Pogledi

IFIMES: Postoji li mogućnost završetka rusko-ukrajinskog rata prije 2025.godine?

banner

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)[1] iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku, Balkanu i po svijetu. IFIMES je pripremio analizu povodom ulaska u treću godinu rata nakon ruske vojne invazije na Ukrajinu. Iz opsežne analize „Ukrajina 2024: Postoji li mogućnost završetka rusko-ukrajinskog rata prije 2025.godine?“ objavljujemo najvažnije i najzanimljivije dijelove. 

Postoji li mogućnost završetka rusko-ukrajinskog rata prije 2025.godine?

Rusko-ukrajinski rat je ušao u treću godinu, uz veliko iščekivanje u Evropi za okončanje sukoba, koji je izazvao ogromne ljudske i materijalne gubitke na obje strane. U Evropi se postavljaju mnoga pitanja u vezi ovog dugotrajnog rata, koji je neočekivano izbio na njenim granicama i kako će se završiti u narednih dvanaest mjeseci, posebno: hoće li Evropa nastaviti podržavati zvanični Kijev? Koliko dugo može trajati opterećujuća finansijska podrška Ukrajini? Kakav je mogući razvoj situacije uslijed američkih predsjedničkih izbora krajem godine i mogućnosti pobjede republikanca Donalda Trumpa? Postoji li mogućnost završetka rata prije 2025.godine? Najvažnije od ovih pitanja je: koliko dugo Evropa može faktički insistirati na iscrpljujućoj finansijskoj podršci Ukrajini?

Od početka rata, EU i države članice stavile su na raspolaganje 96 milijardi dolara  finansijske, vojne i humanitarne pomoći Ukrajini. Evropski lideri 1.februara 2024.godine su se složili da izdvoje do 54 milijarde dolara za podršku oporavka, rekonstrukcije i modernizacije Ukrajine, kao i njenim naporima da provede reforme u sklopu njenog procesa pristupanja EU do 2027.godine. Tako da su dosadašnje obaveze EU više od 150 milijardi dolara[2]. Velika Britanija je obećala Ukrajini više od 15 milijardi dolara od 2022.godine, dok su SAD potrošile 66 milijardi dolara, a planirano je još dodatnih 60 milijardi dolara.

Kraj ovog  sukoba nije na vidiku i trošenje ogromnih suma novca na Ukrajinu može biti politički neisplativ za zapadne vlade, koje podržavaju Ukrajinu. Politički pritisci na potrošnju postat će očigledniji u susret predstojećim izborima za Evropski parlament (EP) u junu 2024.godine kao i nacionalnim parlamentarnim izborima u nekoliko zemalja, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo, glavnog saveznika Ukrajine.

Politika EU nakon izbora za Evropski parlament 6-9.juna 2024.?

Birači u Evropskoj uniji (27 članica) održat će izbore za Evropski parlament  6.-9.juna, kako bi izabrali 720 zastupnika/ca Evropskog parlamenta. Ankete pokazuju da će stranke ekstremne desnice ostvariti vidan napredak na ovim izborima.

Iako se glasanje o većini zakona odvija prema stranačkim savezima, Evropski parlament historijski kontroliraju stranke šireg centra, koje se sastoje od Evropske narodne partije-EPP (desnica), Progresivnog saveza socijalista i demokrata-S&D (ljevica) i liberala Obnovimo Evropu—ALDE.

Ove tri skupine zauzimaju 60% mjesta u Evropskom parlamentu. Ali sigurno je da će ovaj savez izgubiti veliki broj mandata u korist ekstremne desnice, što će ravnotežu novog parlamenta nagnuti u desno.

Sastav narednog saziva Evropskog parlamenta utjecat će i na tok rata u Ukrajini, odnose sa Rusijom, budućnost zajedničke evropske odbrambene politike, pa čak i na pitanje mogućnosti proširenja članstva u EU, tako da će primanje novih članica biti skoro onemogućeno. 

Izbori dolaze u trenutku, kada se EU sprema razmotriti mogućnost nastavka ili smanjenja financijske pomoći Kijevu. Pitanje zajedničke evropske odbrane također će biti glavna tema na tim izborima, posebno nakon što je Donald Trump potvrdio da će SAD štititi i braniti evropske države, ako su spremne za to platiti cijenu i ako povećaju izdvajanja sredstava za odbranu.

