Pogledi

POGLED IZ AMERIKE: NASTAVLJA SE OTIMAČINA IMOVINE BOSNE I HERCEGOVINE

banner

U svom obraćanju građanima BiH, ali prije svega licemjernoj Međunarodnoj zajednici, ovaj put predstavljenoj ambasadorom EU Johannom Sattlerom, povodom 1. Marta Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, član predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić prvi put od nastanka Dejtonske BiH usudio se reći svu istinu na račun poltronstva domaćih političara i licemjerne MZ-e, koja tišti malte ne svakog građanina Bosne Hercegovine. Komšić je bio svjestan da u svoj govor ulaže sebe i ugrožava svoj status, ali se nije libio da svima u svijetu baci pred njih njihov prljav veš, koji se za ovih proteklih 28 dejtonskih godina nakupio u državi, sa kojom se poigravaju i šutiraju je kao djeca fudbal. Nije dugo trebalo čekati odgovor Sattlera, koji je pokušavao naći opravdanje i izgovor na ličnom planu, ali ga nije mogao i neće niko iz MZ-e dati na planu politike koju EU provodi u BiH, dajući podršku domaćim neprijateljima i agresivnim susjedima Srbiji i Hrvatskoj, umjesto da daje podršku nezavisnosti, suverenitetu i teritorijalnom integritetu države Bosne i Hercegovine, koju je i sama stvorila i za koju je i moralno i materijalno odgovorna. 

Bosnu i Hercegovinu su u najtežim danima njene historije 1992-1995. odbranili njeni patrioti, njeni sinovi i kćeri, i opet će to ako zatreba. A jedan od njih je van svake sumnje g. Željko Komšić.

Završna faza pljačke i otimačine državne imovine i imovine građana BiH

U BiH se ovih dana provodi završna faza pljačke i otimačine društvene- državne imovine i imovine građana, započeto i provedeno tokom agresije na BiH 1992 – 1995. uz prećutnu saglasnost ali i podršku Međunarodne zajednice. Nismo i nećemo zaboraviti da je od protjeranih Bošnjaka i Hrvata s područja koje po Dejtonskom sporazumu pokriva Rs oduzeta pokretna i nepokretna imovina, novac i dragocijenosti. Pod pritiskom međunarodnog pravosuđa  nakon više godina dijelu građana vraćene su nepokretnosti (zemljišta, stambeni i poslovni objekti), a državna imovina ostala je u posjedu okupatorskih vlasti ( zemljišta, šume, poslovni objekti, ustanove, resursi…). To što je tada i nakon toga oteto od države sada treba legalizovati neustavnim zakonima, koje donosi NS-a Rs. Zakon o nepokretnoj državnoj imovini je samo jedan od njih, koji se pokušava primijeniti od nastanka Dejtonske BiH do danas. 

Međunarodna zajednica je pune 4 godine gledala stradanje Bošnjaka, ubistva, silovanja, otimnačinu, pljačku, logore, progone…i time omogućila okupatorima da se domognu Bošnjačke imovine. Trideset godina kasnije hiljade dunuma zemlje zarasta u korov, a hiljade napuštenih i obnovljenih  bošnjačkih kuća zjapi prazno u svim selima i gradovima Rs. Vlasti Rs sve čine da obezvrijede tu imovinu i otkupe je u bescijenje, jer je više ne mogu oteti. Sada im službe OHR pomažu da dovrše i legalizuju otimačinu.

MZ-a je izbjegla obavezu da agresiju jasno identifikuje i agresore osudi da plate ratnu odštetu državi BiH i njenim građanima. Od uspostave Dejtona vrši pritisak na državu da svoju imovinu prenese na entitete, koji su imovinu odmah uzurpirali, nepoznati dio uknjižili u novi katastar Rs i pretežan dio koriste, ali je još nisu uspjeli ozakoniti. Osvajanjem potpune vlasti na državnom i federalnom nivou, koje im je omogućila MZ-a preko Visokog predstavnika, stvoreni su preduslovi da se i to postigne.

Iste snage koje su planirale i izvršile agresiju, uz pomoć

 MZ-e i UN-a počinile genocid i UZP, nakon oktobarskih izbora preuzele su svu vlast u državi. Iz vlasti je isključena SDA, koju čine pretežno Bošnjaci, a koja se uvijek zalagala za jedinstvenu multietničku BiH, a podržani su separatisti okupljeni u SNSD-a , HDZ-i BiH i HNS-u. Nakon 17 godina savezništva SNSD-a sa Dodikom i HDZ-a sa Čovićem srpski i hrvatski separatisti su na domaku svog cilja – pred podjelom BiH. Nije li to i projekat nekih najuticajnih zemalja EU iz 90-ih? Umjesto ukidanja entiteta Rs, nastalog na teškim zločinima, genocidu, umjesto ukidanja FBiH i ujedinjenja države, još se više produbljuje Dejtonska podjela države po etničkim principima. Zbog toga je u BiH iz dana u dan sve manje države, a sve više separatnih entiteta. A sa time se ne može ni ostati gdje si, ni ići naprijed. 

