  • Rad, istina i vječna straža na Uni

Iako u 84. godini (rođen 18. marta 1942.), Ibrahim-beg do posljednjeg daha nije znao za umor. Gen poštenja i radinosti naslijedio je od čestitog oca Mustafe, čuvenog brice, i majke Paše.

Put ga je vodio od teških kostajničkih pogona u Tvornici poljoprivrednih alata i strojeva do Njemačke (1968.), gdje je žuljevitim rukama izgradio ugled, stekao bogatstvo i postao akcionar BMW-a. No, pored svih njemačkih blaga i jadranskih ljepota, njegovo srce kucalo je isključivo za Kostajnicu i Unu.

Za plažu Piralo bez riječi je poklonio vlastitu zemlju, zasadio voće i sam financirao mnoge akcije, da bi tuđa djeca uživala u rijeci.

Ibrahim-beg Kulenović bio je dokaz da se veličina čovjeka mjeri samo onim što pokloni drugima. Otišao je tiho, ostavljajući kosmičku prazninu, ali i svjetlost koja nikada neće utihnuti.

Molimo Allaha dž.š./Uzvišenog Stvoritelja da ovoj plemenitoj duši podari najveće džennetske dvorove, a porodici sabur. Istinski bješe Beg po dobročinstvu! Iza njega je ostala čitava jedna historija dobrote.

Ferhat Korajac

Related posts

Irvin Mujačić: Ostavio Italiju vratio se u Srebrenicu, bavi se turizmom

Editor

Wizz Air ukida avioliniju Banja Luka – Malme

BHD Info Desk Administrator

(Video) Kanada: Rušenje Starog mosta tragedija cijelog čovječanstva

Leave a Comment