Veliko hvala za Univerzitetssjukhuset Örebro (Akuten, Lugnavdelning 12 i Avdelning 84) što su još malo produžili život mojoj dobroj starici. A prošle sedmice drama kada sam zamolio osoblje noćne smjene (Laslo, Jasmina, Lydia i Emma) da izadju iz sobe i sa majkom želio ostati saaam. I desilo čudo…
Pisano u objavi od 18. februara („Epilog jedne štednje“), i šta je sve kumovalo da Majkino srce radi sa svega 15 procenata. Preostalo još pet do donje granice i- koje suze radosnice da su pored njeni najmiliji. Iz Norveške i Austrije unuke donjele toliko potrebnu energiju, a svaki dan novi osmjesi prema neobičnoj Bosanki. Juče ispunio obećanje- ako bude bolje da je dovezem u kolicima na drugi sprat u Aktivitets salu. Majka učas uradila dva lijepa crteža i plavi cvijet, koji je predalala Christine Amborg za USÖ.
P.S. Za vrijeme prošlog infarkta nekim sestrama se dopao majkin stari džemper. I ovaj put je donjeo sreću, a ponekad omašim i ogrnem naopako…
———–
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje&GljivaMira paralelno prenose Fb- grupa BIH DIJASPORA INFODESK, portal BHDINFODESK i šalje na više mejl adresa.
Piše: Sead Hambiralović