Srbija i Hrvatska Bosnu i Hercegovinu smatraju privremenom državom i sanjaju dan kad će im pasti u miraz, pa preko svoje diplomatije i ekspozitura u BiH uporno nastoje Međunarodnoj zajednici nametnuti uvjerenje da je ovakva BiH privremena država.

Presude međunarodnih i domaćih sudova se ne provode, niti se zbog neprovođenja bilo ko zove na odgovornost, a nezakonite i protuustavne odluke NS-e RS-e se implementiraju pred očima MZ-e, jer ona to prećutno odobrava, dok je podrška suverenitetu BiH sve manja.

A odgovornost za otvoreni separatizam i neprijateljsko djelovanje nije samo individulalna, kako se želi predstaviti, već sve očiglednije kolektivna odgovornost, koju korumpirano Tužilaštvo ne želi ili ne sme procesirati i isključiti iz političkog života zemlje.

Separatisti bilo kog naroda, ne mogu državu BiH voditi ni u NATO, ni u EU, jer njihov jedini cilj i njihova težnja je podjela države i pripajanje Srbiji odnosno Hrvatskoj.

Bosnu i Hercegovinu ne vodi razjedinjeno troglavo Predsjedništvo BiH, niti Vijeće ministara, niti diplomatska mreža. Stranci vode državu Bosnu i Hercegovinu i prilagođavaju je težnjama lakomih susjeda…

Entiteti nisu vlasnici državne imovine

Ratni ciljevi okupatora ostvaruju se u miru, a jedan od strateških ciljeva je imovina. Državu razvlastiti, oslabiti i srušiti. Razvlašćivanje države od imovine je rušenje materijalne osnove na kojoj država postoji i egzistira. 

Od ukupne površine BiH koja iznosi 51.000 km2 , 54% predstavlja državna imovina ( društvena dobra, šume, rijeke, jezera, rudna bogatstva, putevi, nekretnine..)

Entiteti nisu vlasnici državne imovine, već država. O državnoj imovini ne može biti nikakvih pregovora, jer država je legitimni nasljednik vlastite imovine nakon sukcesije SFRJ. Entiteti mogu biti samo korisnici imovine, u skladu sa pravilima koje propiše država. Imovina BiH mora biti upisana u zemljišne knjige kao državna imovina.

Iako je Ustavni sud BiH potvrdio status imovine kao državotvorne, pod pritiskom Rs, a u sprezi sa nekima iz OHR Vijeće ministara je 18.2.2013. formiralo radnu grupu za rješavanje pitanja državne i vojne imovine. Pri tom je Parlamentu BiH stavljeno u obavezu da donese Zakon o državnoj imovini.

Vijeće za provođenje mira (PIC) je već u septembru 2004. zatražio od BiH da nađe trajno rješenje za pitanje državne imovine, a raspolaganje sa državnom imovinom BiH 2005. g. zabranio je tadašnji visoki predstavnik Paddy Ashdown, do usvajanja zakona o imovini na državnom nivou.

U raspravi o imovini ne pominje se ono najbitnije, a to je da su tokom agresije na BiH sa područja na kojem je voljom MZ-e uspostavljena Rs protjerani skoro svi Bošnjaci i Hrvati, zauzeta njihova pokretna i nepokretna imovina. Ali nisu protjerani samo građani neSrbi, protjerana je i država, jer su državna i društvena imovina postali ratni plijen, koji vlasti Rs koriste i pokušavaju ozakoniti. A to znači pokušavaju ozakoniti otimačinu i pljačku počinjenu tokom agresije. To je faktično stanje, koje se ni na koji način ne može legalizirati, osim nastavkom pljačke, za koju im treba podrška MZ-e.

Zakonom o premjeru i katastru i Zakonom o porezu na nepokretnosti, koji su stupili na snagu 2012.g. nastavljen je udar na državnu imovinu i imovinu prognanih, kojim je omogućeno stavljanje njihove imovine pod hipoteku. 

