Film/Tv

Dva različita svijeta

Andrej Korovljev, 52-godišnji reditelj iz Pule, snimio je zanimljivo dugometražno, igrano ostvarenje prema romanu “Pula”, Vladimira Stojsavljevića. Priča započinje 1995.  godine, u vrijeme dolaska mnogobrojnih bosanskohercegovačkih izbjeglica u Istru. Mahir, koga
tumači Ermin Bravo,  ludo se zaljubljuje u mnogo mlađu, pulsku maturanticu Unu, u interpretaciji Zagrepčanke Nike Grbelja, kojoj je to prva filmska uloga. Osim godina, dijele ih drugačiji način života i porodične navike, kao i društveni položaj.
Producentica ove fikcije je Dijana Mlađenovic iz pulske tvrtke “Kinematograf”, a direktor fotografije je Stanko Herceg. Reditelj Korovljev, rođeni Puležanin, studirao je režiju u Londonu, na poznatom Univerzitetu Westminster. Snimio je na stotine reklamnih spotova, isto kao i muzičkih. Krajem prošlog stoljeća ostvario je poznati dokumentarac “Godine hrđe”, nagrađen značajnim priznanjem “‘Jelena Rajkovic”. Na Danima hrvatskog filma, osvojio je nagradu za
najbolju montažu.

Njegov zadnji, ovaj put dugometražni, igrani film “Pula”, dobio je 3,3 miliona kuna, najprije radi dopadljivog scenarija Ivana Turkovića-Krnjaka, ali i zbog rediteljskog pristupa jer valorizira grad. Pula je pokazana, tog kraja prošlog stoljeća, kao nadrealno čistilište svih slobodoumnih došljaka. Detaljno opisivanje grada I njegovih igrališta, isto kao i demistifikacija istarske sredine, koja  se čini kozmopolitskom i liberarnom. Ali se lako otkrivaju ostaci oživljavanja “balkanskih utvara”! Stojsavljević je detaljno proučio sredinu, opisavši je sa velikom autentičnošću, otkrivajući činjenicu  da je domaće stanovništvo ne poznaje. Grad je utopistički ali ni jedna utopija se ne ostvaruje! Za objelodanjenje i objavljivanje pozvali su Turkovića-Krnjaka, koji je dobro uocio pulski način misljenja I postojanja.

Utopistička ljubav

 Scenario je obrađivan dvije godine: stariji izbjeglica i mlada djevojka se sastaju u hotelu “Pula” , gdje su privremeno smješteni  došljaci iz BiH i u čijoj se diskoteci “Colosseum” zabavlja pulska
omladina. Posmatrali su se bez stvarnog kontakta, kao dvije zasebne cjeline. Ali Una i Mahir su uspjeli preći nevidljivu granicu I susresti se! Njihova nesvakidašnja ljubav je, također, utopija s
mnoštvom prepreka.

-Izbjeglice su najprije bile u kasarni “Karlo Rojc”, gdje je normalan život bio nemoguć. Potom su ih nastanili u jeftine, turističke  objekte. Stanovao sam prekoputa, pa sam rekonstruisao mnoštvo scena koje su se stvarno dogodile-sjeća se sineast. Namjerno je preuzeo stilizaciju od dokumentarnog žanra pa je performacija u stalnom pokretu, bez klasičnih, opisnih kadrova. Sve je podređeno akciji likova. Osim HAVC-a, film su finansirali Grad Pula i
Turistička zajednica, dok su logistiku osigurale brojne, lokalne tvrtke. Iako je ostvarenje u postprodukciji, zanima mnoštvo oblasnih I međunarodnih distribucija.

Džana Mujadžić 

Related posts

“34. Evropske filmske nagrade”: Film “Quo vadis, Aida”, bh. rediteljice Jasmile Žbanić, osvojio tri prestižne nagrade

BHD Info Desk Administrator

Film “Quo Vadis, Aida?” nominovan za dvije BAFTA nagrade

Editor

Sarajka u žiriju slijedećeg Berlinalea

Urednik BiH Info Desk

Leave a Comment