Ono što najviše zabrinjava Kijev je takozvani „ukrajinski zamor“, što znači smanjenje simpatija i podrške šire javnosti u zemljama EU. Nedavni izbori u Nizozemskoj i Slovačkoj već su rezultirali padom podrške, a Slovačka je zaustavila veliki paket pomoći za Ukrajinu, dok Nizozemska možda neće poslati dugo obećane avione F-16.

Poljska politika prema Ukrajini 

U EU vode se napeti pregovori s Mađarskom te ostalim članicama, kada je u pitanju pomoć Ukrajini. Mađarska je zapravo stala na stranu Rusije, za razliku od ostatka EU i želi u potpunosti zaustaviti pomoć Ukrajini.

Nakon velike poljske podrške i pomoći Ukrajini na početku rata protiv Rusije, tadašnji poljski premijer Mateusz Morawiecki najavio je u septembru 2023.godine, da će njegova zemlja prestati naoružavati Ukrajinu, kako bi se usredotočila na jačanje vlastitih odbrambenih snaga. To se poklopilo sa prisutnim sporom između dvije zemlje oko izvoza ukrajinskih žitarica i ukrajinske prijetnje, da će podnijeti tužbu protiv Poljske Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO). Poljska je podržala Kijev sa skoro tri milijarde eura, uključujući i vojnu opremu vrijednu 1,5 milijardu eura.

Nova poljska vlada, koja je izabrana u decembru 2023.godine vratila se evropskom kursu. Novi premijer Poljske Donald Tusk, inače dokazani evropski političar i bivši predsjednik Evropskog vijeća (2014-2019), posjetio je Berlin i Pariz u februaru 2024.godine, u nastojanju da ojača saradnju u oblasti evropske vanjske politike. Poljska vlada sa Njemačkom i Francuskom aktivirali su formulu „Weimarskog trougla“, produbljujući vanjskopolitičku i sigurnosnu saradnju. Formula „Weimarskog trougla” je savez koji su tri zemlje oformile 1991.godine, kako bi zajedno radile na evropskim pitanjima[3].

Američki predsjednički izbori 5. novembra 2024.

Američki predsjednik Joe Biden suočava se s poteškoćama u usvajanju finansijskog paketa pomoći za Ukrajinu u američkom Kongresu u izbornoj godini, a ono što povećava ovu nepovoljnu situaciju za Ukrajinu je mogućnost da se Donald Trump naredne godine vrati u Bijelu kuću.

Trump nije jasno iznio svoju politiku prema Ukrajini, osim tvrdnje, da može okončati rat u roku od 24 sata[4]. Poznata je anti-NATO retorika bivšeg američkog predsjednika, njegov opći prezir prema evropskim institucijama i začuđujuće divljenje ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. U EU već strahuju od povratka Trumpa na čelo SAD. Iako niko ne zna šta bi još jedan Trumpov mandat mogao značiti u financijskom smislu, ipak treba predvidjeti najgori scenarij za Ukrajinu, gdje vojska gubi zamah na terenu i za očekivati je da Trump odluči da obustavi milijarde pomoći Ukrajini. Ovo je zabrinjavajuća perspektiva za evropsku odbrambenu politiku, koja već vjeruje, da se Putin krije i pokušava da sačeka Zapad, tako da je narednih 12 mjeseci presudno za evropske saveznike Ukrajine. Jasno je, da je u interesu Evrope da Putin ne dobije ovaj rat.

Uoči američkih predsjedničkih izbora, neminovno će se postavljati pitanje, šta će se dogoditi s evropskom sigurnošću u odsustvu Sjedinjenih Država? Iako je istina, da je ukrajinska sigurnost neposredno povezana sa širom evropskom sigurnošću i kako podržati Kijev? Dugoročni cilj Evrope je da postigne veću sigurnosnu nezavisnost od Washingtona što nije u skladu sa američkom transatlantskom politikom.

U narednih 12 mjeseci Bruxelles će početi ispitivati mogućnost korištenja zamrznute ruske imovine za finansiranje Ukrajine. Iako se ova sredstva ne mogu legalno koristiti za kupovinu oružja, mogu se koristiti za pokrivanje troškova reparacije. Diplomati strahuju, da bi uspostavljanje presedana za korištenje zamrznutih sredstava za prikupljanje novca za ratove u inostranstvu moglo dati zeleno svjetlo zemljama poput Kine, da učine isto u konfrontaciji sa Zapadom, budući da je Peking prošle godine donio novi zakon, kojim olakšava činjenje sličnih radnji sa stranom imovinom unutar Kine.