Privremena mjera Ustavnog suda BiH

Po apelaciji člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića, Željka Komšića, 11 zastupnika Zastupničkog doma i 5 delegata Doma naroda PBiH Ustavni sud je 28.2.2023. donio Zakon o privremenoj mjeri kojom se zabranjuje primjena Zakona o nepokretnoj imovini koja se koristi za funkcionisanje javne vlasti u Rs. Ovom odlukom, koja je odmah stupila na snagu, Zakon o nepokretnoj imovini Rs stavljen je privremeno van snage, do konačne odluke Ustavnog suda. 

Donošenjem privremene mjere Ustavni sud BiH je zabranio primjenu Zakona o nepokretnoj imovini Rs, koji je 28.2.2023.g. trebao stupiti na snagu. Prema saopštenju Predsjednice Ustavnog suda Valerije Galić, koja je pri davanju saopštenja izledala uplašeno, ova mjera se donosi radi pravne sigurnosti, jer se radi o veoma složenim pitanjima. A ovaj novi Zakon Rs razlikuje se samo za nijansu od istovjetnog ranije donesenog i suspendovanog. Odmah po saopštenju iz Ustavnog suda BiH Predsjedavajući NS-e RS Nenad Stevandić je najavio ponovno donošenje istog zakona, samo u nešto izmjenjenom obliku. A po stavu koji je Ustavni sud BiH zauzeo 22.9.2022. Rs nema ustavno pravo uređivati ova pitanja, jer sva imovina u BiH pripada državi, dok se ne usvoji Zakon o imovini na državnom nivou.

Ustavni sud BiH zna i vidi šta se dešava, ali često zatvara oči i pokušava ponešto prespavati. Ovaj put to nije bilo moguće.

Intervencija Visokog predstavnika

Podsjećamo da je Visoki predstavnik 27.2.2023. (samo jedan dan pred stupanje na snagu) suspendovao Zakon o nepokretnoj imovini Rs, do konačne odluke Ustavnog suda BiH, uz obrazloženje da se pitanje imovine ne može riješiti jednostranom odlukom, već je to pravo i obaveza Parlamenta BiH. Dodik je na to odgovorio da ne priznaje Christiana Schmidta za visokog predstavnika, a Nenad Stevandić, predsjednik skupštine RS-e  “da će se u Republici srpskoj primjenjivati ono što donese NS-a, a ne Schmidt”. Mnogo je onih koji g. Schmidta vide više kao predstavnika Hrvatske, a ne MZ-e. U tom svjetlu se gleda i tumači i ovaj njegov potez, sa kojim kupuje amnestiju za ono što još kani učiniti pri formiranju vlasti na federalnom nivou BiH. 

Konstantno nastojanje RS da se dočepa državne imovine 

Po Čl. 1. Dejtonskog ugovora država BiH nastavlja kontinuitet Republike BiH. Državna imovina i vlasništvo nad državnom i vojnom imovinom mora ostati na državi BiH na cijelom teritoriju BiH, s tim da se pravo korištenja  i raspolaganja može prenijeti na niže nivoe.

Po zvaničnim evidencijama BiH 27.652 km2 (54%) je državna svojina, koja se prije pretvorbe zvala društvena svojina.

Republika srpska je već 1993. donijela Zakon o prenosu sredstava iz društvene u državnu svojinu (Sl. Glasnik Rs 4/93), po kome su sva društvena sredstva na teritoriju Rs postala državna imovina, a 2007 Rs je usvojila autentično tumačenje tog zakona (Sl. Glasnik Rs 74/2007) po kojem je sva ta imovina upisana u gruntovne – katastarske knjige  kao svojina Rs.

Dana 23.12.2009. OHR je predao državi spisak državne imovine, a na tom popisu su zgrade, dvorišta, šume, zemljišta…

Po Zakonu o pretvorbi društvene svojine, koji je donijela Skupština BiH 1994 (Sl. List RBiH 33/94) i po Sporazumu o sukcesiji vlasništvo države BiH su društvena i javna dobra: prirodna bogatstva i dobra u opštoj upotrebi, društveni kapital pravnih lica po stanju 31.12.1991., te sredstva s kojima raspolažu MZ-e, DPO, Udruženja građana, PO, a izuzeta je samo imovina FBiH (objekti nad kojima upravlja i koje koristi Federacija).

