Kultura

Bijeli golub ponovo (ne)leti 516: SVAKO ZAŠTO IMA SVOJE ZATO

banner

Piše: Sead Hambiralović 

Za vrijeme prvog učešća na Bijenalu umjetnosti minijature Bosne i Hercegovine u Tuzli golemo se naljutio na organizatore. Nije ispoštovana poruka da u katalog ide studijski fotos ”sa upaljenom svijećom” koji sam poslao iz Švedske za instalaciju SJEĆANJE NA OMERA. Na ”L” materijalu zalijepio poemu Bijeli golub iz moje knjige Novo sunce sa ilustracijom naslovnice predratne Prava domovina, koju je dobri Omćo ilustrovao-  dvoje djece u papirnom čamcu, ukrštenica na kojoj piše JUGO-SLA- VIJA a iznad blijedo sunce- tamni oblak i bijeli golub u njemu… Nije to zbog moga ”tersa”, već ubijenog poznatog zvorničkog ilustratora Omera Omerovića. U katalogu oštampano bez upaljene sviječe (?!), na otvaranju bez da je upljena kako sam naznačio, ostavio u ”rezervi” sedam – srećom u zadnji čas stigao i uradio ”lično”…

NIJE SE IGRATI SA EMOCIJAMA

Neko će reći ma daaaj – teško može svako razumjeti, a nije se igrati sa emocijama! Pa kada sam onomad u dupke punoj sali Kino- Drine spomenuo i Omera, supruga Tahira suznih očiju zahvaljivala i da je sanjala muža kako se vratio u Zvornik…

A ljutnju ”zaokružio” kada je Bijenale završeno i došlo vrijeme za vraćanje radova. Ponovo sam bio u Tuzli- nazvao, poslaće poštom. A ne, ne – može prilikom transporta polomiti ili negdje zaturiti. Ubrzo se javlja pokretač Bijenala, akademik prof dr. Enver Mandžić i uz izvinjenje ”lično” donijeo. I koji dobitak sresti sličnog – u detalje opisano u ”Bijelom cvijetu…”. Naravno da sam bio u njegovoj GM na izložbi u spomen na Ćazima Sarajlića kada se okupila ”prava Tuzla”- ranije poklonio grafiku Zvornika za kolekciju njegove galerije i originalnu razglednicu ”Avdina privatna džamija” na Kuli štampanu nekoliko mjeseci prije nego je spočetka rata srušena. Plus kopiju dvije strane iz ”Arene” dok je gradjena a poduže zašto je hadžija jedino meni ”dozvolio” da snimim…

“POVAROTI” PREDAĆE SLIKU: Oko autorskih angažmana Seada Hambiralovića ne može bez drame. Tako je bilo u Skandinaviji, sada na relacijama Tuzla – Zvornik. Na fotosu naslovnice kataloga bijenala na kojima je do sada učestvovao, a najnoviji je u štampi. Ovaj eksponat ”kompletiraće se” i planiran za muzejsku postavku BijeliGolub, zajedno sa instalacijom Sjećanje na Omera i Sjećanje na Kjašifa, te na njegovu majku (minijatura ”Let praunuku”, op.a).
 A najnovija ”drama” je u ućešće na omažu članu poznatog ansambla Lole, Reufu Mušoviću. Koju će završiti riječima: Već je dogovoreno kako ćemo sa portretom. A godilo uhu da je Goran Karišik Peru Spremu nazvao zvornički Povaroti. Pa lijepo i vrijeme da se pokaže. Prikladnijeg nije moglo ko će u Beogradu familiji uručiti.               
N.M.

MINIJATURA IZ ĆUMURA

Ovih dana sasvim nadošao i nemal sličnost. Oko učešća je na ovogodišnjoj izložbi novog nazivaXII Međunarodni bijenalni festival umjetnosti minijature. Uz rad je trebalo ”pojašnjenje” i ukomponuje link Bijeli golub ponovo (ne) leti 489 / Hajmo vježbati vedrinu: MINIJATURA IZ ĆUMURA

Predsjednik Organizacionog odbora Hari Ejubović sa sjajem u očima je s prve imao ideju kako je ”opremiti”, a u prijavi u slučaju da se zagubi i oko obeštećenja naveo sam: nema cijene – što znači to se ne smije desiti! I koji pljaf, omašio da prisustvujem nedavnom otvaranju, beli bio negdje na putu ili Zvornku.

Neki dan haj da preuzmem. Hari obavještava da je Minijatura iz ćumura sa ostalih 320 spakovana i treba da se pošalje u Bihać, potom će izložba u Sarajevo, Mostar… Pokazuje probni otisak kataloga, koji će ići u koloru. Ispod fotosa nema linka kolumne i istog časa shvatio razlog. Kao i sa davnim studijskim fotosom iz Švedske – značilo ”favorizovanje”. S druge strane šteta zbog izostanka kompletne priče- moglo navesti da je van konkurencije.

Pretpostaviti da je Hari bio u manjini s kim se konsultovao. A bez prejudiciranja ”težine” ovog djela valjda bi umjetnost trebala (i) da ”prati (ne)vrijeme” u kojem nastaje. Posebno u kojim dramatičnim okolnostima je minijatura sačuvana.

Pa i da nema granica- formalna pravila budu ”labavija” a brojne su mogućnosti. Niti je meni trebala neka nagrada. Na prvom učešću prije svega spomen na poznatog ilustratora, a ovo zadnje takođe aktuelno sa više ”strana”. A još tužnije vezano za novinarsku branšu – publikovanu montažu u zlatnom okviru u spomen na prvog ubijenog  novinara Kjašifa Smajlovića. Dao je život za profesiju, a Salih Brkić zadžabe nešto predložio one godine na identifikaciji. Ode i Salih i haman više nema ko..?

A za komšiluk dade Nada Ostojić i sve navodi prema zvorničkom ”Dedinju” i tabli sa njenim imenom u najkomšijskijoj ulici.

U svakom slučaju dobro je što sam ”svratio” u BKC. Hari Ejubović pada s nogu od posla – izložbe se mijenjaju kao na traci. Smješka se kad mu ukratko o još jednoj zanimljivoj slici, detalju koji je odmah shvatio. Koja će se nakon 30 godina na omažu Reufu Mušoviću 21. decembra u Zvorniku po prvi put javno pokazati…  

______________

Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje & GljivaMira; Postavlja se na Fb stranici Gljiva Mira, a prenose: Prenose portali Bolja Tuzla, BHDINFODESK i BIH DIJASPORA INFODESK; Fb kontakt: Gljiva Mira; mail: info.gljivamira@gmail.com ili dabudebolje@gmail.com

BHDINFODESK

Related posts

BIH DIJASPORA: POZIV UMJETNICIMA PORIJEKLOM IZ MOSTARA

Editor

Izložba „Mjesta bola“ nakon Beča putuje za Ameriku

Elvis Hadžić: KAO PRAVI DŽEKO – 1. babo muzafer

Leave a Comment