Mlada Bosanka Ajla Spahić, rođena u njemačkom Dortmundu, a koja od prošle godine živi u Heidelbergu i Mannheimu, gradovima u kojima studira i radi, još jedan je od dokaza velikog potencijala građana/ki Bosne i Hercegovine rasutih širom svijeta i u službi razvoja inih svjetskih zemalja.
ODLIČAN STUDENT I MENADŽER
– Rođena sam 08. aprila 2001. godine u Dortmundu, gdje sam živjela i završila osnovnu školu i gimnaziju, priča nam Ajla Spahić.
– Moja mama Senada je iz Tupkovića, kod Živinica, a moj babo Selmir je iz Orahovice kod Gračanice. Imam i mlađu sestru, Adna (16 godina). Moja familija je moj najveći ponos i moja najveća podrška u životu. Sa 18 godina selim se u Heidelberg, gdje i danas živim, pohađam fakultet rukovodećeg menadžerstva i uz to praktičnu nastavu (ausbildungsintegrierter Studiengang “Management und Unternehmensführung“ + Ausbildung „Kauffrau für Büromanagement“). Na ideju da studiram menadžerstvo, došla sam još u gimnaziji. Vrlo rano sam prepoznala da se pronalazim u organizaciji projekata, u timskim projektima, u školskim organizacijama i tako dalje. Pored fakulteta i škole, tri dana u sedmici radim u firmi Lieblang Dienstleistungsgruppe Management GmbH u Mannheimu. Pošto pohađam drugu godinu praktične nastave, neophodno je da prođem sva odjeljenja u firmi. Tu pripadaju marketing, rukovodstvo preduzeća, servis o kupcima, finansije itd. Studiram na fakultetu Hochschule der Wirtschaft für Management (HdWM) u Mannheimu. Prve dvije godine sam završila sa najvećim ocjenama i pohvalom za uspjeh. Praktična nastava traje tri godine, studij četiri, tako da ću za četiri godine imati dvije diplome i četiri godine radnog iskustva.
Naše mlađe čitaoce i čitateljke sigurno zanima kakav je položaj studenata/ica u Njemačkoj i kakvi su uvjeti studiranja u toj zemlji?
– Što se tiče studiranja u Njemačkoj, ima mnogo načina i mogućnosti. Studij u Njemačkoj se plaća, ali zato postoje mogućnosti da se dobiju stipendije, država omogućava kredite za studente ili ko radi paralelno, kao ja, da firma preuzima kompletne troškove. Može se samo studirati, raditi i paralelno studirati, ili istovremeno studirati i obavljati praktična nastava, kao u mom slučaju. Mogućnosti za studiranje u Njemačkoj su stvarno bezgranične.
Vaši su iz BiH. Kako često idete u BiH, šta vam se u BiH dopada, a šta ne i koju zemlju (BiH ili Njemačku) smatrate za svoju domovinu?
– Uvijek sam bila vezana za Bosnu, našu tradiciju i kulturu. Dok sam živjela u Dortmundu, bila sam aktivna članica folklora Kud Mladost Dortmund. To su bili nezaboravni dani, druženja i putovanja po Njemačkoj, a i dalje. Treninge i nastupe sam jedva čekala, to me ispunjavalo. Sa preseljenjem u Heidelberg, odmah sam tražila folklor u blizini, koji je bio u Mannheimu. Tu sam upoznala mnogo mladih koji su aktivni u Mreži mladih Mannheim. Odmah sam se aktivirala i postala dio omladinskog odbora, gdje smo organizovali razna druženja i putovanja. Kroz naša druženja i putovanja za kratko vrijeme upoznala sam mnogo naše omladine, ne samo iz Njemačke, već i iz Švicarske (Mreža mladih Švicarska), Austrije i Italije, s kojima sam i sad u kontaktu preko društvenih medija, a nadam se opet pravom druženju uživo.
Prije pandemije smo više puta godišnje išli u Bosnu. Kao dijete sam najviše voljela onu slobodu kada smo išli kod komšija po avlijama i igrali se do kasnih sati, obilazak gradova i sela i druženje sa familijom. Iako mnoge nisam poznavala, uvijek su me oduševljavali srdačnim dočekom, sa osmijehom na licu i toplinom u duši. Naravno, zahvaljujući roditeljima, uvijek sam voljela, a i danas volim našu tradicionalnu kuhinju. Pošto smo uvijek boravili kratko, ne mogu reći šta mi se ne sviđa u BiH. Nikad nisam imala neko loše iskustvo i nadam se da neću imati. Jedino šta mogu reći i šta sam čula od svojih drugarica koje žive u BiH je da je jako teško pronaći posao i planirati budućnost. Željela bih i nadam se da će naša omladina imati više mogućnosti za svoje ciljeve u životu. Nažalost, sad zbog pandemije nismo bili više od godinu dana i jedva čekam da osjetim miris Bosne i zagrljaj svojih najmilijih. Koju zemlju smatram za svoju domovinu je malo teže pitanje. Ovdje sam rođena, odrasla, ovdje živim, a sa druge strane vezana sam za svoje bosanske korijene. Zato je jako teško odgovoriti na to vaše pitanje. Ako bih za domovinu birala jednu od ove dvije zemlje, ja se, barem za sada, ne bih mogla odlučiti.
Haris Halilović
