Znakovito i dramatično je bio „na putu važnom“. Glavni cilj je bio Zagreb, potom Tuzla, Zvornik i- bar pet ovih kolumni da sve ispriča. Posebno o snu pred povratak: Don Kihot u oklopu-vele da slicim (?!), kako baulja po nekom bespuću. Zastaje i od umora skljoka na kamenjar. Kada malo dođe sebi, pridiže i razmota neveliko debelo, braon platno, pa će glasno: „Izdijelite na 52 kockice i to popijte..!“ Ovo „popijte“ možda sam zbog vjetra pogrešno čuo- vjerovatno „podijelite“.
Nije slučajan taj broj- pedeset druga je godina moga rođenja i toliko poglavlja u „Bijelom cvijetu iznad puta“. Ima pozvanijih za „tumačenje“ snova, a ja se „držim“ knjige „Moć podsvijesti“, Džozef Marfi i svima preporučujem. A to poređnje sa Don Kihotom ima- nema veze sa prvom knjigom koju sam kao petogodišnjak otvorio i posebno urezale sjajne ilustracije.
Sve gore spomenuto nadovezuje na „formulu“ kako BiH jedino može na pravi put. I eventualno „izuče“ ranije objave: ”Prilika da se ukaže oprost ili: Je li moguće da Trump i Putin dođu u Zvornik?”, ”Ništa od zvorničkog Međugorja” i „Zvornik &Tuzla (ne)znaju šta rade“. A „Komarac (ni)je zadžabe stradao“ u (in)direktnoj vezi i krunski razlog za novi roman..
HACIENDA ZA DESETKU: Ove godine „naplivao“ sa time svojim- bez suflera, uticaja politike i centara moći. A oko „pravog“ plivanja dileme nema odlučiti između Drine, tuzlanskih Slanih jezera ili bazena Safeta Husejnovića. O „ovoj“ Drini najrađe otšutim, mada rijeka nije ništa kriva! Tuzlanska jezera doživljavam „onako“- bez ushićenja, ali s poštovanjem onog što je dobro. Šta bi moglo bolje, ponešto rekao svoje.
Već Sajina hacienda sa bazenom je bez greške i nešto posebno- p r i č a. S čistoćom svake vrste i ćudesnom vodom. Počašćen da je moje plivanje ovjekovječio (nekih godina sa Vehidom Gunićem realizovao serijal „Rodna Bosno, daleko odosmo“, op.a) i metnuo u mozaik „odabranih“ koje je ugostio.
PISMA I PORUKE: Hvala svima koji su pratili ove objave. Povremeno citirao dijelove zanimljivih pisama i poruka. Zadnje Lejle Mahmutović, koja je haman pogodila u “sridu“ – voljeti/prezirati svoj grad (ovaj!), a imponovalo od prekodrinske Mladenke Jovanović „da nema ove tehnike ne bi me videla i čitala tekstove kao u novinama koje sam uređivao.“
Da, to je bilo u graničnom gradu i neka druga vremena. Zato u Tuzli glat odbio nedavnu ponudu da ponovo budem urednik. Slično kao prije 19 godina, a priprema dječijih strana u norveškom „Sunnhordland avis“ u Leirviku, pred seljenje u Bergen, ne treba računati- veliko zadovoljstvo. Ove godine dosta se „naširoko“ raspisao- ubuduće povremeno i samo što se tiče autorskog angažmana.
Od srca, neka Vam Sunce osvjetljava puteve i svako dobro u Novoj godini!
P.S.
Na kratkom videu spontano izgovaram nekoliko stihova iz poeme „Povratak“. Opet podsvijest i u koicidenciji rečenog: voljeti/prezirati. Iskreno, nisam siguran šta nadjačava. A kada se usporedi prvi i treći fotos, snimljen prije deceniju ipo u opštinskoj sali, pitanje ima li veze sa „Vitezom tužnog lika“? U istom, drugom redu, s desna sjedio dobri Fadil Banjanović. Slutim, a ne stigoh da došapnem zašto je u crnoj majici..?!
Na mome licu nije tuga- nešto je mnogo, mnogo dublje. To je zbog onih u redu ispred, a u „centru“ prvog etnički očišćenog grada i opštine sa najbrojnijim masovnim grobnicama. Ta sala (nove „scenografije“) svjedok je burnih događaja, pa i one dramatične premijere moga prvog filma sa hepiendom na festivalu u Zenici. Možda baš u njoj ili sprat iznad odlučeno da se sav opljačkani filmski opus „skloni“, jer je na traci dosta „slike“ i onih koji su „živi“! A vezano za renoviranje mosta ponoviti- sjene u Drini ni jedna farba nikada prekriti neće.
(Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje&GljivaMira paralelno prenose Fb- grupa BIH DIJASPORA INFODESK i portal BHDINFODESK, a mejlom šalje na 60 adresa)
Piše: Sead Hambiralović
