Otvoreno pismo naslovljeno kao “Srebrenica je još uvijek tu” poslano je danas. Između ostalih pismo potpisuju Ćamil Duraković, Nedib Smajić, Hamdija Fejzić, Sadik Ahmetović, Hakija Meholjić, Munir Habibović, Hamdija Gušić, Salko Tursunović, Zulfo Salihović.
“Naša imena nisu važna, ali naši potpisi su tu, kako biste nas prepoznali kao stvarne ljude. Neke od nas možda uvažavate, neke prezirete, u godinama iza nas, bili smo akteri i svjedoci političkih sukoba, podjela i konfrontacija u onome što se zove politički život Bošnjaka-povratnika u entitetu Republika Srpska.
Razlikujemo se po ideološkom određenju, drugačije su nam vizije onoga što želimo da bude budućnost naše zajednice, ali tu negdje, među nama, u miru i tišini puste Srebrenice, posljednjih nekoliko mjeseci se okupljamo, razgovaramo i tragamo za tačkom za koju ćemo se uhvatiti – za toliko potrebnim okupljanjem i pomirenjem unutar naroda.
Mnogima od nas je bilo povjereno, ili još uvijek jeste, da govorimo u ime naroda, od lokalnih skupštinskih klupa do onih u Sarajevu. Radili smo najbolje što smo mogli, uvijek razmišljajući o tome šta politička kretanja od Marijin Dvora pa sve do obala Drine, od Beograda do Banje Luke, mogu značiti za budućnost bošnjačkog naroda i našeg opstanka na ovim prostorima.
Sada kada je sve prošlo, kada je prihvaćeno da Srebrenicom vladaju oni koji negiraju genocid, kada nema više donacija i manipulacija, kada su brojni privrednici otišli, kada nas napuštaju mlade nade, kada odlaze svi koji mogu, znamo da je na nama odgovornost da stanemo jedinstveni i mijenjamo stvarnost prostora na kojem živimo. Srebrenica je za neke historija, za neke presude, za neke tek 11. juli – jedan dan u godini, za nas je svakodnevnica, za nas je mjesto u kojem se budimo i u kojem idemo na počinak.
I u tome vidimo ono što nas može pokrenuti. I ono što nam daju snagu da ponovo ustanemo. Zato Vas pozivamo, da sa ono autoriteta što imamo, sa ono povjerenja što u nas imate, sa ono nade koju još uvijek u sebi čuvamo, zajendo krenemo u demokratsku borbu za vraćanje dostojanstva Srebrenice i naroda koji ovdje živi.
Vrijeme je za toliko čekano probosansko jedinstvo. Jedinstvo koje se neće lomiti na nekoliko fotelja i sitnih interesa, u kojem nećemo razgovarati kao da je jedino važno ‘gdje ću tu biti ja’, već gdje će biti generacija naše djece. Vrijeme je da se okupimo i uradimo sve što možemo da se pripremimo na mobilizaciju i toliko potrebne promjene u Srebrenici. U oktobru 2020. godine čekaju nas još jedni sudbinski izbori. Još jedna prilika da promijenimo odnose i okrenemo stvari u korist budućnosti naše djece. Zajedno vas pozivamo na jedinstvo, koje nije floskula ili isprazna poruka za javnost, već istinska potreba, kako bi zajednica koju bi predstavljamo uopšte imala šansu za bolje sutra na ovim područjima.
Onog trenutka kada se izgubi nada da će u Srebrenici doći vlast koja će podjednako uvažavati Bošnjake i Srbe, koja neće negirati genocid, koja će raditi na obnovi zajednice, koja će poštovati Bosnu i Hercegovinu kao našu domovinu, tog dana i tog trenutka će se u potpunosti izgubiti i nada da će Bosna i Hercegovina koju su njeni branioci sanjali – doći. Mi odustati nećemo, te ako ćemo ponovno pretrpiti poraz i podsmijeh onih koji našem narodu ne žele dobro – neka tako i bude. Barem ćemo u decenijama koje dolaze znati da smo uradili sve da sačuvamo svoj obraz i budemo na pravoj strani historije. Zato je naš izbor lahak, i utoliko će biti teža izdaja onih koji su bi pošli drugim putem. Srebrenica je naše danas, i naše sutra. To nas okuplja, bez obzira na sve razlike. Pozivamo vas da nam se pridružite.