Nastojanje Rs da se domogne državne i vojne imovine i to ozakoni perfidno podržava OHR. Prevara i otimačina imovine, koju podržava OHR, je višestruka. Prvu otimačinu, nakon pljačke tokom agresije, pokrenuo je OHR preko Vijeća ministara 2004.g promjenom definicije državne imovine, suprotno postojećem zakonu BiH. Druga je legalizacijom 1,27% imovine po popisu OHR, što obuhvata 98% imovine koju je srpski agresor oteo prije Dejtona, još 1993.g. Dalju otimačinu podstičle OHR uvjetovanjem implementacije mira – rješavanjem pitanja državne i vojne imovine. A u toku je posljednja faza, kojim se i preostali Bošnjaci u Rs trebaju odreći imovine, a time i države.

Rs je uz podršku nekih zagovornika OHR konstantno pokušava prisvojiti svu imovinu na području Rs, s tim da državi BiH ostanu samo lokacije na kojima su državni  objekti, a sve drugo da pripadne entitetima, kantonima, opštinama. Time bi otimačina bila provedena do kraja i ozakonita, a entiteti postali važniji i stariji od države. Da se to dogodi granice entiteta bi dobile karakter državnih granica, što znači da bi se Srbija mogla ušetati u Rs, a Hrvatska proširiti na BiH. U tom slučaju Neum bi stekao pravo da svoj teritorij i more spoji sa Hrvatskom. Sa podrškom ovakvim težnjama OHR ne samo što prejudicira ustavna rješenja, već pomaže razgradnju BiH, što se može okarakterisati kao ultimatum pred državom BiH za predaju državne imovine nakon ultimatuma iz 1992.g. za predaju oružja, koji je značio ostati živ ili nestati. 

Iako se radi o isključivoj nadležnosti države BiH,  Rs je donijela Zakon o  poljoprivrednom zemljištu, a potom Zakon o šumama, radi prisvajanja, koji su poništeni.

Naravno interes sviju je da se imovina racionalno koristi, ali to mora biti na zakonit način.

Ostaje pitanje koliko u svemu tome ima težnji za svođenje pa i eliminaciju Bošnjaka? Jer po popisu Austro-Ugarske iz 1910.g. Bošnjaci su imali 91,1% posjeda, Srbi 6%, Hrvati 2,6%, Ostali 0,3%. Otimnačina začeta prvom agrarnom reformom 1918/1919 u Kraljevini SHS, nastavljena je u SFRJ, te tokom agresije na BiH 1992-1995, da bi u Dejtonskoj BiH dobila još jači impuls na široj osnovi.  

Početkom agresije na BiH 1990.g. u državnom vlasništvu bilo je 52% zemljišta, 20% u vlasništvu Muslimana, 20% u vlasništvu Srba, 8% u vlasništvu Hrvata i ostalih.

Nastavlja se destrukcija države Bosne i Hercegovine

Otimanjem imovine vrši se destrukcija države, država slabi  a jačaju entitreti, kao otuđeni centri moći, što u konačnici vodi uništenju države.

Evropska unija bi najednostavnije i najradije Bosnu i Hercegovinu podijelila, pola pripojila Srbiji a pola Hrvatskoj i tako bi Evropa riješila Orbanov problem “2 miliona muslimana”, ali bi time u sebi napravila takvu pukotinu, koju više nikad ne bi mogla spojiti, ne samo u svojoj konstrukciji, već i kod mnogih članica EU.

Siguran sam, a vjerujem i mnogi od vas, da će riječi i poruke koje je član Predsjedništva BiH Željko Komšić prigodom obilježavanja Dana nezavisnosti BiH uputio MZ-i, dugo odjekivati u glavama evropskih birokrata, koji su navikli da ih tapšemo po leđima i šaljemo im slavopojke, koje neki ničim ne zavrijeđuju. Njegove riječi nisu upućene prijateljima BiH iz MZ-e i neće Bosna i Hercegovina time izgubiti ni jednog svog prijatelja ni u komšiluku ni na širem međunarodnom planu. Ali je bilo krajnje vrijeme da se upre prst i pokaže ko je ko u BiH i oko nje, šta  se i radi čega radi.

Svojim odnosom prema Bosni i Hercegovini Evropska unija pokazuje da su Evropa i u njoj EU “svijet pravila, a ne prava”.

Burlington, 3.3.2023                         Zijad Bećirević 

Related posts

MILORAD I TRGOVSKA GORA: Čim se Dodik poziva na institucije BiH prevara je na vidiku

Urednik BiH Info Desk

U BIHAĆU OBILJEŽENA 26. GODIŠNJICA 5. KORPUSA ARBiH

Ivica Puljić o skandalu u Ambasadi BiH u Washingtonu: “Organizatori i ambasador željeli su vidjeti…”

Urednik BiH Info Desk

Leave a Comment