Čak i ako se dogodi da predstavnički dom američkog Kongresa odobri dodatnih 60 milijardi dolara za podršku Ukrajini, nema nekog izgleda za zaustavljanje ruske ofanzive pa čak ni u odvraćanju Rusije da nastavi ovaj rat.

Da li je pitanje vremena kada će se bivši predsjednik Donald Trump vratiti u Bijelu kuću? Šta će uraditi u drugom mandatu, koje je lekcije naučio i koje greške neće ponoviti? Trump omalovažava politiku predsjednika Bidena, ali on ne nudi alternativu, uključujući njegove optužbe američkoj administraciji o predaji Ukrajine Rusiji, kritizirajući Bidenovu politiku, da neće slati vojnike u Ukrajinu, iako svi znaju da Trump neće slati vojnike u Ukrajinu. Trump neće opterećivati Amerikance velikim financijskim izdacima, on će tražiti priliku za praktično rješenje, prihvaćanjem potrebnih ukrajinskih ustupaka i njihove cijene, te pregovaranjem na njihovoj osnovi.

Trump ne vjeruje u načela i vrijednosti u koje vjeruju Evropljani, tj. slobodu i suverenitet Ukrajine i druga opravdanja, koja ne ulaze u njegove prioritete ili kalkulacije. Vjerojatno će s Putinom razgovarati o izlasku iz krize, a to će se najvjerojatnije dogoditi na štetu Ukrajine, koja nema neke važne karte, koje su važne Trumpu i njegovoj oportunističkoj prirodi.

Sjedinjene Američke Države su države institucija, koje dominiraju konačnom odlukom, daleko od interesa stranaka i pojedinaca. Institucije su te, koja često ublažuje hirove američkih predsjednika i administracije, pogotovo ako osjete realnu prijetnju američkoj nacionalnoj sigurnosti, a to smo vidjeli više puta u vezi pojedinih političkih odluka u eri predsjednika Baracka Obame i Trumpa. Čak i ako američka administracija djeluje u skladu sa svojim interesima, američki centri za donošenje odluka su ti koji imaju konačnu riječ. Zato nema nekog realnog straha, da će budući američki predsjednik ugroziti ukrajinsku državnost i cjelovitost. 

Status quo je „Korejski scenarij“ za zaustavljanje sukoba u Ukrajini?

Usprkos ruskom poricanju postojanja diskusija o „korejskom scenariju“, to je korisno rješenje za Moskvu iz mnogo razloga. Ruski rat protiv Ukrajine je mjesecima ušao je u fazu iscrpljivanja. „Korejski scenarij“ Rusiji garantira očuvanje teritorije, koje je okupirala u istočnoj i južnoj Ukrajini, kao i utvrđivanje svojih pozicija na graničnoj liniji od oko 1.000 km. 

Korejski scenarij“ ili „38. paralela“ obično se naziva rješenje postignuto nakon Korejskog rata (1950-1953) na liniji prekida vatre između sjeverne i južne Koreje  gdje se proteže demilitarizirana zona između dvije Koreje. Ali ovaj scenarij nije uključivao potpisivanje mirovnog sporazuma između dvije zemlje, što znači da su de facto one u ratu od 1953.godine.

Ako se ovaj scenarij implementira u okviru trenutnih borbenih linija i u budućim mirovnim pregovorima, Ukrajina će direktno izgubiti oko 100.000 kvadratnih kilometara. Podijelit će je na dva dijela, od kojih je prvi pod kontrolom Rusije, a nalazi se u južnim i jugoistočnim regijama uključuje poluostrvo Krim, kojeg je Moskva anektirala 2014.godine. Uspostava demilitarizirane zone dubine nekoliko kilometara osigurava se primirje stvarajući de facto zamrznuti konflikt. Za uspostavljanje demilitarizirane zone su potrebne mirovne snage na linijama razgraničenja. U sadašnjim okolnostima potrebno je raspoređivanje NATO snage u Ukrajini, kako bi se garantirala sigurnost Ukrajine.

Francuski predsjednik Emmanuel Macron 26.februara 2024.godine je rekao, da ne isključuje mogućnost raspoređivanje francuskih kopnenih trupa u Ukrajini. Macron je po završetku konferencije o pomoći Ukrajini u Parizu dodao, da su sve opcije otvorene, kako bi se osiguralo da Rusija ne dobije rat protiv Ukrajine[5]. Više NATO članica, među kojima su SAD, Njemačka i Velika Britanija, odmah su odbacile ovaj prijedlog. Postavlja se pitanja, da li je prijedlog francuskog predsjednika početak uspostave linija razgraničenja po korejskom scenariju?

