Na današnji dan, 5. februara 1994. godine od minobacačke granate kalibra 120 milimetara ispaljena sa položaja Vojske Republike Srpske (VRS) ubijeno je 68, a ranjeno više od 140 građana Sarajeva, koji su taj dan bili na najprometnijoj sarajevskoj pijaci Markale. Pijaca je bila otvorena i tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Drugi masakr na istoj pijacio desio se 28. augusta, 1995. godine, kada su ubijene 43 osobe, dok je ranjeno 84. Drugi napad bio je direktan povod za kampanju bombardovanja srpskih položaja od strane NATO pakta, jer su masakri nad civilima u Sarajevu i drugim opsjednutim gradovima ili enklavama postali uobičajena praksa srpskih snaga.
Na zajedničkoj komemorativnoj sjednici Skupštine Kantona Sarajevo, Gradskog vijeća Sarajeva i općinskih vijeća sa područja Kantona Sarajevo povodom obilježavanja Dana sjećanja na sve poginule građane Sarajeva u periodu od 1992.-1995. godine i 25. godišnjice stradanja sugrađana na pijaci Markale među prvima se obratio Bogić Bogićević.
“Ovdje smo danas da odamo počast svim žrtvama opsjednutog grada Sarajeva u periodu agresije na BiH 1992. – 1995. kada je beogradski režim na čelu sa Miloševićem i JNA, ona narodna armija koja je okrenula oružje protiv vlastitog naroda, masovno sijući smrt. I sada, kada se zločin falsifikuje, osporava, poriče i politizira, biti ravnodušan na to i ispratiti ih bez odgovora znači učiniti nas saučesnicima zločina”, kazao je Bogićević.
Ono što je Sarajevo preživjelo predstavlja civilizacijsku sramotu, posebno Evrope.
“Grad Sarajevo je olimpijski grad, osam godina poslije vraćen je u Srednji vijek. Bez vode, struje, hrane i lijekova bili su građani Sarajeva, ali nikada nisu dali da budu poniženi. Međunarodna zajednica je slala humanitarnu pomoć kao da se desila prirodna nesreća, neka elementarna nepogoda”, dodao je Bogičević, pjašnjavajući da je Sarajevo je platilo cijenu globalne dehumanizacije, a kakvu bi tek platilo da se nije hrabro i golim rukama ponekad branilo.
Peti februar obilježava se i kao Dan sjećanja na sve poginule građane Sarajeva u periodu 1992-1995. godine. Zajedničkom komemorativnom sjednicom Skupštine KS, Gradskog vijeća i općinskih vijeća KS bit će obilježeno stradanje 11.541 ubijenih i više od 50.000 ranjenih u Sarajevu tokom agresije.
Tog dana koji je zauvijek urezan u sjećanje Sarajlija, a posebno preživjelih u masakru, ubijeni su: Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Čosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić, Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selima Kovač, lbro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Safer Musić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Sabit Rizvo, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić.
BHDINFODESK