Ukrajina neće prihvatiti nikakvu formulu za zamrzavanje sukoba po „korejskom scenariju“, osim ako podrška Zapada potpuno ne prestane, što nije za očekivati u dogledno vrijeme, jer Evropa još uvijek smatra Ukrajinu svojom prvom linijom odbrane.

Nova turska mirovna inicijativa objavljena je na marginama Antalya Diplomatic Foruma 3.marta 2024.godine i poslije sastanka ministara vanjskih poslova Turske i Rusije Hakana Fidana i Sergeja Lavrova. „Po pitanju Ukrajine, naše mišljenje je da su obje strane dostigle granice onoga što mogu dobiti ratom. Mislimo da je vrijeme za početak dijaloga o prekidu vatre“, rekao je turski ministar vanjskih poslova Fidan[6]. Postavlja se pitanje, da li je ova turska inicijativa nastavak Afričke inicijative iz jula 2023?[7]. ili je ipak u skladu sa Macronovom vizijom okončanje sukoba. 

Rusija za zamrzavanje sukoba i status quo

Glavne smjernice Putinove politike u 2024.godini su održavanje statusa quo na ukrajinskom ratištu. Geopolitički i vojni stručnjaci ne očekuju da će Kremlj pokrenuti napad velikih razmjera, barem ne u prvoj polovini godine. Ovo ima snažno opravdanje sa njihove tačke gledišta. Moskvi nije potrebna promjena ratne linije razgraničenja, koja bi mogla uzrokovati promjenu postojećeg odnosa snaga. Dok se zemlja priprema za važne predsjedničke izbore. Iako je ishod predsjedničkih izbora u Rusiji unaprijed poznat; to ne umanjuje značaj događaja, koji praktično postavljaju Putina za vođu nacije i doživotnog gospodara Kremlja. To znači učvršćivanje „Putinističkog“ pristupa u Rusiji još mnogo godina nakon što je Zapad očekivao njen kolaps.

U trenutnim okolnostima, Moskva je sada u djelomičnoj pobjedničkoj poziciji u „ratu iscrpljivanja“. Stoga je njena orijentacija usmjerena na proširenje raskola među državama  Zapada u svjetlu sve većeg evropskog nezadovoljstva. Rusija očekuje da još nekoliko zemalja slijedi primjere Slovačke, Mađarske i Nizozemske u ublažavanju tona prema Moskvi.

U istom kontekstu, Rusi znaju, da su zapadna skladišta ostala bez oružja i streljiva, što znači da će troškovi opskrbe Ukrajine biti veći u sljedećoj fazi. To se počinje odražavati u tendenciji nekih zapadnih zemalja, da podrže uspostavu zajedničke obrambene industrije s Kijevom kao alternativu vojnim isporukama oružja i tehnologije proizvedene u zemljama NATO-a. Čak se razmatra mogućnost da države Zapadnog Balkana sa svojim proširenim kapacitetima učestvuju u proizvodnji prijeko potrebne municije za Ukrajinu. 

Za Rusiju stagnacija u sukobu predstavlja važnu osnovu za podsticanje unutrašnjih sukoba unutar Ukrajine, koji bi se mogli razviti, kako se približava datum ukrajinskih predsjedničkih izbora, koji su do sada bili prolongirani. Mandat ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog ističe u maju 2024.godine. Prema ustavu, izbor novog šefa ukrajinske države trebao bi se održati posljednje nedjelje u martu, ali zbog rata izborni proces vjerojatno neće biti ni pokrenut. 

Stručnjaci ne očekuju, da će doći do proširenja vojnog konflikta prije sredine godine, a njegovo proširenje će najvjerojatnije biti povezano s ukrajinskim unutrašnjim (ne)prilikama. Općenito, procjene govore da će posljednji kvartal 2024.godine biti odlučujući u određivanju sudbine rusko-ukrajinskog rata.

Ljubljana/Washington/Bruxelles/Kijev, 18.mart 2024           

Related posts

Iskustvo nas uči da na Balkanu ratovi uvijek počinju sa crtačima karata!

Urednik BiH Info Desk

Grabar-Kitarović u Mostaru: Hrvatskom narodu niko drugi ne može birati predstavnike

Nakon dvanaest godina: Izbori u Mostaru bit će održani 20. decembra!

Editor

Leave a Comment